NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kopanje radijacije

Bujanovac i Preševo

      Bodljikava žica na kolju pobodenom na vrhu brda iznad sela Reljan, udaljenom svega pet kilometara od Preševa, nije stigla ni da se ispravi, kamoli da oksidira. Da nije bilo jednog papira sa odštampanim znakom za radioaktivnost, ni po čemu se ne bi moglo zaključiti da je to jedna od lokacija koju je vojska označila i obezbedila, jer je tokom agresije NATO-a na SRJ baš tu ispaljena municija s osiromašenim uranijumom.
       "Prošle godine, možda mesec, dva posle bombardovanja, na jednom skupu u Vranju rečeno nam je da na našoj teritoriji postoje četiri zone na kojima je NATO gađao municijom s osiromašenim uranijumom. Jedna lokacija je na teritoriji Bujanovca, kod sela Borovac, 5 500 metara kvadratnih, i u selu Bratuselce površine 1 500 metara kvadratnih", kaže dr Stojanča Arsić, predsednik SO Bujanovac i dodaje: "Rečeno nam je da za sada nema nikakvih opasnosti od zračenja ukoliko se na tim lokacijama ne izvode neki radovi. Mi smo te lokacije obeležili, sa jasnim znacima - zastavicama, tablama sa znakom za radioaktivnost."
       Vojska je ćutala više od godinu dana i ćutala bi i duže da na Kosovu i Metohiji nisu pale prve žrtve "balkanskog sindroma". Na Badnji dan 2001. godine, na konferenciji za novinare Jovan A. Đukanović, portparol Pres centra Bujanovac, rekao je između ostalog, da je kod Vranja (Pljačkovica) nađeno tri zrna sa osiromašenim uranijumom na površini od dva hektara. Na četiri lokacije u opštini Bujanovac (kod sela Samoljica i Borovac) nađeno je ukupno četiri zrna sa osiromašenim uranijumom, dok je na teritoriji opštine Preševo (selo Reljan) nađeno jedno radioaktivno zrno. Sve lokacije su označene, a uskoro će biti i ograđene tako da ni stoka ni ljudi neće moći da priđu tim mestima. Stanovništvo je obavešteno, a na pitanje kako, Đukanović je odgovorio: "Pretpostavljam da je u opštinama, na vidnom mestu stavljeno obaveštenje."
       Iako lokacije još nisu ograđene čvrstom, stabilnom ogradom, betonskim stubovima, žicom, kako bi ljudi i životinje bili zaštićeni, smatra se da razloga za paniku nema.
       "Na osnovu konsultacija sa stručnjacima mogu da kažem da ne postoji nikakva opasnost od radijacije osim, ako neki čobanin zrno sa osiromašenim uranijumom ne drži u ruci", rekao je Đukanović, koga novinari nisu imali šta da pitaju.
       Međutim, upravo zbog neblagovremenog i neadekvatnog informisanja dogodilo se, ne jednom, da ljudi ne samo obilaze ovakve lokacije, već i da na njima grade objekte.
       "Kod repetitora RTS-a na Pljačkovici kod Vranja građena je kućica, jer se tada nije znalo da je to jedna od lokacija gađanih municijom sa osiromašenim uranijumom", kaže Arsić uz napomenu da su svi radnici sa Pljačkovice "bili na lekarskom pregledu kasnije, ali za sada nema nikakvih znakova oboljenja kod njih".
       Đukanović nije znao da odgovori novinaru NIN-a da li je možda smrtonosan nivo radijacije od 5 000 bekerela (inače, milion puta veći od radijacije koju emituju prirodni izvori) izmeren na lokacijama Pljačkovica, kod repetitora RTS-a, i Borovac I. Na ova pitanja nije umeo da odgovori ni Dragan Veličković, zadužen od Generalštaba za odnose sa javnošću, koji je dužnost u Bujanovcu preuzeo 7. januara 2001. godine. Takođe, nema ni odgovora na pitanje da li je broj lokacija u Pčinjskom okrugu konačan. Suprotno izjavama vojnih zvaničnika da su sva zrna sa osiromašenim uranijumom uklonjena, novinar NIN-a utvrdio je u razgovoru sa vojnicima da su neka uranijumska zrna još tu.
       "U zemlji su. Ponesite ašove ako hoćete da ih slikate", objasnio je vojnik Vlada Marić.
       Takođe, postoje indicije da je najmanje jedno neeksplodirano zrno ove vrste detonirano (kao što se to radi sa konvencionalnom municijom) kako bi se zaštitili životi vojnika koji uklanjaju ovakva ubojna sredstva. Ovakvim, potpuno neprikladnim, načinom uklanjanja zrna sa osiromašenim uranijumom samo je povećana površina zemljišta i podzemnih voda koja je kontaminirana.
      
       L. KUJUNDŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu