NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nova geografija

Ne treba biti Noam Čomski pa videti, već na dunavskom primeru, da će postmiloševićevska obnova i izgradnja zemlje pod vođstvom Bode Hombaha ići takođe sporo i kozmetički, maltene kao kod - Mrkonjića

      Prošlog ponedeljka u Budimpešti na sednici Dunavske komisije konačno i jednoglasno izabran je direktor projekta za raščišćavanje Dunava. To je Bernar Šeneve, kažu, poznati stručnjak za saobraćaj pri vladi Francuske. Čišćenje Dunava je, među prioritetima, pomenuo i Iber Vedrin, francuski ministar spoljnih poslova dolazeći u Beograd na prvi razgovor sa dr Vojislavom Koštunicom, predsednikom SRJ. I Bodo Hombah, koordinator Pakta za stabilizaciju Balkana, kaže da je, među prvim stvarima, zamolio predsednika Koštunicu da u Dunavsku komisiju pošalje pouzdanog čoveka kako bi, najzad, bila okončana blokada ovog plovnog puta i da je Koštunica to odmah uradio prekinuvši tako birokratsku blokadu . Sednici Dunavske komisije prisustvovao je Balša Špadijer, jugoslovenski amabasador u Budimpešti, zajedno sa Zoranom Milivojevićem, direktorom u Saveznom ministarstvu za inostrane poslove.
      
       Odšteta
       Tanjug je, opet, kao u stara vremena, požurio da objavi kako je izborom direktora projekta učinjen prvi korak ka ponovnom uspostavljanju plovidbe na donjem toku Dunava prekinute posle rušenja mostova tokom agresije NATO-a na SRJ prošlog proleća. Oni sa boljim pamćenjem, setiće se da je u vreme starog režima, kada je evropska griža savesti bila još sveža a jugoslovenska vlast kruta, za obnovu za čišćenje Dunava i obnovu porušenih mostova obećavano oko 80 miliona evra. Sada će rušitelji naših mostova na Dunavu uplatiti svega 24 miliona evra i to u neki fond u - Beču. Na insistiranje Evropske unije suma je povećana na - 26 miliona evra. I to je bilo 85 odsto od sume predviđene za čišćenje Dunava. Ostalih 15 odsto uplatiće zainteresovani za plovidbu Dunavom. Pre svega, Nemačka, zatim Austrija i Holandija. Treba li da budemo zadovoljni ovom crkavicom? Da li je nova vlast SRJ već na prvom , dunavskom projektu, odustala od zahteva za ratnu odštetu?
       Mlađan Dinkić je u ime Grupe 17 a valjda i u ime DOS-a, prvi otvoreno i pošteno saopštio surovu istinu o ratnoj odšteti, obnovi i izgradnji zemlje na čijem čelu nije više Milutin Mrkonjić nego Bodo Hombah. Dinkić je, naime, za Studio B rekao da su pare za čišćenje Dunava poklon Evropske unije kao znak griže savesti zbog bombardovanja. Jer, SRJ može tužiti one koji su nas bombardovali i tražiti ratnu odštetu, kaže Dinkić, ali taj spor nećemo dobiti jer oni su jači. Za utehu, može da nam bude i to što će posao na čišćenju dobiti i neke naše firme (ako ponude najbolje uslove na konkursu) i što ćemo uzimati takse od rečnog saobraćaja. Dinkića još niko nije demantovao. Niko više ne spominje ratnu odštetu, a Dunav je, i te kako, stradao. Ne samo zbog porušenih mostova već i bombardovanjem novosadske i pančevačke rafinerije. Samo za rehabilitaciju Dunava alijansa nam je dužna mnogo više od 24 miliona evra. Elem, sem Dinkića, svi ćute. Sem - Miloševića Sava. Uoči utakmice u kupu UEFA sa zagrebačkim "Dinamom", Savo Milošević, reprezentativac i igrač "Parme", rekao je za zagrebački "Večernji list" da su se Hrvati bez potrebe uzbudili i opteretili time da će svetski novac sada ući u Srbiju a da će zaobići Hrvatsku jer novac nigde ne ulazi tek tako...
       Koliko je fudbaler Milošević u pravu, najbolje se vidi na dunavskom primeru. Nijedan evro neće ni ući u zemlju. Novac za čišćenje Dunava biće u Beču, direktor dunavskog projekta biće Francuz, a glavni arhitekta po čijim nacrtima će se Dunav čistiti, još se ne zna. Ne spominje se nijedno jugoslovensko ime mada su naše mostove gradili naši mostograditelji i valjda oni najbolje znaju kako treba izvlačiti njihove ruševine. Inženjer Radivoje Jonić, v.d. direktora Savezne ustanove za održavanje plovnih puteva, ipak je optimista. On kaže: "Jugoslovenske firme su i gradile te srušene mostove pa tako i najbolje znaju kako sada valja uklanjati njihove ostatke. Svi projekti upravo su u rukama naših neimara i oni, svakako, mogu da konkurišu na međunarodnom tenderu za dobar deo poslova i sa najboljom ponudom i najnižom cenom."
       U svemu je nezaobilazna i Savezna ustanova za održavanje plovnih puteva bez koje je veoma teško obaviti istražne radnje, ustanoviti promene i deformacije u rečnom koritu. U zoni mosta Varadinska duga naše firme već su završile niz poslova; sva snimanja potrebna za izradu hidroloških studija po kojima se određuje i dinamika radova. "Naši stručnjaci su spremni da nastave sa ovim poslom. U našim preduzećima ima i kadrova i tehničkih potencijala da se uradi najveći deo poslova vezanih za uklanjanje ostataka mostova, zaostalih eksplozivnih naprava na dnu", kaže inženjer Jonić.
      
       Čišćenje
       Drugo sporno pitanje su - rokovi. Bodo Hombah, koordinator Pakta za stabilizaciju Balkana, u vezi s tim je optimista. On smatra da će Dunav biti očišćen do kraja ove godine (!?). Helmut Štraser, predsednik Dunavske komisije, pak, misli da Dunav može biti spreman za plovidbu tek sredinom leta iduće godine. Zašto Evropa toliko žuri da očisti Dunav? Da li zbog griže savesti ili zbog toga što evropske brodarske kompanije gube, zbog alternativnih puteva, 370 miliona dolara godišnje a po nekima i više od dve milijarde dolara. Ne treba biti Naom Čomski pa videti da je posredi ovo drugo.
       A inženjer Jonić upozorava: "I kada brodovi, u ograničenim uslovima plovidbe, krenu pored Novog Sada, valja obezbediti stalno dežurstvo - pilota i obeležavati sve na plovnom putu u zoni radova. A ima i složenije i skuplje rešenje; zaobilaženje Dunava kod Novog Sada i sprovođenje brodova kanalima DTD." Đuro Strugar, direktor Jugoslovenskog rečnog brodarstva, kaže: "Naš nacionalni rečni prevozilac imao je alternativni put kroz kanale i u vreme blokade, ali to nije dugotrajno rešenje Taj obilazni put je neuslovan i veoma skup, komercijalno neizdrživ na duži rok. Zato i mi željno očekujemo da se napokon uklone ostaci porušenih mostova kod Novog Sada i tako omogući slobodna plovidba. Mi se za to pripremamo. Nekoliko brodova je remontovano u veoma teškim uslovima. Znamo da će konkurencija biti oštra ali i da će se roba vratiti na Dunav. Jer, roba koja se, do pre deset godina, prevozila alternativnim putevima, tamo može i da ostane ako Dunav uskoro ne proradi."
      
       Prepreke
       Inače, Dunavom je, pre sankcija, prolazilo 80 miliona tona robe da bi međunarodnom blokadom Dunava promet robe opao na 20 miliona tona. Ali, direktor Strugar upozorava na još jedan problem o kome se u Dunavskoj komisiji, izgleda, ne razmišlja. U poslednjih deset godina Dunav je kao zapuštena autostrada kojom niko nije prolazio. A kada se nekim putem, bio zemni ili vodeni, toliko ne prolazi na njemu se nađu svakakve nove prepreke. Kao iskusni brodar Strugar podseća da svaki brod prolazeći rekom čisti putanju u koritu, sklanja nanose peska. Za deset godina blokade, dakle, stvorena je potpuno nova geografija dunavskog korita tako da su, ako ništa drugo potrebna nova obeležavanja prepreka. Naša zemlja ni do sada nije imala para za obeležavanje podvodnih prepreka, a kamoli za redovna čišćenja.
       Dunavska komisija, sa svoje strane, ne pomišlja da bi trebalo u interesu međunarodnog rečnog saobraćaja očistiti i zapuštenu dunavsku trasu, jer to je obaveza Jugoslavije. Kako onda očekivati da neko pokrene pitanje čišćenja Dunava, od Golupca pa do brane gde se za trideset godina postojanja đerdapske brane nataložilo 500 miliona tona evropskog opasnog industrijskog mulja!? A to je, da podsetimo, kubatura Avale! O tome postoje čitava naučna istraživanja i ona su poznata Dunavskoj komisiji u Beču. Zna se, naime, da Dunav kod Bezdana ulazi sa vodom četvrte kategorije a iz Jugoslavije izlazi sa vodom druge kategorije. To pitanje pred Dunavskom komisijom i Evropom nije pokretao ni Brozov režim, ni onaj posle njega a ni Miloševićev. Neće,valjda, to prećutati i ova vlast? Jer, tiha ekološka agresija evropskih, tačnije podunavskih zemalja, na Jugoslaviju traje već tri decenije. Ako sada ne lupimo rukom o sto, đerdapska akumulacija biće sve plića, odatle će stizati sve manje struje, podzemne vode pored Dunava biće neupotrebljive za vodosnabdevanje. Ukratko, trećina stanovništva Srbije koje gravitira ka Dunavu, biće ozbiljno ekološki i ekonomski ugrožena.
      
       DRAGAN JOVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu