NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Repriza Solunskog fronta

Dokoni pripadnici Kfora u Makedoniji, predvođeni Britancima, rekonstruisaće proboj Solunskog fronta kod Dojrana kako bi utvrdili gde su njihovi preci pogrešili pre osamdeset godina i ginuli pune tri godine

      (Od dopisnika NIN-a iz Skoplja)
      
       U nedostatku ozbiljnijih zadataka na terenu, pripadnici Kfora stacionirani na tlu Makedonije odlučili su da dosadu svakodnevice razbiju konkretnim aktivnostima.
       Učiniće to novim probojem Solunskog fronta u blizini Dojrana na jugu Makedonije, na istorijskoj lokaciji, a cilj im je da utvrde gde su to njihovi preci pogrešili. Ideja je potekla od britanskih oficira a zdušno su je podržali pripadnici snaga NATO-a ostalih zemalja, koji se poslednjih godina brinu o bezbednosti Gligorovljeve oaze mira.
       Opsežne pripreme započete ovog proleća u okolini Dojrana privode se kraju i za neki dan počinje istinska rekonstrukcija proboja Solunskog fronta. Repriza najžešćih okršaja između Nemaca i Bugara, na jednoj strani, i saveznika, Britanaca, Francuza i Srba, na drugoj strani, dogodiće se tačno na mestu gde se pre osamdeset godina odvijala jedna od najkrvavijih bitaka u Prvom svetskom ratu. Britanci su odlučili da detaljno rekonstruišu svaki od pet neuspelih pokušaja svojih predaka, da probiju taj deo poznatog fronta.
       Istorija će biti izneverena samo u broju učesnika, ali će svaka kota biti simbolično pokrivena ljudstvom koje treba da dočara situaciju koja se tu odigravala između 1915. i 1918. godine. Odstupanje u tom delu reprize Solunskog fronta je logično, jer je u njemu učestvovalo oko 160 000 boraca, od čega 100 000 Bugara i Nemaca koji su uspešno odolevali saveznicima i pune tri godine ishod jednog od najkrvavijih ratova držali u svojim rukama.
      
       Globalna borba
       Utvrđeni u brdima iznad Starog Dojrana, 48. i 49. bugarski pešadijski puk iz Devete bugarske pešadijske divizije mesecima su zadavali glavobolju britanskoj armiji koja je tu izgubila oko 12 000 vojnika. I ko zna dokle bi se odugovlačilo s okončanjem te važne operacije, da Srbi i Francuzi na Kajmakčalanu nisu probili liniju nemačko-bugarskog fronta. Iako su s ostalim saveznicima bili pobednici tog "prvog globalnog klanja", Britanci nisu zaboravili na neslavno opsedanje bunkera kod kota Kalatepe i Donjeg duba. Ni posle analize nisu utvrdili gde su grešili prilikom napada na protivničke snage u tom delu fronta.
       Predstojeća akcija njihovih potomaka potvrđuje da Britanci odustaju lako od nauma da odgonetnu tajnu staru osam decenija. Da ovoga puta ništa nije prepušteno slučaju, potvrđuju detalji priprema. Naime, iz Britanskog vojnog muzeja već su dopremljene vojne mape, oružje i uniforma, onakva kakvu su nosili njihovi dedovi. I Nemci, pripadnici Kfora, staviće se na raspolaganje svojim britanskim kolegama i glumiti svoje dedove, dok će bugarske i srpske vojnike "igrati" pripadnici makedonske armije, razume se uz pristojan honorar.
       Makedonske vlasti su dale saglasnost komandi Kfora i nemaju nameru da se mešaju u "igrarije dokonih zapadnjaka", tim pre što će, kako se nadaju, dobro profitirati nekadašnji vodeći turistički centar. Naime, Dojransko jezero je posle prekomernog ispuštanja vode u susednu Grčku doživelo pravu ekološku i turističku katastrofu i planirani boravak nekoliko hiljada "solunaca" je prilika da se popravi bilans mršavog minulog turističkog leta. Poznato je, naime, da će akteri ovog apsurdnog događaja koristiti smeštajne kapacitete na Dorjanu, gde su proletos, prilikom obilaska terena, potrošili nekoliko desetina hiljada maraka.
       Gradonačelnik Dorjana Nikola Ajcev zadovoljno trlja ruke jer će biti domaćin kforovcima koji su odlučili da se igraju rata i spremni su da dobro plate sve usluge domaćina. Gostoprimstvo koje su njegovi sugrađani iskazali režiserima drugog proboja Solunskog fronta rezultiralo je preliminarnim dogovorom prema kojem bi kforovci Dojran koristili za trening vežbe svojih pripadnika. Gradonačelnika Ajceva, dakle, ne zanima "repriza istorije" niti suština toga poduhvata, ali je siguran da je to jedan od načina da se Dorjanu vrati sjaj turističke prestonice.
       Za razliku od njega, nekim Makedoncima nije do igranja rata, pre svega ako se ima u vidu da će "makedonska istorija po drugi put biti krivotvorena". Upravo uz takvu konstataciju na taj događaj osvrnuo se Vanče Stojčev, doktor vojnih nauka, istoričar i šef katedre društvenih nauka Vojne akademije "General Mihajlo Apostolski". Kao stručnjak za taj deo makedonske istorije, Stojčev je reporteru popularnog skopskog nedeljnika "Dnevnik 7" izneo niz detalja koji bacaju novo svetlo na proboj Solunskog fronta. Bez uvijanja, a pozivajući se na istorijske fakte, Stojčev tvrdi da su na obe strane, u redovima Antante i Centralnih sila, u prvim redovima učestvovali i ginuli Makedonci, regrutovani kao Bugari ili kao Srbi.
      
       "Istorijske činjenice"
       On taj front imenuje kao makedonski i tvrdi da od "reprize" toga fronta neće biti nikave koristi jer će i u njoj biti krivotvorene činjenice, odnosno makedonska istorija. U podužoj elaboraciji tog istorijskog događaja, Stojčev tvrdi da neuspeh britanske komande nije nastao zbog taktičko-tehničkih razloga, već zbog pozicije branitelja toga dela fronta.
       Navodno, Britanci su za protivnike imali Makedonce regrutovane u prvim redovima bugarske armije, koji su dobro poznavali teren i sem toga bili motivisani za borbu jer su iza linije fronta ostale njihove porodice.
       Stojčev u objašnjavanju "istoriskih činjenica" ide još dalje pa tvrdi da su Francuzi i Srbi, opet zahvaljujući Makedoncima, probili deo fronta na Kajmakčalanu. Navodno, kako su na obe strane bili u prvim redovima, Makedonci su počeli masovno da dezertiraju jer nisu hteli da se bore jedni protiv drugih. Stojčev još tvrdi da je prećutan broj Makedonaca koji su učestvovali u Prvom svetskom ratu i navodi da ih je uoči rata regrutovano više od 220 hiljada: 100 hiljada na bugarskoj strani, 70 hiljada u srpskoj i 50 hiljada u grčkoj vojsci. Broj poginulih Makedonaca nikada nije utvrđen. Konkretno, on traži da se, makar i sa zakašnjenjem, ispravi krivotvorena istorija, odnosno da se prizna da su na Solunskom frontu ginuli i Makedonci. "Ako traže fakte, neka odu u spomen kosturnice palih boraca u Solunu gde mogu pročitati da su hiljade palih "srpskih" boraca zapravo Makedonci."
       Šta će o svemu reći i da li će se uopšte oglasiti Srbi i Bugari? NJih, inače, kforovci nisu konsultovali pripremajući se za "reprizu istorije", a trebalo je, ako ni zbog čega drugog, onda zbog autentičnosti koja im je potrebna ukoliko zaista žele da utvrde debakl svojih predaka na repu brdovitog Balkana.
      
       MILE RADENKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu