NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Ružičasti pupoljak

Zašto je vlasnik Pinka Željko Mitrović na Klintonovom spisku kad je ratovao sa Zoricom Brunclik

      Izgleda da je i Željko Mitrović (RTV Pink) gurao gajbice; obogatio se u ranoj mladosti. U JUL je ušao iz uverenja. Da mu nije bilo deset prstiju, nikad ne bi imao to što sada ima. Uspehu RTV Pink nesumnjivo su doprineli i njegovi mentalni akcionari, tok šoumenka Ruška Jakić i njen najdraži gost, folk psihijatar Jovan Marić. NJihove misli publika je uvek rado gledala.
       Željko Mitrović (1967), vlasnik Ružičaste televizije, žalio se jednom kako ga je Minimaks ujeo za srce; ispričao je vic o JUL-u. To je toliko pogodilo Željka, da je reagovala i dr Mira Marković: otpustili su Minimaksa koji se, jedan i principijelan, negde drugde jedva snašao.
       Dečak Mitrović je tužan i sam. NJegova vila na Senjaku, sa skromnih 300 kvadratnih metara, odudara od okoline, i nekako je u toj svojoj neupadljivosti gotovo ukleta. Sve je na Senjaku veće, kaže Željko.
       Onda je došao 5. oktobar. JUL je propao, Željko se depolitizovao u duhu demokratskih promena. Odmah je ispričao kako se u prethodnom životu na smrt borio protiv Ivana Markovića koji je tražio da na Pinku uvede informativni program: Goran Matić je na RTS-u smanjio prohodnost Ivana Markovića, a bilo je toliko stranih plaćenika i toliko misli u Ivanovoj glavi koje su zasluživale pažnju međunarodne javnosti. Izdržao je i sačuvao frekvencije (dar Milorada Vučelića) koje bi sada ljubazno stavio na raspolaganje ne samo Đinđiću nego i Karli del Ponte, ako bi to od njega zatražila.
       Hvali se još kako se svađao i sa Zoricom Brunclik zato što je Brunclikova htela da kontroliše narodnu muziku u našoj državi, a on je tražio da muzika bude liberalna.
       Ni ta svađa, ni taj njegov liberalizam nisu ga, međutim, odbranili od američkih "ciljnih sankcija", gde je, prema Klintonovom amandmanu, po azbučnom redu, iznad Ratka Mladića. Piše: "Mitrović Željko, član JUL, vlasnik TV Pink". Ličnosti sa spiska za produžene sankcije, piše u amandmanu, "i dalje predstavljaju izuzetnu pretnju nacionalnim interesima SAD". To znači da im je onemogućeno izdavanje vize i zabranjene sve poslovne i finansijske veze sa pojedincima i poslovnim firmama u Americi.
       Da sam na Željkovom mestu, bio bih ponosan. Ja, to jest, on, sa ili bez Ruške Jakić, sa ili bez Jovana Marića, predstavlja izuzetnu pretnju nacionalnim interesima Sjedinjenih Država! Tu je u ravni sa Slobodanom Miloševićem, Sadamom Huseinom i Osamom bin Ladenom!
       Ali ne, umesto da bude gord, Željko Mitrović se žali da ga je Amerikancima cinkario Veran Matić, predsednik ANEM-a i glavni i odgovorni urednik RTV B-92. ANEM je, veli, preporučio da ga stave na listu, iz konkurentskih razloga; ANEM hoće da uništi Pink, da bi ANEM bio bolji...
       Tezu o cinkarenju, međutim, ANEM na čelu s Veranom Matićem oštro demantuje. "Neozbiljna je i neistinita tvrdnja da Asocijacija i Matić imaju takav uticaj na američku administraciju; uostalom, nije jasno zbog čega se Mitrović čudi, jer je doskora bio član Direkcije JUL-a."
       Uvreženo je, inače, mišljenje dela nedobronamerne čaršije da pomenuti Veran Matić ima bogatog ujku u Americi, bliskog administraciji koja nema veze sa nevladinim organizacijama, i da mu zato nevladine organizacije daju novac za pomoć nezavisnim medijima u Srbiji, a on tim novcem upravlja tipično srpski, znači autokratski. To mu, putem javnosti, u lice kaže i Nenad Cekić, direktor i glavni i odgovorni urednik Radio Indeksa.
       Nezavisni se ne svađaju bez razloga i džabe; svaka svađa ima cenu.
       Na kraju krajeva, i Karla del Ponte zaobišla je nezavisne. Prvo je bila kod Nataše Kandić i Sonje Biserko, koje sarađuju iz ljudskog poštenja, suznih očiju, bez dinara, na reč...
       Kad se radi o Srbima, uranijum bi trebalo obogatiti...
       Budući predsednik vlade Srbije Zoran Đinđić ističe, među prvim zadacima, donošenje i sprovođenje zakona o denacionalizaciji. Ono što je nekada bilo nečije, i što je znojem, daleko od poluge vlasti zarađeno, vratiće se vlasnicima i potomcima. Karađorđevići su imetak stekli kupovinom i izgradnjom od apanaže (kraljevske plate), Vlada Mitić, Sava Igumanov, Ćelovići, Teokarevići i ostali pečalnici uglavnom s juga i iz Stare Srbije, jeli su cicvaru da bi prištedeli i stekli; njihove mogućnosti bile su daleko manje od šanse koju je imao vlasnik Pinka; nije bilo JUL-a. Zato su se bogatili izuzetno sporo i temeljno. A ko ne bi imao poroda, ili od viška imetka, davao je otečestvu.
       Današnji pečalnici uzdali su se, pre svega, u Borku Vučić i of šor na Kipru; što se jugoslovenske (crnogorske) obale tiče, ona je i dalje u tesnoj vezi s Barijem. Bogatim Srbima se, izgleda, vraća istorijska svest da su im preci došli preko Karpata iz ruskih i azijskih stepa, zato nastoje da obezbede vize dalekih zemalja, kako bi se vratili korenima... Nekretnine su zaveštali Dedinju.
       Đinđićev problem je paradoksalan: denacionalizaciju bi, shodno rezultatima istražnih organa, morala da prati i nacionaliazcija. Đinđić će biti na žeravici prava i pravde: moraće da vrati Crkvi, Karađorđevićima, Mitićima, Ćelovićima, Teokarevićima i ostalima ono što je bilo njihovo; kako je u kapitalizmu (pa i u tranziciji) svojina svetinja, postavlja se komplikovano pitanje šta će biti sa ovima što su u ovih deset godina gurali gajbice.
       Ko će da im oduzme taj znoj? Ko sme?
       Pa ni Željku Mitroviću neće biti lako: u Ameriku ne može - spisak (Verana Matića?) mu zabranjuje - a u kuću na Senjaku ugrađena je i neka ciglica JUL-a.
       Bojim se, ukratko, socijalnih tenzija. Šta će biti sa onima koji su otkupili tuđe kuće, kad te kuće denacionalizuju - nastaće sloj dedinjskih beskućnika! Izbiće nemiri nove sirotinje, od Užičke do Bulevara mira!
       Hoće li Karla del Ponte to mirno da gleda?


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu