NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Povratak u manastir

Zašto se protosinđel Sava Janjić povukao iz političkog života, u koji se silom prilika na Kosovu i Metohiji uključio svom svojom energijom i pameću

      Iako je protosinđel Sava Janjić dao sve od sebe da se sa mesta portparola Srpskog nacionalnog veća Kosova i Metohije, tiho ukloni, to mu nije uspelo. NJegov odlazak u matični manastir Visoki Dečani bio je "tajna" gotovo desetak dana pre nego što su mediji objavili, na osnovu "fantomskog" saopštenja, da se otac Sava "povukao u manastir zato što za direktora novoosnovanog srpskog radija u Čaglavici nije izabran adventistički sveštenik koga je on protežirao".
       "Neću u to da se mešam", kaže Momčilo Trajković,koordinator DOS-a za Kosovo i Metohiju, koji je od samog početka bio, direktno i indirektno (preko Stojana Jovanovića), uključen u pregovore oko osnivanja radija i televizije u Čaglavici, povodom odlaska Save Janjića u manastir Dečani.
       Iz nepoznatih razloga uprava KIM radija iz Čaglavice smatrala je za potrebno da demantuje beogradske medije i pojasni kako je izbor direktora radija prošao po zakonu, a da je umesto "adventističkog sveštenika" kandidat za direktora bio Petar Jeknić, dopisnik RFI-ja iz Prištine.
       "Otac Sava otišao je u Dečane da spasi svoju dušu. Ostavio je sve: kompjuter, mobilni telefon... NJegovo poslušanje je da sada bude bibliotekar", kaže Vasilije Delić, jerođakon koji je više od godinu dana delio keliju sa protosinđelom Savom Janjićem u manastiru Gračanica.
      
       Blagoslov
       Povlačenje protosinđela Save Janjića iz političkog života, u koji se silom prilika na Kosovu i Metohiji uključio svom svojom energijom i pameću, iznenadilo je mnoge. I to one koji ne znaju da je otac Sava još pre nekoliko meseci molio vladiku raško-prizrenskog Artemija za blagoslov da se povuče, kao i da je još letos otac Sava helikopterom prebačen iz Gračanice u Skoplje, a potom avionom u bolnicu u Parizu. Doktori su tada utvrdili da je otac Sava potpuno fizički i psihički iscrpljen.
       "Noći i noći je, otac Sava, provodio radeći na kompjuteru", kaže otac Vasilije, uz objašnjenje da je protosinđel Sava pripremao sva dokumenta na srpskom i engleskom jeziku koje je vladika Artemije potpisivao.
       Otac Sava dobijao je svakog dana i po 300 pisama preko Interneta na koje je trebalo odgovoriti, a to je u kosovskim prilikama proteklih godinu i po dana često bilo i nemoguće jer nije bilo struje, telefoni nisu radili... Često je otac Sava morao da ide u Kosovo Polje, bez pratnje vojnika Kfora,sa ocem Mardarijem, u beloj "škodi" staroj više od deset godina, kako bi se priključio na Internet. Bio je to jedini način da se održava sajt njnjnj.decani.džunet.com mnogim novinarima jedini način informisanja o događajima na Kosovu i Metohiji, ali i navika koja se nikako ne može nazvati zdravom, već samo opasnom jer se dešavalo da je trebalo čekati da padne mrak kako Albanci ne bi primetili da su u automobilu monasi koji se vraćaju u manastir.
      
       Nerazumevanje
       Bilo je i trenutaka kada su Srbi tražili Savinu glavu. Nahuškani, od doskorašnjih vladikinih saradnika i zaostalih Miloševićevih pristalica, Gračaničani su smatrali da je vladika Artemije dužan da im se preda kako bi ga kao "špijuna i NATO plaćenika" obesili na licu mesta.
       Sličnog raspoloženja bili su i pojedini visoki crkveni dostojanstvenici koji su pretili da će oca Savu izvesti pred crkveni sud. Sve što je tada otac Sava Janjić rekao novinaru NIN-a bilo je: "Baš bih voleo da imam priliku da im kažem sve što mislim."
       Vladika Artemije nije popustio ni pod pritiscima Svetog sinoda ni molbama oca Save.
       Dešavalo se da su čak i prijatelji kao što je Atanasije Jeftić, bivši vladika zahumsko-hercegovački, ocu Savi zamerali što se "previše slika". Istina je da su novinari, naročito oni inostrani, oca Savu naprosto obožavali ne samo zato što perfektno govori engleski jezik i što je izuzetno obrazovan, što je bio jedan od onih koji je pristajao da gostuje na TV Kosovo, da daje intervjue i izjave za albanske medije kada je to bilo potrebno već i zato što se otac Sava Janjić od samog početka, sa hrabrošću koja je nedostajala mnogima, uvek borio protiv nasilja i vandalizma.
       Samo zaslugom oca Save i Teodosija, igumana manastira Visoki Dečani, više od sedamdeset Albanaca izbeglo je smrt.
       "Bilo je to pre bombardovanja, kada su svakojake paravojne jedinice divljale Metohijom. Da ih nismo sakrili, sve bi ih poklali. Bilo je tu i žena i dece", priča otac Makarije i dodaje: "Pretili su da će i svu bratiju iz manastira poklati, ako im ne predamo Albance. Iguman Teodosije nije popustio i posle nekoliko dana, a otac Sava je obezbedio siguran prolaz za sve njih."
       Vladika Artemije i Bernar Kušner, šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji, verovatno su jedini koji znaju kakve su i kolike zasluge oca Save. Svoje razumevanje vladika Artemije pokazao je time što mu je bilo važnije da sačuva monaha Savu, ostavši bez najdragocenijeg saradnika koji je imao dovoljno takta da se nosi i sa stranim diplomatama. Šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji odao je najveće priznanje dečanskom monahu rekavši da otac Sava zaslužuje da bude predložen za Nobelovu nagradu za mir.
       Neko će se već naći da kaže kako monahu ne priliči da se kiti nagradama. Možda je i tako, ali čovek koji je spreman da žrtvuje sebe kako bi druge spasao, zaslužuje bar poštovanje.
      
       LIDIJA KUJUNDŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu