Mi smo bili uporni u tome da nam politika ne kroji kapu, a pogotovu da nam politika ne kroji dizajn

      Zamišljam sebe jednog dana kako vodim unuke na ovakve događaje - reče mi jedan prijatelj te večeri na koncertu KUD Idijota u Hali sportova, dok je uzavrela masa u parteru vitlala majcama a poslednji redovi pretili da se opasno približe bini, preko glava onih koji su imali sreće da ranije zauzmu prostor neposredno ispred muzičara. Zaista, za generacije koje su svoje tinejdžerske dane završavale pred raspad SFRJ, muzika koju sviraju i ono što predstavljaju rokeri iz Pule sigurno je "klasika" njihove mladosti. Pank pobuna, izgleda, nije ideja koja je samo nekad zaokupljala mlade. Ovom prilikom na koncertu je bilo najviše dece u svojim "zrelim" pubertetskim godinama, a čini se da se ta "kritična masa" uvek obnavlja i da su uvek isti, večno mladi 17-godišnjaci u prvim redovima. Oni prvi put uživo slušaju pesme koje su napamet naučili sa starih ploča, piratskih kompakt-diskova, ili izlizanih muzičkih kaseta, jer za proteklih 10 godina samo jedno izdanje KUD Idijota se legalno, kao licencno izdanje, pojavilo na ovdašnjem tržištu.
       Već duže vreme gosti iz Hrvatske najavljivali su da će biti prvi bend koji će doći u Srbiju, ali su ti dolasci dva puta otkazivani:
       - Te svirke su bile dogovarane i propadale su zbog nekih objektivnih okolnosti, ako je NATO nešto objektivno. Iz ovog trećeg pokušaja je uspjelo - kaže frontmen grupe Sale Veruda. Postoji i trema: - Nije to ona početnička trema, nego neka povećana odgovornost da ovaj koncert uspije. Neka tenzija koja raste. Nema tu krpanja, mi idemo na komercijalnu svirku koja ili uspijeva, ili propada.
       Izgleda da su ih neki hrvatski pop i dens izvođači malo preduhitrili u dolasku.
       - Disko hitovi... Ne znam šta je sa njima, ali ova naša svirka je prva prava komercijalna svirka, na način na koji se posao normalno radi. Nema političkih sponzora, nikakvih mutnih organizatora koji knjiže neke ekstra poene. Volio bih da se svi ostali koncerti koji se budu dešavali nakon našeg dešavaju na taj način - jer to je odlično za posao. Ti možeš jedno vrijeme ići sa nekim sponzorstvima, besplatne svirke po trgovima, ali na duge staze to poslu veoma šteti. U smislu nekakve prve svirke, ova naša je ta prva prava svirka. Znaju svi da su već pjevali i Alka Vuica, bila je Doris Dragović u Crnoj Gori i "Atomsko sklonište", ali to su novogodišnji programi, ekstra plaćeno sa strane. Organizator ovog koncerta je potpuno nezavisan producent, nije ničiji član, kao što ni mi kao bend nismo ničiji. Potpuno normalna svirka nakon koje mi nismo dužni nikome ništa.
      
       Ostati normalan
       Nismo nikakva politička grupa već običan rokenrol bend... Skup kulturno-umjetničkih Idijota... - dobacuju opušteni i veseli u rano prepodne originalni basista Buco koji se ponovo priključio grupi, i Dejan, novi bubnjar.
       Dejan Gotal ima 23 godine i najmlađi je u grupi. Prethodno veče je proveo obilazeći grad i klubove, vratio se ujutru. Ne želi, kaže, da sedi u sobi, jer je prvi put u Beogradu. "Grad se poznaje po klopi, piću i ulicama", nastavlja:
       - Prvo smo bili u Novome Sadu. Morali smo da overimo klopu, kažu da se tamo najbolje jede u Srbiji i to je izgleda istina. Kakvi obilni obroci, otkad smo došli nije prestao da nas boli stomak!
       Buca je kod SKC-a kupio petnaest diskova, popunio je svoju kolekciju muzike. Kaže - bagatela. Međutim, zbog piratskih izdanja u Srbiji mnogi bendovi su oštećeni, među njima i naši sagovornici. Baš zbog toga pravo je čudo što aktuelni CD sa najvećim hitovima KUD Idijota uživo još nije našao put do našeg tržišta. Materijal je snimljen na koncertima povodom njihovog 18. rođendana (osnovani su 1981. godine), na dva koncerta u Puli:
       - Mi smo ove godine to prosviravali, a u drugom polugodištu smo imali turneju "od Vardara pa do Triglava". Počeli smo iz Mađarske, odatle smo pomalo opkoljavali. Odradili smo sve ljetnje slovenske festivale i onda smo napali preko Dubrovnika do Sarajeva, Split, Zagreb, nedavno smo bili u Skoplju, pa u LJubljani... Ovde su "pali" Beograd i, u prodoru na sjever, Novi Sad.
       Neobično je za nas, ali su nam koncerti trajali po dva sata. Inače ne sviramo tako dugo. U Dubrovniku smo bili, prvi put poslije 20 godina karijere; imali smo zajednički koncert sa "Hladnim pivom". To je bila fešta kao kad se svira narodna muzika, pa na kraju ono kad se poludi.
       Za njih se priča da su buntovnici, protiv svih, tu je i ta petokraka na njihovom logu...
       - Gledaj, kad smo prvi puta slagali ovaj logo, zvijezda je tu upala kao zgodan ukras, mali dizajnerski detalj koji sliku čini zgodnom. Ona je kasnije dobila političku težinu, s onim političkim promjenama koje su se desile, j...ga. Mi smo bili uporni u tome da nam politika ne kroji kapu, a pogotovu da nam politika ne kroji dizajn. Mnogi ljudi su to doslovno shvatili, da smo mi nekakav prokomunistički bend, proovakav ili proonakav. Svih ovih godina jedini naš cilj bio je da ostanemo normalni u okviru ovog desetogodišnjeg ludila. Vi ovdje petokraku sigurno doživljavate na drugi način, zato što je vladajuća stranka možda imala petokraku u svom dizajnu - ili u svom programu. Ne ulazim u to, ali, njome ste bili pritisnuti. Kod nas je stvar bila, mogu reći, potpuno obrnuta. U toku Tuđmanove vladavine više od 2 600 partizanskih spomenika je srušeno. Nikad niko za to nije odgovarao. Kako su se partizanski spomenici rušili, tako su se ovi drugi, sa "onom" simbolikom, komotno dizali i nikad niko za to nije odgovarao. To su zločinački postupci, ako mene pitaš. Za nas je ta petokraka, koja je prilično nevino bila stavljena prvi puta na plakat, s vremenom postala simbol otpora. Pritisak režima je uvijek bilo lako izdržati, ali sad kad je sve prošlo, da je skinemo, to bi bilo... mi čvrsto stojimo iza toga! Mislim da smo pobijedili, došlo je na normalno i sad opet ta zvijezda ima funkciju dražesnog detalja na plakatu, nema tu dramatiku koju je imala ovih sedam-osam godina.
       Kad pričamo o pritiscima, kako je bilo biti zabranjivan, (ne)svirati, funkcionisati pod režimom?
       - Pritisnuti jesmo bili, kao što su od režima uvijek pritisnuti svi koji se sa njim ne slažu. Nije stvar u tome da smo to radili namjerno, svjesno, ili po cijenu neke afere, da sebi uknjižimo bodove kao nekakvi opozicionari, jer, eto, jednog dana će to biti honorirano, ili ćemo za to dobiti penziju - ne! Mi smo radili ono što smo mislili da treba i, kad pogledamo unatrag, bili su to normalni postupci normalnih ljudi. Za mene je čudno da su neki drugi stali uz režim, to je meni nevjerovatno - da neko dobrovoljno stane uz Tuđmana. To se ne uklapa u moj mentalni sklop, u način razmišljanja, ali ljudi su razni. Mi čak nismo članovi ni naših strukovnih udruženja i mislim da smo jedni od rijetkih u Hrvatskoj - potpuno nezavisni bend. Nesponzoriran, nepotpomagan, ne ovisimo ni o kome...
       Na pomen Paola Sfecija, predsednika Hrvatske glazbene unije, čuvene po zabranama dozvola za koncerte u toj državi mnogim domaćim muzičarima, momcima iz KUD Idijota čudan grč otpora prelazi licem: "Ne možeš ti na muziku plaćat danak nekome. Muzika je za svakoga, kao i slika. NJu ima pravo svatko vidjeti, ili čuti. Što se tiče tih udruga, ne bih ništa rekao. Samo bih mogao nekoliko ružnih riječi, što nije lijepo."
      
       Odbrana rokenrola
       Za sve vreme, ipak, uspeli su da održe publiku. Rokenrol kultura je uvek egzistirala, održala se, ali u podrumu, kao poslednja linija odbrane...
       - Te priče da je rokenrol propao ja slušam 20 godina. Još '81. me je jedan pitao, imao sam bedž Ramonsa - 'Ti još slušaš Ramonse?' Taj bend je još 15 godina svirao, snimio još 15 odličnih ploča, održao serije fantastičnih koncerata... Iz mog kuta gledanja, zaista me ne zanima što je glavno na sceni, mi sviramo ono što sviramo, radimo i radićemo nove ploče. Da li će u tom momentu biti glavni disko, dens, trens, hip-hop, k...c-palac, baš me briga, stvarno.
       Ovo je njihov novi početak na našem prostoru.
       - Definitivno ćemo češće navraćati ovamo - "istočni himen je probijen", kao što je rekao jedan kolega iz Rijeke. Jedan probije led, drugi piju vodu. Tako će otprilike biti i sada, sigurno će doći i drugi izvođači. Mi nismo htjeli sad turneju, iako nam je nuđena. Htjeli smo malo testirati publiku, nas, treba malo izmjeriti poziciju. Ovo će biti relativno normalan pokazatelj. Očekujem da će se sad svirati. Uostalom, već je jedno desetak bendova iz Juge sviralo kod nas. Međutim, još je dosta otežano sa dokumentima, još sa hrvatske strane postoje ti otpori. To još nije ona prava kulturna razmjena.
       A do prave kulturne razmene treba ostati normalan, kao što je ostalo, uz pravilnu terapiju muzikom, i oko pet hiljada ljudi koji su slušali koncert KUD Idijota. Za one druge normalne, koji nisu došli do svoje ulaznice, uskoro u Beogradu svira i Darko Rundek, vođa nekadašnje grupe "Haustor", sa grupom sjajnih muzičara iz doba novog talasa.
      
       DAMIR JELISAVČIĆ
      
      

Balašević pre svih Imao sam prilike čuti "Oružjem protivu otmičara", "Gobline", Lovehunters - "Azimut", to su sve "trice", kao u košarci. Ali, prije svih i iznad svih izuzetno cijenim Partibrejkerse i mislim da se ovdje zna da sam veliki fan Đorđa Balaševića - objašnjava Sale.        - Nisu samo rok i pank bendovi pokazatelji. Ima grupa kao što je Vroom iz Beograda, ja bih to nazvao etno-eksperimentalni ekspresionisti, koji imaju tu slobodu da nisu ničim ograničeni, oduševljen je Dejan, koji je, sa grupom istomišljenika, aktivan u oblikovanju puljanske alternativne kulturne scene. "I u Hrvatskoj stasa mlađa populacija bendova koja voli eksperimentirati, koji bi rado surađivali sa bendovima iz Beograda. Nije bitna samo komercijalnost i masa, nego kvaliteta i raznolikost ideja. Bilo bi dobro da se takvi bendovi sa slovenskih tura spuste malo i u Hrvatsku."