NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Banke fudbalskih bosova

Kako je i zašto Ivan Ćurković, sadašnji predsednik FK "Partizan", posredovao u vanfudbalskom biznisu sa srpskim premijerom Mirkom Marjanovićem. Dvojni ugovori sa fudbalerima bili specijalnost kluba

      Jugoslovenski fudbal je proteklih godina, u vreme sankcija, postigao uz "maksimalne napore - velike rezultate", reprezentacija je bila 1998. učesnik šampionata sveta u Francuskoj, a 2000. nastupala je na evropskom šampionatu u Belgiji i Holandiji. Onda je naša sportska štampa slavodobitno (što je jedino vredno) zabeležila da je Fudbalski savez Jugoslavije, odnosno naš fudbal u celini, zaradio 5,6 miliona švajcarskih franaka na prvom takmičenju i 9,9 miliona evra na drugom, što ga je svrstalo u najkurentniju jugoslovensku robu tokom embarga! Zarađeni novac, poštenim loptanjem, tvrde u FSJ, još nije "legao" u naše trezore, jer embargo nije potpuno ukinut.
       Tačno je da je račun FSJ u Švajcarskoj bio blokiran, kao uostalom i mnogih drugih nesportskih organizacija iz SRJ tokom svih godina raspleta, ali postoji i priča da je mnogo novca završilo na privatnim računima?! U burnim vremenima često su to insinuacije koje raspaljuju maštu običnih fudbalskih navijača i koje, kada je klupski fudbal u pitanju, imaju "tvrdu podlogu". Posebni primeri su iz vremena prodaje fudbalera u bogate klubove zapadne Evrope, za koje se uporno tvrdi da su regularni i da je to moglo biti učinjeno, u vreme sankcija, posredstvom menadžera koji "vide čak i u mraku". Najviše fudbalera, naravno, izvezli su naši najuspešniji klubovi "Crvena zvezda" i "Partizan". Kuda je otišao sav taj novac, možda veći i od deviznih rezervi Narodne banke Jugoslavije, zasada je još mala tajna.
      
       Švajcarska veza
       Fudbalski klub "Partizan" je, na primer, novac od prodaje igrača u inostranstvu sve do 1993. dobijao na račun "Snjiss bank corporation" iz Ciriha, kaže za NIN Slobodan Milosavljević, do 1995. važan službenik kluba, posle čega je dobio otkaz uz obrazloženje da podriva interese kluba! U prošlom broju NIN-a više je reči, takođe, bilo o transferima fudbalera "Crvene zvezde", pa se ovoga puta nećemo baviti njima.
       Najplodnija godina kada je FK "Partizan" ostvario značajan devizni prihod upravo je bila ta 1993. U Španiju su otišle velike zvezde kluba: Predrag Mijatović u "Valensiju", Slaviša Jokanović u "Ovijedo", Branko Brnović u "Espanjol" i Albert Nađ u "Betis". Pre njih, u takozvanom predratnom periodu, do raspada SFRJ: Milko Đurovski u holandski "Groningen", Predrag Spasić u "Real Madrid", DŽoni Novak u turski "Fenerbahče", Vladislav Đukić u italijansku "Čezenu", Darko Milanič u austrijski "Šturm", Zlatko Zahovič u portugalski "Porto"...
       "U posao, pored švajcarske banke, bile su uključene i banke 'Creditanstalt bankverein' u Beču, 'Midland bank PLC' u Londonu, 'Bankamerica international' u NJujorku, kao i 'Jugobanka', filijala u NJujorku. Kontakt sa njima imao je Ivan Ćurković, nekada istaknuti golman 'Partizana' i francuskog kluba 'Sent Etjen', sadašnji predsednik Upravnog odbora 'Partizana'. Naravno, u svim transferima fudbalera učestvovao je i Žarko Zečević, generalni sekretar kluba i njegova siva eminencija. U početku, Ćurković je poslove obavljao u svojstvu predsednika Skupštine 'Partizna' i kao odličan prijatelj Mirka Marjanovića, tadašnjeg predsednika Upravnog odbora kluba, koji je na tu funkciju doveden kao dobar privrednik sa jakim vezama. Od tog vremena poslovi su krenuli kao na pokretnoj traci", objašnjava Slobodan Milosavljević.
       Jedan od unosnijih poslova urađen je 1990, takođe, sa Švajcarcima, uz posredovanje Slobodana Milosavljevića, kao referenta za propagandu i reklamu.
      
      
       Telekomunikacija
       "Stupio sam u kontakt sa Ludvigom Kolinom, menadžerom japanske kompanije 'Ainja'. Gospodin Kolin je i ranije radio sa ljudima iz FK 'Partizan', u posredovanju transfera 1986. fudbalera Srećka Kataneca i njegovog prelaska u FK 'Štutgart'. Znači, radilo se o starom znancu. Sačinjen je ugovor sa kompanijom 'Radiotele' iz Ciriha za prenose važnih utakmica ('Partizana', 'Crvene zvezde', splitskog 'Hajduka' i zagrebačkog 'Dinama'), kao i utakmica 'Partizana' u evrokupovima. Ugovor je potpisan na tri godine, a FK 'Partizan' je trebalo godišnje da ostvari 500 hiljada američkih dolara i uz prećutno znanje FSJ. Pošto je raspad SFRJ bio na pomolu, niko se zbog toga nije mnogo uzbuđivao, pogotovu ne Marko Ilešič, predsednik FSJ iz Slovenije, i Ante Pavlović, generalni sekretar iz Hrvatske."
       "Maja 1992. ugovor je prestao da važi uvođenjem sankcija, sada već SR Jugoslaviji, a iz svih daljih kontrolisanih poslova koji su bili ugovorom predviđeni bio je isključen gospodin Ludvig Kolin. Da li je klub profitirao u konačnom obračunu, nije teško izračunati. U međuvremenu, otvorena je takozvana sestrinska firma 'Radiotele' u Amsterdamu sa jednim ogrankom u Italiji, sa istim ciljem. Svi dalji poslovi išli su uz saglasnost Mirka Marjanovića, predsednika kluba, kasnije i kada je postao srpski premijer", objasnio je Slobodan Milosavljević.
      
       Vodoprivreda
       Ivan Ćurković i Mirko Marjanović su duže vreme bili na istoj talasnoj dužini. Definitivni raskid usledio je kada je ove godine Ćurković izabran za predsednika Upravnog odbora "Partizana", a ne Dragoljub Milanović, sada već bivši direktor RTS-a, za koga se zalagao Marjanović. Ovaj dvojac je, uz sadejstvo sa Žarkom Zečevićem, pre toga napravio još podosta poslovnih poduhvata. Ćurković je 1997. preko svojih veza, uspostavio kontakt sa firmom "Telekom Italija S. P. A.". Kasnije će se obelodaniti da je reč o holandskoj firmi "SETE International N. V." Prilikom konačnog potpisivanja ugovora sa Vladom Srbije, italijanska firma neće biti ni spomenuta. To je potvrđeno i oglasom koji je firma "Nat NJest markets", u svojstvu savetnika PTT-a objavila preko cele strane lista "Politika" 8. jula 1997. godine. Prema nezvaničnim podacima, ne postoji veza između "Telekoma Italija S. P. A." i ove holandske firme, čije je sedište u Amsterdamu. Javnosti je saopšteno da su pored Italijana, čije je učešće iznosilo 29 odsto, u zamešeteljstvu prisutni i "OTE" sa 20 odsto iz Grčke. U to vreme članovi Upravnog odbora "Partizana" bili su Dojčilo Radojević, ministar telekomunikacija Srbije, i Aleksa Jokić, direktor "Mobtela". Tri godine kasnije na pres-konferenciji "Telekoma Srbije" priznaće se da je firma u Holandiji, ipak, italijanska...
       "Nastavak (ne)fudbalske saradnje usledio je i 1998. kada je Ivan Ćurković u Beograd stigao sa francuskom firmom "SAUAR-International" koja se ponudila da otkupi gradski vodovod. Befel za taj poduhvat dao je, naravno, Mirko Marjanović. Na vlasti su tada bili ljudi iz Srpskog pokreta obnove, koji bi trebalo sve da proguraju na Izvršnom savetu. Tako bi se ova stranka (po Marjanoviću) diskreditovala. Ugovor je propao zahvaljujući ljudima iz Demokratske stranke, koji su tada radili u vodoprivredi Srbije. Uslovi kupoprodaje su bili štetni po gradski vodovod", tvrdi Milosavljević.
       Za Ivana Ćurkovića naš sagovornik još kaže da je bio vatreni pobornik JUL-a, čak veliki donator i poštovalac dela profesorke Mire Marković. Zapaženo je da nije bio prisutan na 115. derbiju svoga kluba sa večitim rivalom "Crvenom zvezdom", jer je, navodno, bio sprečen neodložnim poslovima u inostranstvu. Kasnije se zbog poznatog slučaja na Stadionu "Crvene zvezde" nijednom nije oglasio u sredstvima javnog informisanja, što je, u svakom slučaju, deo obaveze predsednika kluba kakav je "Partizan".
      
       Pranje novca
       Dvojni ugovori u FK "Partizan" bili su poseban specijalitet, kaže bivši službenik kluba Slobodan Milosavljević: "Bila je praksa da se prilikom angažovanja nekog manje afirmisanog igrača novac pozajmi od ljudi iz Upravnog odbora, ali i bogatih simpatizera izvan kluba, da bi se kasnije pozajmica vratila uz procenat od 20 do 50 odsto, kad igrač postigne dobar angažman u inostranstvu. Taj bazični novac, koji je iznosio, na primer, od 100 do 300 hiljada nemačkih maraka, potvrđivan je posebnim aneksima ugovora. Ti aneksi ili dupli ugovori bili su strogo čuvana tajna. Nalazili su se na čuvanju kod poverljivih ljudi - članova kluba."
       Posebno je zanimljiv slučaj fudbalera i reprezentativca Predraga Spasića koji je 1990. prešao u slavni "Real Madrid". Spasić nije dobio na vreme svoj zagarantovani novac, predviđen ugovorom. Čitavu ujdurmu provalio je Radomir Antić, u to vreme trener "Real Madrida", saznao je da postoji dvojni ugovor i da je u sefu tadašnjeg predsednika Ramona Mendose, a da je uplata FK "Partizana" izvršena shodno dogovoru dva kluba. Zbog toga je trener Antić dobio otkaz u slavnom klubu, a igrač Predrag Spasić poslat na kaljenje u manji - "Osasunu". Novac koji je, na vreme, dobio FK "Partizan", legao je u cirišku banku, zatim je prosleđen u američku, da bi stigao u Singapur. Šta se dalje dogodilo sa parama? Kupljeno je 500 hiljada farmerki koje su posebnim kanalima stigle u beogradske prodavnice. Prodavane su preko "Beteksa" i "Jugoslavije-komerc". Sam Predrag Spasić je uspeo da spasi svoj novac, mnogo kasnije, ali ga "Real Madrid" više nikada nije primio u svoj tim.
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu