NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Haški krompir

Sami ne sudimo, a ne bismo to da prepustimo ni Hagu. U atmosferi potpune neodlučnosti, čekamo neminovno okončanje "medenog meseca" između zapadnih prestonica i DOS-a

      Praznici su završeni, struje ima dovoljno, teroristi se malo primirili a Crnogorci okrenuli svojim izborima. Još se, doduše, ne zna ko će biti ministar unutrašnjih poslova Srbije, ali i to ima posredne veze sa Hagom. Jer, okreni-obrni, odlagali i zanemarivali, Hag se izbeći ne može. Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji ne samo da je ugostio Biljanu Plavšić, zadaje velike probleme Hrvatima i nastavlja da ignoriše zločine NATO-a uključujući upotrebu municije sa osiromašenim uranijumom, nego počinje da zatvara krug oko Srbije. Ambiciozna Karla del Ponte za desetak dana stiže u Beograd, a ovde još nema jasnog stava prema suđenju Slobodanu Miloševiću i njegovim najbližim saradnicima.
       Savezni ministar spoljnih poslova izjavio je prošle nedelje u Vašingtonu da će Jugoslavija "ispuniti svoje obaveze prema Haškom tribunalu". On je ponovo najavio formiranje takozvane komisije za istinu, sastavljene od međunarodnih i domaćih stručnjaka, posle čega će se razmotriti jedna od četiri varijante: ekstradicija Haškom tribunalu, zasedanje suda Tribunala u Beogradu, kombinovano učešće haškog i jugoslovenskog suda, ili proces u organizaciji domaćeg pravosuđa, uz poštovanje svih međunarodnih pravnih normi.
       Premijer SRJ Zoran Žižić odmah je, međutim, demantovao svog ministra, tvrdeći da izručenja Tribunalu ne može i neće biti.
       Budući republički premijer Zoran Đinđić smatra da su haške liste pravljene mehanički, garantuje za specijalce koji su učestvovali u operacijama na Kosovu i misli da treba da se osnuje komisija ne koristeći termin "komisija za istinu".
       Osoba od daleko najvećeg poverenja, savezni predsednik Vojislav Koštunica, izjavio je da se može "očekivati pokretanje krivičnog postupka" u zemlji protiv bivšeg predsednika Miloševića. Koštunica je sada spreman da zadrži svoje lično mišljenje o ekstradiciji podsećajući da je to "pitanje kojim će se pozabaviti pravosudne institucije" jer sa funkcije koju sada obavlja ne može da se upušta u tu problematiku.
       A od pravosuđa ni abera.
       Sve u svemu, tri meseca nakon bagera koji je počistio Slobodana Miloševića i gotovo tri nedelje posle republičkih izbora koji su zapečatili sudbinu crveno-crne koalicije, predsednik Srbije i dalje je lice sa javne haške liste, nisu oformljene nikakve komisije a kamoli otpočeli sudski procesi.
       Doduše, otvara se kancelarija Tribunala u Beogradu, neprestano ponavlja spremnost na saradnju, priče da je Hag deveta rupa na svirali, odnosno da je daleko od naših prioriteta su utihnule, ali to nije dovoljno.
       Istina je i da se poslednjih dana i u Hagu i u Vašingtonu dopušta ideja o suđenju u Beogradu pod određenim okolnostima, ali to još nije sigurno, a ni dovoljno da otkloni veliko nepoverenje Srba spram ove institucije. Posle hapšenja pogrešnih blizanaca i komorskog generala, amnestiranja NATO bombadovanja civila i odugovlačenja sa proširivanjem delokruga suda i na zločine kosovskih Albanaca u poslednjih 18 meseci, i iznad svega nazivanja mnogih ljudi ratnim zločincima bez prethodno dokazane krivice, rejting Tribunala u ovoj zemlji s razlogom nije visok.
       Odluka o izručivanju Miloševića, njegovih saradnika i ko zna koga sve još u budućnosti, znači rizik političkog suđenja bez materijalnih dokaza, mogućnost produženog interpretiranja njegove politike kao genocidnog srpskog projekta za koji snosimo kolektivnu krivicu i kao narod i kao država. Do ovog drugog može doći i u slučaju odbijanja njegove ekstradicije. Izručenje Hagu može značiti pad popularnosti DOS-a među glasačima koji su predizborne govore doživeli kao čvrsto obećanje da nikakvog haškog suđenja neće biti, a odbijanje izručenja može izazvati razočaranje mnogih vatrenih Miloševićevih opozicionara koji žele da vide jasan i konačan raskid sa mračnom prošlošću. Pristajanje na primat Haga u odnosu na domaće zakonodavstvo, s obzirom na stavove SNP, može voditi padu savezne vlade. Istovremeno, takva odluka bi značila eliminisanje skepticizma prema demokratskom kapacitetu ovdašnjeg stanovništva i doživljavnja lidera DOS-a kao nacionalista u fraku, koje još postoji u raznim centrima moći. Suđenje Miloševiću znači pristizanje finansijske pomoći, naročito iz SAD.
       Nema, dakle, sumnje da će se kajati i onaj ko sa Hagom sarađuje i onaj ko ne sarađuje: rešenost da se Milošević i saradnici predaju u nadležnost Tribunala, kao i da se zahtev Tribunala odbije, imaju svoju cenu i ona se mora platiti. Vlast znači obavezu donošenja odluka, i onih neprijatnih i nepopularnih.
       Ovako, sami ne sudimo, a ne bismo to da prepustimo ni Hagu. U atmosferi potpune neodlučnosti, čekamo neminovno okončanje "medenog meseca" između zapadnih prestonica i DOS-a. Vreme curi, i može se ispostaviti da ono što je doživljavano kao diplomatska mudrost, budu zapravo izgubljeni dani za ozbiljno suočavanje sa počinjenim zločinima.
       Produžavanje stanja neodređenosti prebacivanjem vrućeg krompira iz ruke u ruku i lansiranjem novih varijanti mogućih nagodbi sa Tribunalom i između sebe, zapravo samo zamagljuje problem i krnji ugled novih vlasti. Čak i ako zanemarimo Haški tribunal i 31. mart kao nedavno pomenuti rok za suđenje, situacija u kojoj je izgledno da lica hijerarhijski odgovorna za krvave sukobe jedino eventualno budu pozvana na odgovornost zbog građevinske dozvole za adaptacije vile, može dovesti u pitanje prirodu bager revolucije, novostečenu naklonost sveta, budućost DOS-a i čitave zemlje.
      
       P.S.
       A Plavšićeva? Bilja je stvarno Carica.
      
       SVETLANA ĐURĐEVIĆ-LUKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu