NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Prave promene
 

Nove vlasti treba da se oslobode elemenata partizanskog načina vladanja, a pojedini funkcioneri DOS-a da se oslobode i osećaja zaslužnih prvoboraca

      Jedan od predizbornih slogana je bio: "Promene. Da." Svakako - Daa! Ali ostaje ono preteško: koje, kako, kada... Uočena je jedna važna promena u diplomatskom rečniku i ponašanju. Shvatili smo da nas mnogo boli kad nekome otvoreno, bez obzira da li smo u pravu, guramo prst u oko i da način na koji godinama pričamo o tome kako nas nepravedno kažnjavaju nije plodotvoran.
       Sigurno je da se i Evropa želi osloboditi svoje sramote - getoizacije jedne države i naroda, ali i mi treba da im pomognemo drugačijim promenjenim pristupom problemima. Ne treba zaboraviti da svetski moćnici dele karte u neravnopravnoj, napakovanoj i teškoj igri koja se zove međunarodni politički poker i da smo se tek približili tom stolu i, normalno, dobijamo lošije karte, ali uz želju nekih da novajlija ne gubi. Bitno je da igramo, bitno je da naučimo da igramo, jer od toga može biti koristi i ne treba ići ispod donedavno popularne maksime "krađa, ali fer", niti zaboraviti kako je bilo teško biti samo kibicer iz trećeg reda u toj zadimljenoj kockarnici.
       A šta na unutrašnjem planu? Šta da radimo? Početak svih promena treba da je promena svesti, individualne i kolektivne. Potrebu za promenom svesti potkrepićemo banalnim, ali slikovitim primerom: U tržišnoj inspekciji je neposredno posle promene vlasti smenjen glavni inspektor. U inspekciji je nastala panika, a trgovci su očekivali promenu načina rada - pošten rad. Naime, jedina promena kod "terenskog" inspektora je bila što je bio obazriviji i brže je okretao glavu da ga neko ne vidi dok mu gazdarica male prodavnice, njegov stari "pacijent", u džep stavlja 50 DEM da joj ne napiše prijavu zbog toga što je našao jedan proizvod bez cene. Verovatno je isti inspektor vrlo grlat kad se zalaže za promenu ponašanja npr. ministara i od njih zahteva rad bez mahinacija. Prodavačica je, bar, to je posle priznala, imala tešku dilemu da li da pokuša da podmiti inspektora, jer je očekivala i želela da se krene u promene. Nije joj bilo žao novca koji za nju i nije bio mali, ali bilo je sramota kao nikad u životu - učesnica mnogih demonstracija je izneverila sebe.
       Sigurno je da nove vlasti što pre treba da se oslobode elemenata partizanskog načina vladanja, koji im u nekim segmentima, nažalost, nisu strani. Takođe i pojedini funkcioneri DOS-a treba da se oslobode osećaja i ponašanja nekih novih zaslužnih prvoboraca. Demokratija i poštovanje zakona nisu deklarativne kategorije i takvo shvatanje i ponašanje bi nas mogli dovesti u stanje večne tranzicije, bez obzira na promene vlasti.
       Promene" koje se pominju u školstvu su 20 ili 40 odsto i veći regres. A šta je sa naopakim programima i nezainteresovanim vaspitačima? Šta sa generacijama koje škole više ne interesuju, a roditelji im ne mogu pomoći? Jedni roditelji imaju šta reći svojoj deci, ali to ne mogu da potvrde uz "najke", dok drugi nemaju šta reći, ali to mogu potvrditi uz "najke", mobilne telefone za dečicu i parama za svakodnevni odlazak u školu taksijem, dok profesorima ostaje da se guraju po gradskom prevozu i kasne na posao. (Uzmimo da su ove razlike normalne, ali je problem što je do njih došlo na nenormalan i nemoralan način.) Bez obzira na ovo i jedna i druga deca se svakodnevno susreću sa ozbiljnim i različitim dilemama i raskrsnicama i često im droga "pomogne" da odu stranputicom.
       Jedine promene u novinarstvu su, uopšte uzev, da je predmet obožavanja nova vlast i da je profesionalni nivo u tome, nažalost, niži. Logično je da u ovom komplikovanom periodu ne treba odmagati novoj vlasti, ali im neprofesionalno i crno-belo novinarstvo sigurno neće pomoći. I čovek se usput pita da li bi naši novinari ovu novu "oslobodilačku" albansku vojsku zvali i "Humanitarna organizacija 'Leptir i cvet'" da su se oni tako nazvali. I kad smo kod oslobađanja, verovatno je iz najboljih namera "oslobođena" i jedna televizija od koje se trebalo osloboditi, jer nas ona i dalje truje turbo-folk muzikom, besmislenim serijama, stupidnom američkom B filmskom produkcijom, folirantskim urbanim imidžom...
       Nesumnjivo je da su i u Udruženju književnika Srbije potrebene promene, ali je tužno što je polazni scenario nemaštovit i priprost.
      
       (Autor je pisac iz Beograda)
      
       BOŽIDAR BJELICA


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu