NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kraj medenog meseca

Period "romantičnih odnosa" Rusije i Zapada očigledno se završio: da je nastupila faza surove pragmatičnosti svedoči i Svetski ekonomski forum u Davosu, gde Rusija više nije ni zvezda ni glavna tema, već "zemlja u kojoj vlada haos"

      Rusi su se u Davosu, čuvenom odmaralištu u švajcarskim Alpima, osećali kao kod kuće mnogo pre nego što se rodila ideja o organizovanju Svetskog ekonomskog foruma kao institucije, a svakako pre nego što je tema globalizacije, koja je u protekloj deceniji postala okosnica glavnih debata i u okviru koje je u nekoliko poslednjih godina vladalo posebno interesovanje za Rusiju i njene perspektive. Pre više od sto godina u Davosu su boravili gosti iz carske Rusije, neka vrsta "pradeda" i "prababa" današnjih "novih Rusa". Do Prvog svetskog rata, ruska kolonija u Davosu bila je najmnogobrojnija, posle nemačke, i imala svoj list na ruskom, "Davoski vesnik".
       Nije nikakvo čudo što su "potomci" tih davoskih pionira iz Rusije, vek kasnije, bili tako lako privučeni svetlima i čarima alpske metropole svetske politike i ekonomije. Izgleda da je taj "romantični period" u odnosima Rusije i Zapada, koji joj je posvećivao izuzetnu pažnju, sada završen. Za razliku od susreta prethodnih godina, kad su predstavnici Rusije hrlili na davoski spektakl kao na ćabu i bili u centru interesovanja učesnika ovog defilea visoke ekonomske mode, ovogodišnji susret pokazao je gotovo sasvim obrnut odnos. Ruski politički i poslovni establišment više nema nekadašnje interesovanje za forum u Davosu a ni njegovi organizatori i učesnici nisu više naglašeno zainteresovani za rusko pitanje.
      
       (Bes)konačan zaokret
       Ranijih godina je, u dane ovog foruma, iz Rusije u Davos morao da dođe bezmalo svako ko je iole držao do sebe (što se ne odnosi na tadašnjeg predsednika Borisa Jeljcina), to jest od predsednika vlade pa naniže. U neformalnoj atmosferi ili iza zatvorenih vrata, u pauzama između šetnji po snegu i koktela, razmatrali su, a često i rešavali ne samo ekonomske nego i političke probleme. Ovog januara je u čuveni alpski gradić stigla samo skromna delegacija, sa zamenikom premijera Aleksejem Kudrinom na čelu. Jedini cilj je bio da ubede zapadne partnere da pokažu razumevanje za novi kurs Moskve, odnosno za njenu politiku izbegavanja obaveza koje se tiču obima i rokova otplate ogromnog spoljnog duga - glavnice i kamata na kredite i zajmove kojima su banke u Pariskom klubu svojevremeno krmile Sovjetski Savez.
       Nevolje u odnosima Rusije i Zapada počele su još na prošlogodišnjem davoskom sastanku. Napori ruskih zvaničnika da ubede evropske i američke investitore da hrabrije i obimnije ulažu novac u obnovu privrede Rusije, koja je već počela da staje na noge, nisu urodili nekim naročitim plodom. Uprkos tome što na tom frontu nisu postizani željeni rezultati, Rusija je, sve do prošlog januara, mogla da se teši da i dalje uživa blagonaklonost. Na mnogim pojedinačnim konferencijama i debatama dominirale su ruske teme, a ruski je čak bio jedan od zvaničnih jezika na plenarnim zasedanjima Foruma (u međuvrmenu, istisnuo ga je - kineski).
       Iako faktički ništa nije značila, jedna nema scena pre godinu dana označila je (bes)konačan zaokret zapadnih učesnika prema Rusiji: kvartet tada najistaknutijih aktera ruske političke scene - v.d. premijera Mihail Kasjanov, bivši premijer Sergej Kirijenko, predsednički kandidat Konstantin Titov i neizbežna siva eminencija Anatolij Čubajs - samo se zgledao i nije znao šta da odgovori na pitanje jedne američke novinarke: Ko je, u stvari, mister Putin? To što je to pitanje, pošto je Putin samo tri nedelje pre toga postao Jeljcinov naslednik u Kremlju, prvi put postavljeno upravo u Davosu, na Forumu, učinilo ga je toliko značajnim da je potom postalo "pitanje godine" jer su ga, i u Rusiji i širom sveta, i s podsmehom i ozbiljno, ponavljali u raznim situacijama i povodima. (Na pitanje tipa "ko je pa taj", Rusi su već morali da odgovaraju i 1993, kada je izvršena prava invazija na Davos, jer se Zapad uzbudio zbog "odustajanja" Moskve od radikalnih ekonomskih reformi vlade Jegora Gajdara, koga je Boris Jeljcin, mesec dana pre toga, zamenio Viktorom Černomirdinom, koji je važio kao "čvrsta (direktorska) ruka" još iz sovjetske ere.)
       Ove godine niko takva pitanja nije postavljao. Predsednik Vladimir Putin je već dovoljno učinio da ga na Zapadu "pročitaju", a i da nije toga jasno je da u ovom trenutku, pošto je vlada premijera Kasjanova najavila da će zategnuti kesu, zapadne finansijere i biznismene najviše interesuje i zabrinjava kakav će biti konačan stav Moskve prema Pariskom klubu. Suština je u tome što je premijer Kasjanov, odmah posle Nove godine, zvanično objavio da će Rusija platiti samo kamate i da će se njegova vlada strogo pridržavati zakonskih odredaba o ovogodišnjem budžetu, koji "restrukturiranje duga" tretira kao gotovu stvar! To jest, Rusija računa da će tokom godinu-godinu i po uspeti da postigne sporazum sa Zapadom, ako ne o potpunom otpisivanju "sovjetskog" dela duga, onda o veoma značajnom odgađanju njegove otplate budući da bi je isplata 19 milijardi dolara, koju treba izvršiti za dve godine, 2003, dovela na rub propasti - tvrde njeni zvaničnici.
      
       Od brige do pretnje
       Zapadnjaci, naravno, neće ni da čuju za takvu soluciju i na Kasjanovljevu izjavu reaguju kao na ucenu. Iako se najviši zvaničnici još ne izjašnjavaju, dovoljno visoki funkcioneri u evropskim vladama jasno stavljaju do znanja Moskvi da tako neće moći. Umesto izraza nezadovoljstva, kao u ranijim slučajevima, oni sada pribegavaju otvorenim pretnjama koje sadrže čak i najave vrlo konkretnih sankcija. Između ostalog, preti se i mogućnošću da Rusija ispadne iz "velike osmorke" (ona i nije punopravna članica G-7, nju povremeno primaju u svoj klub kad se ništa ozbiljno i ne razmatra, a kamoli odlučuje). Pretnja se, dakle, sastoji u tome da će - kao što je otvoreno upozorio zamenik nemačkog ministra finansija Koh-Vezer - biti blokiran "proces integracije" Rusije u ovaj elitni klub. Nemačka je posebno zabrinuta zbog novog ruskog stava, jer je u svoj budžet za 2001. godinu planirala i prihode od otplate ruskih dugova. Prvu veću ratu Rusija bi trebalo da plati već krajem februara.
       Poziciju Rusije otežao je i unutrašnji spor koji je izbio odmah posle Kasjanovljeve najave. Naime, Kremlj je - kroz kritiku Putinovog savetnika za ekonomska pitanja Andreja Ilarionova - otvoreno stavio do znanja da ne odobrava poziciju svoje vlade, označivši nameru da se dug ne plati u prispelom roku kao "grešku koja se graniči sa krivičnim delom"! NJegovu liniju podržava i predsednik centralne banke Rusije Viktor Geraščenko. Dve suprotne pozicije zapadnjacima moraju izgledati utoliko čudnije jer Kudrin i Ilarionov pripadaju istom taboru - liberalima, samo što je jedan u vladi, a drugi u najužem Putinovom timu. Obojica su, kao i Geraščenko, stigli u Davos u nameri da izglade negativan utisak stvoren tom protivrečnošću unutar izvršne vlasti. To im nije pošlo za rukom u potpunosti, jer se njihov pravi šef, predsednik Putin, ne izjašnjava (bar ne javno), tako da ruski kreditori još čekaju na odgovor šefa ruske države na svoje glavno pitanje - da li će Moskva platiti pun iznos dospelih rata?
       Argumenti Moskve - da Rusija strada od "neočekivano" ljute zime u Sibiru i da iznos koji treba platiti nije predviđen federalnim budžetom - ne ostavljaju nikakav utisak na Pariski klub, jer njegovi članovi, možda i bolje od samih Rusa, znaju da finansijska situacija Rusije nikad nije bila tako dobra kao u ovom času: godinu 2000. Rusija je završila s rekordnim pozitivnim saldom spoljnotrgovinske razmene (69,1 milijarda dolara, 26,6 milijardi više nego prethodne godine), dok su devizne i zlatne rezerve (28 milijardi dolara) i cena nafte, njenog glavnog izvoznog artikla (26,4 dolara za barel) i dalje veoma visoke.
       Skandal izazvan raskolom u pitanju "platiti ili ne platiti" očigledno je najviše uticao na negativan odnos u Davosu prema Rusiji, pa nije isključeno da su njene emisare, i na pregovorima sa Pariskim klubom, istovremeno održanim kad i Svetski ekonomski forum, pored tog greha podsetili i na mnoge stare - od rata u Čečeniji, preko neprijatne kreditorske istorije u poslednjoj deceniji, do veštački izazvane finansijske krize 17. avgusta 1998, čije su teške posledice osetile ne samo ruske već i mnoge zapadne kompanije. Pre svih ruski kreditori.
      
       Ko će popustiti?
       Zbog toga se mnogi zaduženi, ali i nezavisni kritičari politike Kremlja, verovatno s pravom, pitaju nije li sve moglo biti drukčije da je Moskva pokušala da ublaži, umesto što je pojačala taj negativan stav u odnosima Zapada prema Rusiji, započet još na prošlogodišnjem Forumu u Davosu. U jednoj od analiza ruske nove pozicije, i raskola koji je ona izazvala na relaciji Kasjanov-Ilarionov, sugeriše se da bi to "drukčije" nesumnjivo moglo da se postigne da je predsednik Putin otišao u Davos, i da Kudrin, Ilarionov, Geraščenko, i ostali, budu samo njegova pratnja a ne glavni zastupnici.
       Za razliku od prošlogodišnjeg aduta, kojim se na Forumu poslužio tadašnji v.d. premijera Kasjanov (dva odsto ekonomskog rasta u 1999), Putin je ove godine mogao da ponudi tri i po puta jači argument - celih sedam odsto. To su iskoristili i njegovi potčinjeni, naravno, ali bi isti podatak iz njegovih usta u svakom slučaju imao mnogo veću težinu. Istina, on bi morao da odgovori i na mnoga neprijatna pitanja, ali bi pozitivni efekti njegovog učešća na davoskom forumu sigurno za Rusiju bili mnogo veći.
       Sve optimističke prognoze su prosto prebrisane. Istina, u jednom trenutku je izgledalo da će lideri vodećih industrijskih sila Zapada odustati od namere da zaoštre stav prema Rusiji (Putin je u jednom istupanju izbegao da pominje ruski zahtev za restrukturiranje spoljnog duga), dok su mnoge kompanije, iako stari ruski problemi nisu postali ništa manji, najavile da bi mogle da se vrate na rusko tržište. Januarska egzibicija Kasjanovljeve vlade je, međutim, sve vratila na stari kolosek, tako da Rusiji sada predstoji izbor: ili će u potpunosti ispuniti sve svoje ovogodišnje obaveze prema Pariskom klubu (i time neutralisati posledice "skandala") ili će se držati proklamovane linije i otezati plaćanje putem pregovora o odgađanju otplate, da bi na kraju stigla na početak - da sve obaveze izmiri u punom obimu. Kritičari upozoravaju Kremlj da će od druge varijante jedina "korist" - pored toga što će Zapad ostvariti svoju pretnju da finansijski potpuno izoluje Rusiju i da je isključi i kao krnjeg člana grupe velikih ekonomskih sila - biti u tome što će se u svakom pogledu pogoršati njen ugled na svetskoj sceni, ne samo na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu.
      
       BRANKO STOŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu