NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Progledavanje verničke svesti

NAZIV: Duh i čin (Eseji o romanima Meše Selimovića)
AUTOR: Miroslav Egerić
IZDAVAČ: Zadužbina "Petar Kočić" - ITP "Zmaj"; Banja Luka, Beograd, Novi Sad 2000.

      Bogdan A. Popović
      
       Sudimo li po podnaslovu, nova Egerićeva knjiga sadrži "Eseje o romanima Meše Selimovića". Preciznije, sedam eseja o tri Selimovićeva romana. Tišine su predmet prvog, Derviš i smrt naredna četiri, Tvrđava šestog. Analizom ova tri romana - mrežom ideja povezanih, ali izdvojenih iz celine Selimovićevog pripovedačkog i romansijerskog opusa - kritičar zapravo nastoji da argumentuje svoju osnovnu tezu. Posredi je, veruje Egerić, autor koji afirmiše neke od bitnih osobenosti modernog romana. Pisac čiji junaci usmeravaju naš roman prema "nalozima i podsticajima moderne misaonosti i senzibilnosti".
       Koncentracijom na unutrašnji život junaka, Tišine predstavljaju pripremu za "presudan skok ka velikom kraljevstvu izraza". Rečeni će skok, dakako, biti ostvaren romanom Derviš i smrt. Svojim središnjim tokom, eseji o ovom romanu tumače dramu dogmatske svesti koja se odriče lagodnosti komformizma i preobraća u jeretičku pobunu. Nesaglasnosti između načela vlasti i moralnog načela ispoljavaju se kao "sudbinski momenat u odnosu na pojedinca čija misao stremi moralnosti". Unekoliko izvedena iz romana Derviš i smrt (vlast i nasilje naspram ljubavi i razumevanju, vera u reči kao svrhovit izraz bunta), Tvrđava se Egeriću isprva čini kao roman s tezom, bez prave životnosti. Smerovi i učinci njegove analize potvrđuju razložnost promene u kritičarovom stavu: Tvrđava je, u stvari, "nov momenat u evoluciji Meše Selimovića" - dramatičan dijalog sa svetom, u izvesnom smislu rečitiji od onog u Dervišu.
       Vrlo je karakteristično da se, u Egerićevim analizama, argumenti u prilog tezi o modernosti Selimovićevih romana često ukrštaju sa razlozima njihove aktuelnosti. Selimović je, prema Egerićevom mišljenju, verovatno najplastičnije u jugoslovenskom romanu, izrazio "progledavanje jedne verničke svesti". Prvi put je, u našoj književnosti, pokazano lice velikog mehanizma vlasti i moći, njegovog delovanja na "život pojedinca koji oseća suprotnost između moralnog poretka i poretka delanja". Isto tako, prvi put je pokazana prava priroda totalitarnog ustrojstva i zatvorenosti autoritarnih struktura. Prizor uniženog čoveka (u romanu Tvrđava), čoveka koji se drznuo da svoju istinu suprotstavi vladajućoj, nema pandana u našoj književnosti. Razume se, prvenstvo Selimovićevih romansijerskih iskoraka ne bi, dokazuje Egerić, bilo zamislivo da ovaj pisac, "prvi u našem književnom prostoru", nije realizovao težnju za jezikom koji "dubinski prati" i izražava struje i vrtloge svesti što nastaju sučeljavanjem mišljenja i delovanja, duha i čina.
       Egerićev kritičko-esejistički, analitički postupak je - konstatovali smo to ranije u jednoj prilici - interpretativan u punom značenju termina. Plodotvoran usled sadejstva najefikasnijih činilaca metoda. Visoke vrednosti njegovog stila, izražajnog i britkog jezika, sposobnosti za stvaralačke "kovibracije" sa delom sasvim su osnovano hvaljene. Šest tekstova o kojima je bilo reči umnogome potvrđuju Egerićevu reputaciju rasnog kritičara, istinskog majstora esejističkog žanra. Potvrđuju njegovu pripremljenost da na adekvatan način sagleda i pročita moderna obeležja nekih Selimovićevih romana... Sedmi, zaključni esej u ovoj knjizi sadrži, pored piščeve biografije, nešto svedeniju rekapitulaciju prethodnih. Iscrpna literatura o Selimoviću, koja mu sledi, primerenija je knjigama koje se broje u nauku o književnosti nego ovakvim, egzemplarno esejističkim. Hronologija značajnih godina u piščevom životu bi, eventualno, mogla imati opravdanje da maltene svi bitni podaci nisu već saopšteni u zaključnom eseju... Ukratko, svrhu tekstova koji, u završnici knjige, dopunjuju stotinak veoma kvalitetnih esejističkih stranica, nismo umeli da dokučimo.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu