NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Hamburger Mek Kafka

"Hinaki" je objavio četiri nove "početnice" - o mafiji, Platonu, Kafki, i Hokingu - a priprema još devet o Lakanu, postmoderni, DŽojsu, ekologiji, feminizmu, Tungu, Frojdu, Ajnštajnu

      Nesrećnih 13 godina je prošlo od izlaska poslednje ovdašnje stripske "početnice". U proteklom periodu nismo bili očajni samo zbog toga, ali i njihovo odsustvo je u velikoj meri doprinelo našem vidnom neraspoloženju.
       I onda su se ničim nagovešteni, "i ničim izazvani" pojavili u tiražu od po 500 primeraka: "Mafija za početnike" scenariste Arnda Šnajdera i crtača Oskara Zaratea, "Kafka za početnike" scenariste Davida Zejna Majrovica i crtača Roberta Kramba, "Platon za početnike" scenariste Dejva Robinsona i crtača DŽudi Grouvs i "Stiven Hoking za početnike" scenariste J. P. Makivoja i crtača Oskara Zaratea.
       Projekat su inicirali i realizovali Vesna Jevremović i Dušan Bursać, navedeni kao izdavači, i Petar Jevremović, urednik. Grafičko-kompjutersku obradu, adaptaciju našeg prevoda i apliciranje na originalne stripske table je, uz nekoliko propusta ("Mafija..."), odista izvanredno izveo Goran Skakić. I tih nekoliko angažovanih ljudi je za svega mesec dana (avgust/septembar 2000. godine), naravno uz nešto duže pripreme (prevođenje, tehnička priprema...), postiglo štampani broj prevedenih naslova koje su njihovi prethodnici-izdavači, uz međusobnu saradnju i uplive raznih političkih foruma, početkom osamdesetih realizovali za tri godine.
       Novi izdavač čudnog naziva "Hinaki" (grčka reč koja označava "malu gusku", tj. "gušče"), iako ga inostrani izdavač ugovorom nije obavezivao, gotovo u potpunosti je prekopirao grafički dizajn, najpre naslovnih, a zatim u velikoj meri i unutrašnjih stranica. Nesporno, naslovne stranice novih "početnica" izgledaju veoma atraktivno.
       Vedrina, optimizam, ogromna ljubav prema sebi zadatom projektu "početnica", samopouzdanje, iskrena pasija i predanost poslu koga su se dohvatili, očigledni su na svakoj stranici svake njihove nove knjige "guščeta". One su pedantne, u svakom pogledu doterane, izuzetno pažljivo prevedene, te, u želji da sve ispadne što vernije originalu, gotovo sigurno i odštampane bolje - u svakom slučaju na kvalitetnijoj hartiji - od engleskih izvornika. Uz svaku od njih su dopunske informacije o onima o kojima se u knjigama radi, popisi literature, bibliografije... Ukupan efekat je fascinantan.
       Na primer, da bi se postigla faktografska preciznost, a najpre željena stručnost u oblasti o kojoj se radi, za konsultacije oko "Stivena Hokinga..." (najpoznatiji savremeni teorijski fizičar) angažovani su astrofizičari mr Nela Kristin Todorović-Vasović i mr Nebojša Vasović. Ili, da bi se postiglo lakše praćenje "Platona...", na kraju je, kao i u svakoj drugoj, jednostavnijoj, samo tekstualnoj knjizi, sačinjen bogat indeks.
       Neverovatno, čak su i izdavačka prava za prevođenje na srpski jezik Englezima uredno plaćena u devizama, što se na ovom prostoru baš i ne smatra pravilom. Pre je to nekakav redak, gotovo neverovatan presedan koji među drugim srpskim izdavačima brzo prerasta u legendu.
       Ovih dana iz štampe izlaze još i "Niče za početnike", "Lakan", "Postmoderna", "DŽojs", "Jung", "Ekologija", "Feminizam" i, u sasvim novim prevodima, ponovo "Frojd" i "Ajnštajn".
       Podsetimo se: "početnice" su tematske stripovane knjige posvećene zasebnim pojmovima, idejama, čitavim oblastima i, ipak najčešće, biografijama po nečemu čuvenih ličnosti. Kroz njih se čitaoci, na relativno pristupačan način, uvode u osnove tema kojima se ove mnogobrojne i raznovrsne knjige bave. Forma gotovo da im je standardizovana: gotovo uvek su širine 14, visine 20 ili 21 cm, a u proseku imaju oko 150 stranica.
       Donedavno su u Evropi postojale samo dve dominantne izdavačke kuće specijalizovane za stripovanje ove vrste: "NJriters and Readers Publishing Cooperative" iz Londona i "Edizioni Ottaviano" iz Milana. Sudeći po temama i prvim naslovima koji su se sedamdesetih i početkom osamdesetih u inostranstvu pojavljivali, i redakcije i autori (scenaristi, stripari, urednici) iz različitih zemalja bili su u međusobnim kontaktima. Sarađivali su jedni sa drugima, kreatori su im se preplitali, a sudeći po naslovima, jedan od početnih zajedničkih strateških ciljeva im je bio popularisanje i protežiranje "izvornih" levih ideja i glorifikovanje levičarskih klasika, milih "postšezdesetosmaškom" duhu. Veoma blisko im je bilo i prelamanje kroz levičarsku vizuru događaja i ličnosti koji su obeležili civilizaciju.
       Nešto se u međuvremenu dogodilo. Nisu se promenili samo izdavači (umesto "NJriters and Readers..." novi izdavač "početnica" je takođe engleski "Icon Books Ltd." iz Kembridža) i dizajn, već i podnaslov. Danas se te stripovane knjige u inostranstvu više ne zovu "početnicama" po svom, širom sveta čuvenom podnaslovu "...za početnike" (na primer "Marks za početnike", "Lenjin za početnike"...), već od druge polovine devedesetih, novi naslovi i obnovljena izdanja imaju i nove naslove: "Uvod u Marksa", "Uvod u Manifest komunističke partije"... I asortiman ovih "uvodnica" se, u skladu sa promenom "duha epohe", izmenio i raznovrsniji je. U katalozima su sada i "uvodi" u mafiju, postmodernizam, Makijavelija, ekologiju, svest, feminizam, genetiku i slični, dok se broj novih levičarskih monografija zbog nečega ne uvećava.
       No, kod nas su i dalje, čak i novi naslovi koji su ovde nedavno prevedeni, zbog tradicije i već navikle publike ostali "...za početnike". Rečju, "početnice"/"uvodnice" su tokom decenija postale, koliko jedan od najznačajnijih fenomena ovdašnjeg stripskog izdavaštva, toliko i celokupne srpske kulture.
       Treba li naglašavati da je, sasvim u skladu sa ovdašnjim "splinom", do sada u Srbiji najtraženiji naslov novih "početnica" onaj o gnezi i "dostignućima" mafije?!
      
       Desno, desnije - mafija
       "Mafija..." nam otkriva ne samo kako je i ta reč u javnosti do sada gotovo uvek pogrešno upotrebljavana već, posle najneverovatnijih dokaza, činjenica, ilustracija, obrta, anegdota i primera, dobijamo i najsvežiju informaciju: odnedavno egzistira i najopasniji organizovani kriminal - postmoderna mafija. Da sve bude najstrašnije, ona kanda nema mnogo veze sa svetom književnika i književnih kritičara, pogotovo naših. U crtačkom pogledu, Zarate je od "Lenjina..." i "Frojda..." do danas izuzetno mnogo napredovao.
       "Platon..." nam, što prepričano, što kroz autentične citate, efektno daje hronologiju njegovog života, celokupan presek opusa, rezime svih dela, ukazuje na dileme i zablude, na pokretačke motive, nedoslednosti i nekoherentnosti, zablude i genijalne filozofske koncepte. Likovna umetnica se ne bi proslavila crtežom, jer sigurno ne spada u najbolje stripare "početnica", da vizuelni utisak nije bitno popravila, prvenstveno veoma uspešnim kolažima i crtežima očigledno izvedenim na osnovu bogate dokumentacije, ali i primenom nekih Zarateovih crtačkih rešenja, i to u tolikoj meri da sumnjamo nije li joj se on tu i tamo "našao pri ruci".
       "Kafka..." je po mnogo čemu najstripskija i najuspešnija "početnica" od prve četiri "Hinakijeve". Stripar Robert Kramb, i bez prigodno koncipiranog i depresivno intoniranog Majrovicevog teksta, crtač je poznat po svojim sjajnim, većinom sumornim, bizarnim i turobnim stripovima. Kao da je stvoren za dočaravanje Kafkinog sveta. No, gotovo sigurno se neće dopasti onima koji zahtevaju više "realističnosti" i "ozbiljnosti". Nesporno bi se u tom smislu bolje pokazao, na primer, Alberto Breća. Ali, razmislimo, nisu li kod Kafke "grotesknost", "nezgrapnost" i "cinizam" podjednako važni kao i ono drugo? Scenarista je na maestralan način prepleo Kafkin život i opus, njegovo i naše vreme.
       Tekstopisac "Stivena Hokinga..." je takođe sintetički obuhvatio život i delo jednog velikana, teorijskog fizičara, ali, podrazumeva se, za razliku od "Kafke...", bez prelamanja kroz fantastiku. Stripar Zarate je, s obzirom na temu, razumljivo, više pažnje posvetio predmetima nego likovima. Utisak se nekako može objasniti i time da mu se možda tema mafije više dopada od fizike čestica. Ali ne razumem zašto se toliko žurio da posao privede kraju kada je vreme relativna stvar? Možda novac nije...
      
       Mek Kafka
       Neočekivano, potpuno odvojeni autori, naizgled nezavisnim povodima, ali na gotovo isti način govore o sličnim pojavama. Recimo, negativne posledice tranzicije zemalja bivše Istočne Evrope autori "početnica" posmatraju iz različitih uglova, ali kroz iste aktere ili toponime i sa istim zaključcima.
       Na primer - Prag. U "Mafiji..." Šnajder i Zarate ga uzimaju za primer (posvećuju mu čitavo poglavlje "Prag - jedna studija kriminala") i etiketiraju kao novi grad-prestonicu droge i mafije iz celog sveta (ruska, albanska, poljska, turska, kineska, pa i - srpska). Ni NJujork mu nije ravan. Vele i ovo: "Napolitanska kamora je napravila od Praga svoj dečji vrtić." Tako smo obavešteni da se iz razvijenijih zemalja u one u razvoju ne premeštaju samo "prljave industrije" već i "prljavi poslovi".
       U drugoj "početnici", onoj o Kafki, autori se naslađuju time što su svega željni Pražani od svog grada navodno napravili bednu karikaturu američkog načina života, grotesknu "imitaciju američkog sna", ideala nepojamno nižeg od onog kojem se Čeh Kafka tako superiorno, sa visine, ne tako davno podsmevao.
       Koristeći kao povod njegov nedovršeni roman "Amerika", kojim je početkom veka kritikovao SAD, Majrovic i Kramb sadistički povlače paralelu sa današnjom "poraženom i poniženom" Češkom u kojoj, pored "Mek Donaldsa" egzistira i hamburgerija "Mek Kafka".
      
       SLOBODAN IVKOV
      
      
To su bili dani

Prvi put u SFR Jugoslaviji, na veliki državni Praznik rada 1. maj 1979, iz štampe je prigodno izašla prva "početnica". Dve omladinske redakcije, ljubljanski časopis "Tribuna" i zagrebački "Studentski list", zajednički su prevele i objavile Marksov i Engelsov "Manifest komunističke partije" u stripu. I scenarista i crtač je bio Italijan Ro Marcenaro.
       Kako je do sloma SFRJ važilo međunarodno tržišno pravilo da, budući da smo bili jedinstvena država, izdavačka prava za prevođena dela otkupljuje samo jedan izdavač, a kod nas je bio u opticaju i nepisani politički zakon da se bez preke potrebe ili politički visokorizičnog i gotovo uvek žigosanog inata ne publikuje ponovo neko delo koje je već negde na njenoj teritoriji prevedeno i dostupno, "Manifest..." se na srpskom jeziku pojavio tek 1982. godine, kada je slovenačko-hrvatsko izdanje rasprodato. Izdali su ga zajedno Studentski izdavački centar (SIC) i DOB (Dom omladine Beograda).
       U međuvremenu, SIC i zagrebački CDD (Centar društvenih djelatnosti) zajedno su 1980. publikovali četiri "početnice": "Marks za početnike", kompletno delo M. Rijusa (pravo ime ovog meksičkog stripara i karikaturiste je Eduardo del Rio), "Frojd za početnike", "Lenjin za početnike", scenariste Ričarda Apinjanezija i crtača Oskara Zaratea, i "Ajnštajn za početnike" scenariste DŽoa Švarca, ili Švorca, kako mu prezime izgovaraju Englezi.
       Jedini je SIC bio uporan i otišao je najdalje od svih redakcija koje su se, ispostavilo se kasnije, tek privremeno i samo prigodno bavile ovim zasebnim stripskim žanrom. Nekoliko mladih ljudi koji su se početkom osamdesetih zatekli u njegovoj redakcijskoj postavi (Žarana Papić, Branko Maširević, Gordana Lončar...) ispravno su procenili vrednosti i, još više, potencijal sličnih izdanja na našem tržištu. Pod njihovom upravom, SIC ne samo da je najpre, sredinom osamdesetih, samostalno reprintovao neke od navedenih inostranih naslova ("Marks..." 1984, "Frojd..." 1985), već je za 1986. najavio i prvi originalni, ostvaren u sopstvenoj produkciji: "Vuka Karadžića za početnike". Scenario Bore Đokovića je nekoliko godina već čekao na realizaciju i konačno ga se prihvatio beogradski stripar Dragan Bosnić. Pre njega su, kao potencijalni crtači pominjani: Mirko Ilić, Nikola Kostandinović, Igor Kordej, Željko Pahek... No, za sve njih je to bio prevelik poduhvat. Valjalo je nacrtati bar 130 tabli!
       Knjiga je ipak, zbog tolikog obima posla, objavljena godinu dana kasnije, 1987. i izazvala je ogroman uspeh, podjednak u stručnim krugovima (nekoliko nagrada), u javnosti (brojni publikovani članci) i na tržištu (prilična zarada). Odmah je najavljen sledeći projekat "Nikola Tesla..." na kojem je jedva i započet rad - nikada nije dovršen. Potpisnik ovih redova, tada veoma aktivan stripski scenarista i grafički dizajner nekih drugih SIC-ovih knjiga, usmeno je predložno "Josip Broz Tito za početnike", ali to nije nikada usvojeno.
       Omladinski izdavači su iščezli za nekoliko narednih godina, zajedno sa sistemom koji ih je finansirao.
       Svako, i slovenačko/hrvatsko i srpsko/hrvatsko i samo srpsko izdanje iz osamdesetih imalo je tiraž 10 000 primeraka! Valja naglasiti da su, uz dva prevoda "Manifesta...", i "Marks..." i "Frojd..." imali čak po dva izdanja od 10 000 primeraka. Sve u svemu, šest različitih naslova uz tri ponovljena, to je ukupno devet knjiga. Stoga, celokupan tiraž ondašnjih "početnica" je bio 90 000!


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu