NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nema televizija

      Možete li zamisliti nemu televiziju? Poput filmova Čarlija Čaplina u kojima zaplet pogađate na osnovu pokreta umesto dijaloga? Tako sam se ja osećao kad sam ovde u Beogradu prvi put uključio televizor. Na svoju sramotu, ja sam posetilac koji osim maternjeg engleskog razume još samo neomelanezijski jezik. što mi nije od velike koristi u nastojanju da shvatim beogradsku televiziju.
       Tako sam ja, veteran televizijskog novinarstva sa blizu četiri decenije staža, krstario lokalnim kanalima ne razumevajući nijedne reči. Ali znao sam da će jednog dana neko da me pita: Šta misliš o našoj televiziji?
       Pitanje nije nefer. Televizija je, na kraju krajeva, medij za oči. U ove četiri decenije radio sam kao TV novinar u veoma različitim i međusobno udaljenim mestima, u Londonu i Los Anđelesu, Sidneju i Sri Lanki, Singapuru i Suvi. U svim tim mestima terminologija i tehnologija su bile iste - a razvučen intervju je svagde bio jednako dosadan.
       I kakvi su mi utisci posle prvih nekoliko nedelja?
       Kao prvo, sviđa mi se svežina. Istina, imate stare holivudske i britanske programe - stare, ali katkad i dalje vrlo dobre. Bio sam ipak zaprepašćen kada sam ugledao "Bolnicu Čikago" u osam ujutro. Hirurzi su raspravljali o tome da li da nekom odseku gangrenoznu nogu. Ostatak dana sam bio pod tim utiskom.
       Ali pored prekomorskog programa, ima dosta dobrog lokalnog materijala. Što je odlično za industriju koja se često poda jeftinoj tuđoj šemi. Česte emisije vesti mi kažu da je ovo društvo koje želi da zna šta se zbiva. Ali nemojte, molim vas, da pretvarate vesti u satiru na sopstveni račun. Vesti ne dobijaju na kvalitetu ako ih čitate sa ružičastih listova papira. Gledaoce neće prevariti pseudonovinar za ultramodernim stolom, spreman da uskoči sa tobož najnovijom vešću. Tako se trivijalizuje jedna od najvažnijih uloga televizije.
       Razgovori u studiju otkrivaju mnogo toga, čak i ljudima sa lingvističkom manom kao što sam ja. Ako je gostu preterano udobno, novinar ne radi dobro svoj posao. Video sam na lokalnim programima mnogo gostiju koji su delovali nervozno. Ali odgledao sam i intervjue u toku kojih sam hteo da viknem na novinara: Prekini ga. Ne daj da gnjavi! Usprotivi se! Radi svoj posao! Jednom sam na jednoj stranoj TV video novinara kako udara šamar gostu koji nije hteo da pređe na stvar. Ekstreman potez - ali vrsta energičnosti kakva je neophodna za dobar intervju.
       Neki od lokalno proizvedenih dokumentaraca su svetske klase; bar jedan od njih doveo me je skoro do suza, a da ni reč nisam razumeo. Cenite svoje dokumentarce - oni u dobrom delu sveta izumiru.
       Moja glavna primedba - koja možda otkriva moje životno doba - jeste preterana upotreba muzičkih video tačaka. Ponekad ih po tri kanala simultano prikazuju. To je lenja televizija. Imamo rupu u programu; puštaj još jedan video. NJihova prekomerna upotreba uništava individualnost TV stanica koje tako sve liče na MTV - i jedna na drugu.
       To je prvi utisak jednog autsajdera o beogradskoj televiziji. Razvija se, oprobava se u novome, takmičarski je raspoložena i što je najvažnije - besplatna je. Kritikujte je i uživajte u njoj. Svi imamo televiziju kakvu zaslužujemo.
      
       KENET BURSLEM


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu