NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Prinudni dobrovoljac

("Nisam Vajat Erp", NIN br. 2608)

      Predmetni intervju gradonačelnika Beograda dr Milana St. Protića izgoni iz memorije staru priču o Mehi na žuru, nekoj vrsti koktel partija. Goste je prvo zabavljala sviranjem klavira lepa kćerka, a potom su za klavir sedali i drugi. U međuvremenu, neko upita Mehu: Znate li vi da svirate klavir? Na to će Meho mudro: Možda znam, nisam prob'o.
       Slično, na pitanje u vezi sa mogućnošću da bude imenovan za ambasadora SRJ u Vašingtonu (Mislite li da biste u tim vodama mogli da plivate?), dr Protić odgovara: "Mogu da pokušam. Imam određeno iskustvo i znanje i određene afinitete da se možda u tome oprobam. Da li mi to preterano imponuje? Ne mogu da kažem da sam baš ushićen." Ipak, kao dobar vojnik DOS-a, Protić će po vojnički - izvrši pa se žali - i ovaj položaj prihvatiti, kao što je prihvatio funkciju gradonačelnika i posle nekoliko meseci ekspresno utvrdio da tu nije došao "zbog toga što je primarno bilo da se vodi računa o đubretu i kanalizaciji", i da "Beogradu treba gradonačelnik policajac, i to pravi - strah i trepet da bi se ovaj grad doveo u red", a on to nije. Sa ovim se sigurno slaže i prim. dr Petar Borović iz Instituta za zaštitu zdravlja RS, koji godinama uporno objašnjavajući štetnost pušenja po zdravlje, tvrdi da Beograđani svako jutro bukvalno bace kroz prozor milion nemačkih maraka u obliku dima od cigareta. Ostaje tajna da li je ovom računicom obuhvaćena i cigareta dr Protića sa fotografije u predmetnom NIN-u.
       Što se tiče "ambasadorove probe" u Vašingtonu, ne bi trebalo da bude problema. Valjda država može da pričeka nekoliko meseci da se oproba borac iz "prve linije borbe protiv Miloševića". Uostalom, prema nivou dosadašnjih odnosa SRJ - SAD, uspešnost Ambasade SRJ u Vašingtonu neće biti ugrožena eksperimentalnim periodom dr Protića.
       Inače, ocena "da je borba protiv komunizma u Srbiji završena" je siromašna realizmom. Jer, politički sistemi i režimi padaju, ali ideje dugo ostaju. Tako je Adolf Hitler otišao sa političke scene aprila 1945, a u Nemačkoj još uvek ima onih koji 20. aprila slave Hitlerov rođendan i (neo)nacisti marširaju gradovima.
       Staljin je umro 1953. a 1964. godine je od liberalnog i prodemokrate Hruščova vlast preuzeo Leonid Iljič Brežnjev, koji je "svojim gustim i velikim obrvama Staljinove brkove digao na viši nivo". Nezavisno od brkova i obrva, staljinista ne manjka ni danas.
      
       SVETISLAV S. VULIN,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu