NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Strip je mrtav

Čini mi se da se američki dizajn pre bazira na novcu, dok je evropski dizajn možda više pod uticajem umetnosti

      Proslavljeni njujorški dizajner i ilustrator Mirko Ilić, obreo se ovih dana u Beogradu posle pauze od trinaest godina. Došao je da promoviše 11. Publikumov umetnički kalendar nove umetnosti i savremenog života "Antizid" i održi predavanje studentima Fakulteta primenjenih umetnosti.
       Ilić je od talentovanog zagrebačkog strip crtača u "Novom kvadratu" krajem sedamdesetih i ilustratora u listovima tadašnje Jugoslavije, od "Starta" do Dečijih novina, preko uglednih evropskih listova poput "Panorame", svetsku reputaciju sticao naslovnim stranama "Tajma", a potom i "NJujork tajmsa", u kojima je početkom devedesetih radio i kao umetnički direktor. NJegove ilustracije nalaze se u Smitsonijan muzeju, Nacionalnoj biblioteci i u svim značajnijim publikacijama o grafičkom dizajnu i ilustraciji.
       Danas ima svoju kompaniju Mirko Ilić Corp. koja se nalazi u 32. ulici na Menhetnu, u zgradi u kojoj je osnovan čuveni Pušpin studio. U istom zdanju su i legende američkog dizajna, Milton Glejzer, DŽim Mekvolan i Volter Bernar. Ilić predaje na School of Visual Arts.
       NJegovi "lik i delo" ostavili su i bukvalno neizbrisiv trag u američkom dizajnu istetovirani na leđima basiste benda "Rage against the mashine".
       Kinezi su ga nedavno svrstali među dvanaest najznačajnijih svetskih grafičkih dizajnera, pa će prva monografija o njemu biti na kineskom!
      
       Knjiga "Sto godina grafičkog dizajna", na kojoj ste radili sa Stivom Helerom, ovih dana treba da bude objavljena u Americi. Može li se govoriti o nekim tendencijama u američkom grafičkom dizajnu danas?
       - Dobro je što u Americi nema trendova. Jedno se dešava u Kaliforniji, drugo u NJujorku. Neke od tih tendencija se nikad i ne sretnu. Veliki trend na zapadnoj obali bio je npr. Sijetl dizajn, inspirisan rok scenom u Sijetlu. LJudi koji su radili za "Pearl Jam" i druge bendove iz Sijetla počeli su da rade i dizajn snoubordova i slične komercijalne stvari.
       Taj grunge pokret, međutim, nije imao toliko uticaja u NJujorku, pa čak ni na jugu Kalifornije. U Los Anđelesu su u to vreme radili preklapanje lepih slova, dizajniranih na kompjuteru; u Sijetlu su u isto vreme crtali slova rukom, flomasterom. S druge strane, u NJujorku je Stefan Sigmaster, jedan od trenutno najboljih dizajnera u Americi, poreklom iz Austrije, u to vreme radio neke neobične CD-ove i knjige, potpuno drugačije od onoga što se dešavalo na zapadu.
      
       U čemu je razlika između američkog i evropskog dizajna?
       - Razlika je bitna. Čini mi se da se američki dizajn više bazira na novcu, da je više kontrolisan i potisnut ekonomijom, a evropski dizajn je možda više pod uticajem umetnosti.
       U poslednje vreme u Ameriku dolazi dosta dizajnera iz Engleske, jer su nešto bolje plaćeni. Primećuje se njihova opsednutost high-tech-om, pod uticajem tehno muzike i sl. To je šminkerski - lepe boje, ali malo dosadno, po mom mišljenju.
      
       U kom smeru se kreće grafički dizajn?
       - Mislim da će biti sve više biti podvojen, pošto je specijalizacija sve uža. Danas imamo podelu na on-line dizajn, on-air dizajn (dizajn za televiziju) i grafički dizajn.
      
       Po odlasku u Ameriku prestali ste da se bavite stripom. Šta se dešava sa stripom danas?
       - Strip je pretočen u neke druge medije. Verzija stripa koju mi znamo nestaje, pojavljuje se u drugačijim oblicima, kao što i knjiga poprima drugačije oblike.
       Strip za odrasle u Americi zapravo više i ne postoji. Klinci više vole da igraju video igrice nego da čitaju stripove i zato je strip mrtav. Osim toga, film je postao strip, u pravom smislu te reči, pogledajte "Matriks", ili novi film Anga Lija "Pritajeni tigar, skriveni zmaj". To je strip bogatog čoveka, klinci će ići da ga gledaju sedam puta, umesto da kupe strip.
       Međutim, strip je neverovatan kao vežba, najbolji trening za mladog crtača. Na polju obrazovnih mogućnosti još uvek je veoma važan.
      
       U poslednjih deset godina radili ste neke projekte vezane za prostor bivše domovine?
       - Vrlo malo. Pre ovog kalendara radio sam CD sa džez muzikom za slovenačku diskografsku kuću "Nika", Borisa Belea. Ranije sam radio omot za "Buldožer". Pre četiri godine napravio sam katalog i plakat za riječki Međunarodni salon stripa, a pre toga logo za diskografsku kuću "Koncept" iz Zagreba koja je u međuvremenu nestala.
      
       Sada se češće bavite animacijom.
       - Mirko Ilić Corp, koju čine troje zaposlenih i petnaestak kompjutera, trenutno radi na špici za "Tommz boz records", jednu od najpoznatijih izdavačkih kuća rep muzike. I pre sam radio za bendove, logo za "Rage against the mashine", npr., ali od nekih 120 CD-ova koje sam uradio u Americi, 110 su klasične muzike.
       Uporedo radimo i dizajn Aušvic centra u NJujorku.
      
       Koliko ilustrator utiče na dizajn naslovnih strana časopisa u Americi?
       - U poslednjih pet-šest godina manje je popularno imati ilustraciju na naslovnoj strani. Većinom su to fotografije. Trend u grafičkom dizajnu je minimalizam. Donedavno je bio trend slova, preklapanja, ono što je radio Dejvid Karson, trend koji bi se mogao nazvati noise (buka), kao kad slušate pet radio-stanica u isto vreme. Sada je to opet minimalizam.
       Vrlo često dobar dizajn je onaj koji ne primetite. Ako vas dizajn konstantno napada dok čitate knjigu ili novine, na primer, onda se ne možete skoncentrisati. Dizajn knjiga ili novina treba biti neprimetan, ne sme se osetiti. S druge strane, dizajn za naslovne strane mora privući pažnju.
      
       Koji uticaj umetnički direktor ima u novinama u Americi?
       - Mislim da je tamo to mnogo važnije mesto nego ovde, da su novine cenjenije. Dok sam radio kao umetnički direktor, moja reč jednako je uvažavana kao i reč urednika. Čini mi se da je dizajner ovde u drugom planu, da ima manje uticaja na izgled i funkciju novina i naslovnih strana. Dizajn je minimalan, a količina tekstova ogromna. To je teško i dosadno za čitanje. Ima jedan dobar izraz: manje je više. Dobri urednici, dizajneri i pisci uvek oduzimaju.
      
       ANA OTAŠEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu