NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Himna

      Verovali ili ne, ali moskovski pesnik Sergej Mihalkov pisao je reči za rusku himnu tri puta (u prva dva slučaja zapravo sovjetsku) - u doba Staljina, posle Staljina i sada u vreme Putina! Već je pravi poduhvat ostati u toj zemlji i u toj istoriji s glavom na ramenu od 1943. do 2001, a kamoli tri puta imati tu čast da pišeš i brišeš državnu himnu. Ali jedna savremena ruska enciklopedija kaže za Sergeja Mihalkova da je pored toga što je dečji pesnik, i cinik.
       U doba Staljina niko nije smeo da zucne niti protiv melodije niti protiv reči himne, jer se dopala "hozjajinu". A sada u doba Putina obrušili su se i na melodiju, i na uspomenu na nju, i na reči večnog stihopisca.
       Za Nikolaja I prva ruska himna je 1833. godine postala "Bože, čuvaj cara!" na stihove slavnog romantičnog pesnika Žukovskog. Posle Oktobra himna je bila "Internacionala", sve do Staljinove odluke 1944. g. da to bude kompozicija "Sojuz nerušimij", nastala iz "saveza" kompozitora general-majora Aleksandrova i Sergeja Mihalkova. Kako nas izveštava Milivoj Pavlović bilo je pet prvoplasiranih u finale, a odluku je tokom javnog izvođenja u Boljšom teatru (još je trajao Otadžbinski rat) doneo lično generalisimus. Gubitnici su bili i Hačaturijan i Šostakovič.
       Posle Staljinove smrti 1953. g. Mihalkov čisti himnu od pomena velikog diktatora, da bi tek 1984. nastala zvanična varijanta. Jeljcin 1990. donosi dekret da ruska himna postane Glinkina "Patriotska pesma", ali na reči se čekalo i nije se dočekalo, sve do Putinove inicijative, uz savet reditelja Nikite Mihalkova da njegov 87-godišnji otac još jednom prepeva svoje stihove iz 1943.
       Himnu je kod nas za potrebe "Politike" prepevao Dragoslav Andrić. Tačno, ali bolje nego ruski original. Čujte, recimo, refren:
       Širok prostor za život i snove
       Otvara vreme što nam sviće!
       Snagu nam daje vernost tebi
       Tako je bilo, jeste i biće.

       Dakle, za neku našu buduću himnu ili bar prilagođene reči imamo pisca.
       Reč himna je grčkog porekla. U evropskoj civilizaciji himna je od helenskih vremena pohvalna pesma, slavopojka posvećena bogovima i herojima, a od doba hrišćanstva i Bogu i Bogočoveku.
       Nigde, osim u Slovenačkom etimološkom, rečniku (LJubljana, 1997) nisam našao da neko dovodi u vezu dve starogrčke reči himen (opna) i himna. Reč himna je, po autoru Marku Snoju, nastala jer su device, po definiciji sa netaknutim himenom, pevale himne olimpijskim bogovima.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu