NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Požuri polako

Ljudi iz nove vlasti imali su prilike da deset godina uče na zlopaćenjima istočnoevropskih zemalja, a sada imaju veliku obavezu da u otvaranje zemlje prema multinacionalnim kompanijama uđu promišljeno ali da se u tom driblanju ne preigraju

      Francuska multinacionalka "Lafarž" bacila je rukavicu izazova saveznoj i srpskoj vladi pre nego što su ministri čestito uspeli da zagreju stolice. U pismu upućenom na te dve adrese, "Lafarž" nudi da kupi 70 odsto beočinske Fabrike cementa i unapred plati koncesiju za pripadajući rudnik, pod uslovima utvrđenim u vreme bivšeg srpskog premijera Mirka Marjanovića.
       "Verujemo da bi podrška "Lafaržu" da finalizuje prvu ključnu privatizaciju u Jugoslaviji bila od najvećeg interesa za obe vlade", navodi se u pismu kompanije,"jer bi nove vlasti tako pružile Evropskoj uniji dokaz da su istinski zainteresovane za privatizaciju i da poštuju dugoročno iskazan interes stranih investitora za ovo područje".
       "Lafarž" bi mogao da bude onaj lakmus papir na kojem će nove jugoslovenske vlasti pokazati ne samo koje investitore i po koju cenu žele, već i kakve su njihove pregovaračke sposobnosti, i što je za domaću javnost veoma bitno, da li će proces privatizacije u zemlji biti javan i transparentan.
       "Smatramo da je 'Lafaržova' ponuda velikodušna, jer je Beočin u međuvremenu malo radio i situacija se znatno pogoršala", kaže za NIN DŽordž Bobvoš, predstavnik ove kompanije. Vlade, baš na ovom primeru, mogu da pokažu da li su zainteresovane da sto miliona nemačkih maraka za svoje budžete ostvare privatizacijom, ili žele da žive od stranih donacija, sugeriše on.
      
       Prednost investitorima
       Priličan šok, jer Institut društvenih nauka, koji je savetnik beočinske cementare, i obe vlade smatraju da će u Jugoslaviji sada morati drugačije da se priča nego u vreme od sveta izolovanog režima Slobodana Miloševića.
       "Nema žurbe. Kladim se da će ono što sada vredi sto, u maju vredeti najmanje 150", kaže za NIN Srboljub Antić, srpski ministar za energetiku. O "Lafaržovoj" ponudi odlučivaće vlada koja bude postavljena posle decembarskih izbora.
       Antićev optimizam zasnovan je na nekim nepobitnim činjenicama: ulaskom u međunarodne organizacije, MMF i Evropsku banku za obnovu i razvoj, opšti, politički i ekonomski rizik biće smanjen, a otvaranje zemlje, mogućnost da kroz različite aranžmane dobije kreditnu podršku za finansiranje infrastrukturnih projekata, govori da bi potencijalne profitne stope stranih investitora koji uđu u domaće fabrike, bile veće nego u vreme izolacije u kojoj je radila bivša srpska vlada.
       "Bivša vlada bila je u stisci jer je bila potpuno bez para, a ova nije", kaže Danilo Šuković, direktor Centra za ekonomske studije Instituta društvenih nauka.
       Antić, čijem je srcu energetika najbliža, navodi da bi, ukoliko bi naftovod sa kaspijskom naftom išao od Rumunije prema Srbiji, to značajno podiglo vrednost dve srpske rafinerije i Petrohemije.
       "Sve je to lepo, ali to su planovi, a preduzeća treba da rade i zarađuju sada", nepopustljiv je Bobvoš.
       Kad je sadašnja pozicija bila opozicija, tvrdila je takođe nešto slično; da sve dok postoji režim društvene svojine, dok se tolerišu gubitaši, kapital nepovratno curi. Da ne govorimo o tome da je u poslednje dve godine privreda zaista dodatno ruinirana, što potezima bivših vlasti, što bombardovanjem NATO-a.
       "U Beočinu su plate dobre, ali mene čudi da se niko ne pita: a kakav je moj lični doprinos koji stoji iza toga? Verujem da su ljudi u Srbiji željni da imaju posla", kaže Bobvoš. Mada, kaže on, kada budu videli da će ovo zaista biti kapitalizam, "to možda neće biti baš najlepše."
       Uopšteno, "liberali" u Demokratskoj opoziciji Srbije (DOS) veruju da su multinacionalke najbolji lek protiv povratka komunizma. "Jednom kad uđu, sve je rešeno", objašnjava jedan funkcioner DOS-a.
       Ali nezavisno od tog instant političkog leka, nove vlasti koje su imale prilike da deset godina uče na zlopaćenjima istočnoevropskih zemlja, imaju veliku obavezu da u veliko otvaranje zemlje uđu oprezno i promišljeno. Da požure polako, i da se u tom driblanju sa multinacionalkama ne preigraju.
       Jer, iako sada kroz Jugoslaviju defiluju brojni potencijalni investitori, oni su, kako kaže jedan sagovornik NIN-a, "laki na obećanjima, ali kad treba da se maše novčanika, kao da im je guja u džepu". Baš prošle nedelje, ruska multinacionalka "Lukoil", koja je ovde dugo smatrana sigurnim investitorom, obelodanila je da odustaje od obnove ili kupovine Rafinerije nafte u Novom Sadu.
       Još se ne zna kako će izgledati buduća zajednica Srbije i Crne Gore i da li će je uopšte biti, ko će biti ministri u pravim, a ne prelaznim i tehničkim vladama koje sada imamo i šta će odlučiti glavni međunarodni kreditori Jugoslavije. Tek posle njih, i svakako ne pre sredine iduće godine, stići će i prvi investitori.
       Pozdravljen bučnim aplauzima američkih kompanija koje su prošle nedelje boravile u Srbiji, Antić je izneo nekoliko planova novih vlasti: "Novi zakon o privatizaciji koji ćemo doneti, biće u potpunosti okrenut investitorima, dok će manji deo biti ostavljen za vaučersku privatizaciju da bi se zadržao socijalni mir."
       Taj med i mleko za investitorske uši (sadašnji srpski zakon je, upravo suprotno, osmišljen da najveća prava daje radnicima, a na rep stavlja interese investitora), Antić je kasnije u bilateralnim susretima i u mnogobrojnim razgovorima sa novinarima tome dodao i nekoliko "kočnica". Vlada neće dozvoliti da otvori vrata zemlje, a da prethodno ne budu uspostavljeni uslovi za ravnopravnu konkurenciju, i svakako će energetiku (za koju je inače bilo interesovanja) ostaviti za kraj privatizacije, tek kad ona bude dovedena u normalno stanje i samim tim skuplja. Na novinarsko pitanje da li će Srbija smoći para da sama to učini Antić je odgovorio kratko "naći će se".
      
       Nepoželjni
       Kako je Antić rekao za NIN, taj novi zakon još ne postoji, "ali mi je u glavi i samo treba da sednem da napišem" , a to će biti do kraja decembra kad će nova srpska vlada moći da ga usvoji.
       Prema sadašnjim najavama neće biti promenjen samo Zakon o privatizaciji, već i Zakon o koncesijama ("i tu ćemo biti veoma oprezni", kaže Antić), verovatno će biti dorađen, a možda i ukinut Zakon o stranim ulaganjima ("Nama je svejedno da li ćemo imati strane ili domaće investitore, tu ne treba praviti razliku jer su i jedni i drugi dobrodošli", kaže on), i dorađen Zakon o preduzećima.
       Čemu oprez? Evo jednog primera. Američka multinacionalka "Enron internešenel", sklopila je u većini okolnih zemalja ugovore o izgradnji termoelektrana s tim da one posle 20 godina pređu u vlasništvo države. U međuvremenu, u većini ugovora data je klauzula da će ta termoelektrana naplaćivati fiksnu cenu struje. U slučaju Poljske gde je grupa senatora nedavno tražila istragu protiv onih koji su sklapali ugovor, ispostavilo se da uprkos viškovima struje, ta "Enronova" termoelektrana naplaćuje struju višu od tržišne. Istu kompaniju, čiji su predstavnici inače prošle nedelje razgovarala i sa Antićem, prati i ne baš prijatan glas iz Hrvatske. "Ne možemo mi da dopustimo da nekome damo koncesiju, da nam oni naplaćuju struju pet centi, a da mi iz naših pogona naplaćujemo 1.5 cent. Naš i rizik stranih investitora mora biti ravnopravno raspoređen", kaže Antić i vrti odrečno glavom na pitanje da li ćemo uskoro, kao što se inače očekivalo, dati koncesiju za Kolubaru B.
       "Kada bih ja bio na mestu vaše vlade, prvo bih dobro proučio koja lokalna preduzeća mogu da opstanu sama, a tek onda bih tražio strani kapital", kaže jedan evropski diplomata u Beogradu. Slično misli Šuković "Svako preduzeće treba da ispita svoju situaciju i da vidi da li može samostalno da radi ili treba da traži partnera."
       Sa državne strane neće biti problema, najavio je novi srpski ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom Goran Pitić, jer preduzeća više neće morati da čekaju signal vlade da uđu u privatizaciju.
       Čemu žurba? "Jer, takve velike kompanije imaju interese u celom svetu, i ako ne kupe nešto ovde, naći će to isto na drugom mestu", kaže za NIN Vladimir Poznanić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i partner u "Dilojt tušu" koji je savetnik "Lafarža".
       Poznanić veruje da je privlačenje multinacionalki u interesu Srbije jer one gledaju dugoročnije, spremne su lakše da prihvate eventualne političke krize u zemlji, a kad pregovaraju o investiranju, "ne zacepljuju", kao na primer veliki investicioni fondovi, kojima je stalo da kupe domaću firmu jeftino, malo je osposobe, pa preprodaju. Multinacionalke su, što je za nas veoma bitno, spremne da izvestan broj godina trpe i velike viškove radne snage. "Naravno, ne zato što nas vole, nego što vide šansu da i pored toga dobro rade", kaže Poznanić.
      
       Zablude
       Dr Milan Kovačević, privatni konsultant za strana ulaganja, smatra da nema jednoznačnog odgovora da li su Srbiji potrebne multinacionalke ili ne, ali smatra da su one nezamenljive kad je reč o onim oblastima u kojima su istraživanja, kao u naftnoj industriji ili farmaciji, izrazito skupa. Ako govorimo o izvoznoj orijentaciji zemlje, onda je možda bolje za partnera izabrati onu kompaniju koja nema u okolini kompanije ćerke jer samim tim tržište za lokalnu kompaniju u Jugoslaviji postaje znatno veće.
       Mađarska, koja je od 50 vodećih svetskih multinacionalki uspela da privuče 35, iskusila je i dobre i loše strane ovog aranžmana. Multinacionalke učestvuju u spoljnotrgovinskoj razmeni te zemlje sa 75 procenata, stvaraju 33 odsto mađarskog društvenog proizvoda i zapošljavaju 25 odsto od ukupno zaposlenih u privatnom sektoru. Kad su ušle, neke multinacionalke su potpuno zatvorile domaće pogone i napravile Mađarsku, od bivšeg proizvođača, uvoznikom tih dobara.
       "Nema se tu čemu čuditi. To je potpuno komunistička ideja da kad jedna fabrika bude otvorena, ona neprestano treba da radi", kaže Kovačević. "Stranci su verovatno ocenili da te fabrike jednostavno nisu profitabilne i da im je jeftinije da uvoze, i to će se događati i ovde", kaže on. Umesto traženja "ala", možda bi bilo pametnije da se zagledamo u pozitivne primere kakva je, na primer, "Filipsova" fabrika u mađarskom mestu Đer koja je za tri godine prestigla veličinu naše Elektronske industrije Niš, navodi Kovačević.
      
       TANJA JAKOBI
      
      
Za i protiv

Londonski "Ekonomist" naveo je u januaru četiri ključna razloga zbog kojih uticaj stranih kompanija na lokalnim tržištima, pa i onih najrazvijenijih zemalja, smatra blagotvornim.
       "Činjenica broj jedan: strane kompanije plaćaju svoje radnike više od lokalnih kompanija i taj jaz se neprestano povećava", konstatuje "Ekonomist".
       Činjenica dva: u većini zemalja strane kompanije kreiraju više poslova od domaćih firmi. U SAD su, na primer, strane kompanije povećale broj zaposlenih od 1989. godine do 1996. za 1,4, a domaće firme za samo 0,8 odsto.
       Treća činjenica: strane firme ulažu više u razvoj i istraživanja. Četvrta: strane firme više su okrenute izvozu od domaćih. U 1996. godini, strane firme su u izvozu Irske učestvovale sa 89 procenata, a u Holandiji sa 64 odsto.
       "Pozitivne posledice stranih investicija još su vidljivije u siromašnijim zemljama OECD-a", konstatuje "Ekonomist" i kao primer navodi Tursku gde su plate radnika u stranim kompanijama za 124 odsto veće nego u lokalnim, dok su stranci u istraživanje uložili dva puta više nego domaće firme.
       I jedna snažna reč opreza: OECD je u januaru ove godine doneo nove propise o radu multinacionalnih kompanija pre svega u oblasti rukovođenja, uslova na radnom mestu, zaštite životne okoline, korupciji (u nekim od svetskih analiza multinacionalke se pominju kao jedan od glavnih generatora korupcije na lokalnom terenu) i zaštiti onih koji javno progovore o nezakonitostima u radu tih kompanija, pre svega u zemljama u razvoju.


      
      
Preporuke

"Za pet godina Jugoslavija bi mogla biti na nivou na kome su danas Bugarska ili Rumunija", kaže se u najnovijoj novembarskoj analizi "Ekonomist intelidžens junit (EIU), analitičkog krila "Ekonomista", u Beču, namenjenoj zapadnim kompanijama koje imaju nameru da investiraju u Jugoslaviji.
       "Nijedan menadžer ne treba da veruje da je oporavak iza ćoška. Pred Jugoslavijom su mnoge teške godine, ali to ne znači da se ne treba baviti planiranjem poslovnih poteza na tom tlu", kaže se u toj analizi.
       EIU tvrdi da će Beograd, i možda još jedan ili dva veća grada u Jugoslaviji uskoro biti države u državi jer će se razvijati znatno bržim tempom od ostatka zemlje.
       "Zapadni menadžeri ne bi trebalo da budu uznemireni relativnom hladnoćom predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice prema Zapadu, posebno prema SAD", kaže se u analizi i navodi da posle NATO bombardovanja srpski narod nije ni mogao da prihvati nekog lidera koji nije nacionalista. "Zbog toga će gospodin Koštunica zadržati svoj oštar retorički stav prema Zapadu, ali iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti, vući će poteze koji će izbaviti Jugoslaviju iz međunarodne izolacije", navodi se u izveštaju i dodaje da će "za većinu Srba to biti časno i prihvatljivo - poslovati sa Zapadom, ali ne biti na kolenima, makar ne javno".
       Zapadne kompanije treba da ignorišu Koštuničine nacionalističke izjave o budućoj jugoslovenskoj kontroli nad Kosovom jer će ono u doglednoj budućnosti najverovatnije postati potpuno nezavisno, a do tog vremena će biti protektorat Zapada.
       EIU predviđa da će Crna Gora nastaviti svoj hod ka nezavisnosti i navodi da će ta republika bilo u okviru federacije ili samostalno biti od neznatnog interesa za zapadne kompanije zbog tržišta od jedva 600 000 ljudi.
       Analitičari EIU-a savetuju kompanije koje žele da osvoje jugoslovensko tržište da ne oklevaju i da, ukoliko ih već nemaju, otvore mala predstavništva za marketing i prodaju i traže lokalne distributere za svoju robu.
       Kompanije koje žele da kupe udeo u nekom od jugoslovenskih preduzeća treba da naprave planove, ali ne i da ih potpišu pre ishoda decembarskih parlamentarnih izbora u Srbiji. Multinacionalkama se skreće pažnja da će vodeće slovenačke i u manjoj meri hrvatske kompanije biti ozbiljni konkurenti zapadnim kompanijama i da će "Grci i Rusi imati agresivan nastup".


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu