NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jedno sunce

Kineski političari i naučni radnici ne izjašnjavaju se o aktuelnim jugoslovenskim dilemama za preuređenje odnosa u federaciji: jer ne mogu da shvate o čemu se u stvari radi

      (Od dopisnika NIN-a iz Pekinga)
      
       Čak ni kineski genij, koji je našao originalan i efikasan način za ujedinjenje sa Hongkongom i Makaom (formula o jednoj zemlji sa dva sistema) nije dorastao nerešivoj jednačini iz Podgorice: jedna država se podeli na dve suverene države, od kojih bi se dobile tri suverene države, s tim da sve ostanu u jednoj državi. Zato se kineski političari i naučni radnici ne izjašnjavaju o aktuelnim jugoslovenskim dilemama za preuređenje odnosa u federaciji: oni jednostavno ne mogu da shvate o čemu se u stvari radi.
       Druga zemlja, drugi običaji, druge veličine. Crna Gora je manja od pekinške mesne zajednice, a čitava Jugoslavija ima nekoliko miliona stanovnika manje od Pekinga.
       U nekim novinskim tekstovima problem se pojednostavljuje pa kineski autori pišu o tome da Crna Gora želi da se odvoji od SR Jugoslavije, ali to znači da možda nisu pažljivo pročitali Đukanovićev predlog u kome se govori ne o odvajanju, već o stvaranju dve suverene države u trećoj suverenoj zemlji. I da svi subjekti dobiju mesto u Ujedinjenim nacijama. I da imaju tri ambasadora, i tri različite vojske... Kinezi to nikako ne mogu da zamisle.
      
       Kineski suverenitet
       NJihovo više hiljada godina dugo iskustvo sa državom ( a to je jedina država u istoriji koja traje u kontinuitetu više od dve hiljade godina) govori o tome da pod " kapom nebeskom ima mesta za samo jedno sunce" to jest, kada je reč o državi, da u jednoj državi ima mesta samo za jednu državu i za jedan suverenitet. Može da bude dva ili tri sistema, ali država mora da bude samo jedna.
       Iako kinesko iskustvo sa Hongkongom i Makaom, kao i predlozi o budućim odnosima sa Tajvanom, ni u kom slučaju ne mogu biti model za regulisanje sličnih problema u drugim zemljama - Kinezi to i ne nude - ipak njihovo iskustvo može da bude inspirativno, a u svakom slučaju zaslužuje pažnju.
       Kao što je poznato, Hongkong je pre tri i po godine ponovo vraćen pod kineski suverenitet. Pre toga je više od jednog veka bio britanska kolonija, pa su i razgovori o vraćanju Honkonga vođeni na relaciji Peking - London. Pokazalo se da su razgovori sa strancima (Britanijom) bili lakši nego što su kontakti sa samim Kinezima, na Tajvanu: tamo pravih razgovora još nije ni bilo.
       Kinezi su od prvog momenta insistirali na tome da NR Kina mora da ima državni suverenitet nad Hongkongom i nad Makaom. Tu nisu dozvoljavali ni najmanje odstupanje. Prva mera koju je Peking preduzeo na dan prihvatanja Hongkonga pod kineski suverenitet bila je da tamo pošalje pet hiljada svojih vojnika.
       Granica između NR Kine i Hongkonga je strogo kontrolisana sa obe strane, ništa manje nego u vreme britanske kolonijalne uprave. Građani NR Kine mogu samo sa specijalnom vizom da uđu na teritoriju Hongkonga, a za useljenje važe strogi, vrlo ograničeni propisi, gotovo identični britanskim. (Razlog je vrlo jednostavan: nacionalni dohodak po stanovniku u Hongkongu je oko 30 000 dolara godišnje, a u NR Kini oko hiljadu.)
       Hongkong ima svoju valutu, NR Kina svoju. Hongkong ima svoju carinu, poresku službu, svoj sud i vrhovni sud, svoje takse, svoj uvoz i izvoz, svoje banke, svoje devizne rezerve (blizu 80 milijardi dolara!). Nijedan jedini dolar iz Hongkonga nije se za poslednje tri i po godine prelio administrativnim putem u NR Kinu. Druga je reč kada se radi o prirodnim tokovima kapitala: Hongkong je, posle SAD, najveći investitor u Kini, a i Kina je među najvećim investitorima u Hongkongu.
       Hongkong ima višepartijski sistem, sa vladajućim i opozicionim partijama, jedino nema komunističku partiju koja je u NR Kini jedina i upravlja zemljom. Hongkong ima slobodnu štampu koja otvoreno, kao i pre, piše o unutrašnjoj i spoljnoj politici Pekinga, to jest centralne vlade.
       Šta nema Hongkong? Nema nijednog svog ambasadora u bilo kojoj zemlji sveta, ali ima punu slobodu ekonomske saradnje sa drugim zemljama. Hongkong je član većeg broja međunarodnih organizacija, ali nema ni govora o tome da traži posebnu stolicu u Ujedinjenim nacijama. Hongkonžani imaju svoj pasoš koji podseća na onaj NR Kine, samo je bolji jer u mnoge zemlje otvara vrata bez viza. Imaju i sportiste koji samostalno nastupaju na međunarodnim takmičenjima, čak i na olimpijadama.
      
       Poseban politički subjekt
       Honkonžane više interesuje međunarodni biznis nego međunarodna spoljna politika, koja ostaje u rukama Pekinga. Ali, oni su veoma osetljivi na svako drugo mešanje. Nedavno je kineski predsednik Đijang Cemin izrekao nekoliko pohvalnih rečenica na adresu sadašnjeg šefa izvršne vlasti u Hongkongu, što je shvaćeno kao njegovo direktno mešanje u predstojeće lokalne izbore.
       Kada je reč o Tajvanu, Peking nudi još veću autonomiju. Iako insistira na tome da suverenitet države mora da bude samo jedan - NR Kine, i da spoljna politika mora da bude vođena iz Pekinga, a kineska armija odgovorna za odbranu Tajvana, kinesko rukovodstvo pokazuje zadivljujuću fleksibilnost. Tajvanu nudi da zadrži svoje oružane snage, čak i da delimično može da vodi vlastite spoljnopolitičke poslove. Na ekonomskom planu, tajvanska autonomija bi bila potpuna, kao i na planu unutrašnje politike. Peking im nudi mnoge visoke položaje u centralnoj vladi, a ne traži ništa zauzvrat - Tajvanci mogu da upravljaju Tajvanom kao i do sada.
       Tajvan ipak ne pristaje. Oni žele da budu posebna država ili, kako to nazivaju,"poseban politički subjekt". Bila bi to, kineski rečeno, dva sunca pod nebeskom kapom. Peking kaže da je to nemoguće.
       Model Hongkonga biće, prema dogovoru, na snazi još 50 godina. Tajvanski model mogao bi da traje još i duže. Kinezi ne žure i u tome je jedna od njihovih prednosti. Pet, deset ili dvadeset godina pregovoranja ne znače mnogo ako je rezultat toga vredan.
      
       ALEKSANDAR NOVAČIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu