NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Moguće u realnom

("Kampanja", NIN br. 2613)

      Odmah na početku svog teksta pod naslovom "Kampanja (!!!)" g. Brana Petrović citira anketne stavove "Državna televizija mora da bude slobodna i potpuno nezavisna od države...", i na tome, uz dosta šarmantnog cinizma, gradi svoj tekst koji, nažalost, ostavlja nama, jer on žuri na - tombolu. (Korektno!)
       U interesu Kampanje koju su potpisali direktori i glavni i odgovorni urednici većine pisanih i elektronskih medija, Kampanje koja će RTS-u omogućiti poziciju državne televizije kao javnog servisa svih građana, želim da ispravim, siguran sam, nehotičnu grešku u citatu g. B. Petrovića. Naime on glasi: Državna televizija mora da bude slobodna i nezavisna od vlade (izvršne vlasti). To je nešto sasvim drugačije, zar ne g. Petroviću, i ne izaziva nikakve etimološke nesporazume, ali isto tako i ne otvara mogućnosti distanciranom cinizmu rutiniranog stoika, pozicije koju ja inače veoma poštujem.
       Kampanja nema za cilj, kako se inače može pročitati u Vašem tekstu, niti da "od mlade države traži (zahteva) da joj (RTS-u) vrati dugove", niti da joj "kupi opremu", niti "da se u korenu saseku svi pokušaji uplitanja države (vlasti) u poslove televizije" (!!!?).
       Kampanja ima za cilj da odgovori na pitanje koje Vi sami, sasvim ispravno, postavljate: Zašto bi država prihvatila aranžman po kome ima pravo da daje ali ne i da se meša u posao?
       Odgovor je jednostavan: Zato što je obaveza države da osigura institucionalne okvire svojoj (državnoj) instituciji e da bi ona ispunila svoje zakonske obaveze u interesu građana. Jednostavno, zar ne?
       Nikome danas nije potrebno iznositi argumente o neophodnom položaju državne televizije, ne posle nasleđa iz Takovske 10, ne u situaciji očekivanih (obećanih) društvenih promena ka demokratizaciji i civilnom društvu.
       Kampanja i oni koji je nose (jasno je da su intelektualci uzeli stvar u svoje ruke) u potpunosti su upoznati sa - realitetima - medijske "nezavisnosti", uticaja izvršne vlasti, interesnih grupa, pojedinačnih interesa, itd., ko to uostalom može bolje znati od nas samih, potpisnika Kampanje?
       Ono što mi zapravo nastojimo u ovim, složićete se, veoma neugodnim vremenima društvenog agona ka demokratskom i civilizovanom, jeste samo primena postojećih standarda o medijima (i drugim državnim institucijama, na primer o sudstvu) razvijenih evropskih kultura, koje će tu poziciju "slobodnog i nezavisnog" odrediti u okviru realnog i mogućeg, u svakom slučaju neophodnog bilo kom društvu u "tranziciji".
       Ceneći prostor u NIN-u a siguran da ste i bez moje pomoći potpuno sagledali svu kompleksnost uslovnosti za tezu državne televizije kao javnog servisa svih građana, želim samo da Vas pozovem, g. Petroviću, da kada krenete na Tombolu, skrenete malo, ni levo ni desno, nego nekako u šreh, i svratite do nas u Košutnjak. Tombola je ipak samo fikcija Igre, prava Igra je ovde, uzbudljiva i zanosna, naravno nepredvidljiva, rečju Igra.
      
       BRANISLAV GUZINA,
       v.d. glavnog i odgovornog urednika Beogradskog programa RTS-a


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu