NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Njegovi potencijali

Plašio nas je onim što BI BILO, ne shvatajući da tako već JESTE

      Drugog oktobra ove godine Slobodan Milošević je na televiziji održao svoj poslednji govor u ulozi šefa države - neku vrstu ukora građanima što su na izborima glasali protiv njega. Centralni deo ovog govora vrlo je zanimljiv za gramatičare. U njemu je Milošević mračnim bojama prikazao šta bi sve ovu zemlju snašlo ako bi opozicija došla na vlast. U tom cilju upotrebio je na mnogo mesta glagolski oblik koji po navici nazivamo kondicional (pogodbeni način), mada gramatičari kažu da je bolji termin potencijal (mogući način).
       Značenje potencijala nije lako opisati. U gramatici Stanojčića i Popovića navodi se pet značenja, ali je svima zajedničko da potencijal "označava stav govornikov prema nerealizovanoj radnji". To znači da uslovnu ili moguću radnju iskazanu potencijalom možemo uvek uporediti sa stvarnim stanjem, i razlika će se jasno videti.
       Evo primera. U slučaju da DOS dođe na vlast, kaže Milošević, "Jugoslavija bi neizbežno postala zemlja čija bi se teritorija brzo rasparčala". Primećujete li razliku? Jugoslavija se, znamo, uopšte nije rasparčala, ostala je ista onakva kao što je bila kada je Milošević došao na vlast, a bratske veze između Srbije i Crne Gore još su ojačale. Naprotiv, kad BI opozicija preuzela vlast...
       Dalje: "Kosovo bi bila prva žrtva", veli Milošević, "to je prvi deo Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti." Tako BI to bilo, znači, a ne kao pod njegovom vlašću, koja je Kosovo sačuvala za Srbiju, zabranila pristup stranim vojskama, pa sad Srbi tamo žive srećno i slobodno!
       Na isti način, Milošević je upozorio "da bi u tom slučaju" (tj. u slučaju da se priznaju zahtevi DOS-a), "osim gubitka zemlje i poniženja njenih građana, svi živeli pod neprekidnim nasiljem". Mi pod njim, je l' da, uopšte nismo znali šta je nasilje. O ekonomskoj situaciji rekao je: "Mi bismo, pod komandom i kontrolom vlasnika naše zemlje, brzo stekli ogromnu većinu veoma siromašnih... Manjina bogatih bila bi sastavljena od švercerske elite." Kakva sreća što se ništa slično nije dogodilo!
       O privatizaciji društvene svojine, doskorašnji predsednik dao je ovakvu mračnu prognozu: "Vlasnici te svojine...bi po pravilu bili stranci. Mali izuzeci bi bili isključivo oni koji bi pravo na vlasništvo kupovali lojalnošću i pokornošću koja ih izmešta iz sfere elementarnog, i nacionalnog i ljudskog, dostojanstva." Tako BI BILO da je Sloba priznao poraz na izborima. Sasvim drukčije nego u SPSrbiji, gde se ni od koga nije tražila lojalnost ni pokornost. LJudi koji su se u tom režimu bogatili, dobijali dozvolu za gradnju ili postajali vlasnici televizija, prosto su blistali od nacionalnog i ljudskog dostojanstva!
       Najefektnije Miloševićevo upozorenje odnosi se na "veći kriminal" koji bi sigurno donela nova vlast. "Taj veći kriminal", kaže on, "bio bi za naš mali i na kriminal nenaviknut narod, opasan kao što je za društvo i njegove građane opasan rat." Mi smo, dakle, pod njim imali samo MALI kriminal. Bili smo "na kriminal nenaviknut narod", jer godinama niko nije ubijen, niko nije nestao bez traga, ni na koga nisu naletali kamioni s peskom!...
       Svojevremeno, kad bi Studio B, TV Pančevo, B-92 ili Radio Indeks objavili vest o nekom težem lopovluku ili skandalu, često bi se nekom od gledalaca (slušalaca) otelo: "Šta li Sloba i Mira kažu na ovo?" Tome bi obično usledio ovakav dijalog:
       - Oni za to i ne znaju.
       - Kako je moguće da ne znaju?
       - Oni slušaju samo dnevnik RTS-a.
       - Nemoj mi reći da mu i veruju!
       Posle toga usledila bi besciljna diskusija između pristalica dveju suprotnih, jednako neverovatnih hipoteza: da vladajuća porodica gleda "izdajničke" programe, ili da gleda "patriotski" program i - veruje mu. Sudeći po obilju kondicionala u poslednjem Vođinom govoru, reklo bi se da je ipak ova druga pretpostavka tačnija. Istoričari su već za mnoge diktatore utvrdili da su živeli u virtuelnom svetu, ubedivši sami sebe da je sve u njihovom režimu dobro, da ih narod voli, a da samo "strani plaćenici" mogu da govore drukčije.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu