NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Eurofanatizam?

Zaokupljenja unutrašnjim reformama i pitanjem proširenja na Istok, Evropska unija za sada ostavlja otvorene sve opcije između dijametralno suprotnih očekivanja

      Glavni problem buduće "Solanine vojske" trenutno je - smeštaj štaba. Naime, dok nova američka administracije, sa predsednikom Bušom na čelu, obznanjuje dalekosežne planove za izgradnju antibalističkog štita nad teritorijom Sjedinjenih Američkih Država, a ruski predsednik Putin najavljuje posete Severnoj Koreji i Iranu i imenuje novog direktora u tamošnjem preduzeću za svemirske letelice, general-major Graham Meservi-Vajting (Graham Messervdž-NJhiting), vođa prelaznog vojnog osoblja Evropske unije, radi sa timom od 42 osobe budući da za više nema prostora u zgradi "Justus Lipsius", nivo 20. Tek kada se završi takozvani Kortenberg prodžekt, u kome će biti smeštene sve delatnosti zajedničke spoljne i bezbednosne politike EU, biće dovoljno mesta za budući štab Snaga za brzo reagovanje Evropske unije koji će činiti 150 oficira i 158 civila.
      
       Struktura
       Ovaj britanski oficir sa velikim iskustvom u Severnoj Irskoj, ali i na Balkanu, budući da je bio glavni savetnik Lorda Ovena još na konferenciji o Jugoslaviji, govorio je prošle nedelje u Centru za studije evropske politike u Briselu, što je bila retka prilika da se iz prve ruke sazna više detalja o statusu projekta evropskih vojnih snaga koji već nekoliko meseci zaokuplja planere bezbednosti s obe strane Atlantika.
       Štab budućih evropskih vojnih snaga trenutno je podeljen na pet oblasti: odeljenje za politiku i planiranje (POL/PLS), obaveštajno odeljenje (INT), odeljenje za operacije i uvežbavanje (OPS/EXE), za logistiku i izvore (LOG/RES) i sistem za komunikacije i informacije (CIS). Prvi zadaci su vojna ekspertiza za potrebe Evropske unije, razvoj odbrambene kulture u samoj Uniji i uspostavljanje kontakata (netnjorking) sa glavnim telima Unije, vojnim delegacijama zemalja članica i drugim međunarodnim organizacijama, među kojima je NATO. Svaka zemlja je zastupljena sa bar po jednim oficirom. Predviđeno je da se početkom ove godine postigne početna sposobnost delovanja štaba, a da do kraja 2001. dostigne puna operativna sposobnost.
       Glavne funkcije prelaznog štaba su upravljanje informacijama, razvoj kapaciteta i koordinacija. Za 2003. godinu predviđeno je upravljanje krizama malog spektra i mogućnost obavljanja nekih od takozvanih Peterburških zadataka, kao što su spasavanje u katastrofama, dostava humanitarne pomoći, rekonstrukcija u postkonfliktnim situacijama i pitanja koja spadaju u oblasti pravde i unutrašnjih poslova koje su sada u nadležnosti Evropske unije (Justice and Home Affairs).
       General-major Meservi-Vajting je pojasnio da se još ne barata nikakvim scenarijima, da se samo posmatra sadašnja situacija i izučavaju prošla iskustva, odnosno da se pre leta neće dostići kritična masa ljudi koja bi omogućila otvaranje operacijskih dosijea. Za konkretne akcije biće potrebno da Evropska unija uspostavi svojevrstan politički vodič, a prvo će biti testirano upravljanje krizama. Komponovaće se zajedničke vojne i nevojne grupe koje će razviti proces procena koje bi podržavale donošenje odluka.
      
       Problemi
       Naravno, nedostatak štabnog prostora je tek najmanji problem budućih Snaga za brzo reagovanje. Ovaj projekat se suočava s mnogim problemima, i na strategijskom, i na taktičkom nivou. Na strategijskom, prema priznanju samog Meservi-Vajtinga, nedostaci su u oblasti vazdušnog i pomorskog transporta, opremi za prikupljanje obaveštajnih podataka, komandnoj i kontrolnoj dimenziji, na primer. Na taktičkom nivou, najkritičnija je protivvazdušna odbrana. Iza svega toga stoje mali vojni budžeti zemalja članica, mada je, prema tvrdnjama ovog generala, i u okviru postojećeg budžeta moguće učiniti ponešto.
       Zbog očiglednih nedostataka, evropske odbrambene snage niz godina bi morale biti oslonjene na strukture NATO-a. Radi ovakve saradnje, kontakti su uspostavljeni u julu, doduše na ad hoc nivou. Američki dnevnik "Vol strit džornal" to karakteriše kao "pregovore o kontroverznom paktu koji će promeniti balans u međuatlantskoj bezbednosti". Generalni sekretar NATO-a DŽordž Robertson izjavio je da je za njega ustanovljavanje odbrambenog kapaciteta EU "izazov broj 1". U pregledu štampe koji priprema pres služba u sedištu NATO-a u Briselu, odnosi NATO i evropske odbrane nalaze se odmah posle tekstova o Balkanu, a pre Kavkaza, Rusije, američkog balističkog štita i Iraka.
       Razvoj snažnijeg evropskog odbrambenog identiteta mogao bi se suočiti s odlaganjem zbog protivljenja Turske. Kao članica NATO-a ali ne i Evropske unije, Turska preti stavljanjem veta na korišćenje izvora NATO-a za potrebe evropske armije budući nezadovoljna svojim sporim približavanjem članstvu u Evropskoj uniji, kao i mogućnošću da snage EU budu upotrebljene u Egeju i Mediteranu mimo njene želje. Uz to, i odluka francuske Narodne skupštine da osudi svojevremeni turski genocid nad Jermenima i odluka predsednika Žaka Širaka da taj zakon potpiše krajem januara. Turska sada preispituje veze sa Francuskom, glavnom zagovornicom ne samo evropskih odbrambenih snaga već i uspostavljanja komandne strukture nezavisne od NATO-a. Turska armija je odmah otkazala ugovor sa francuskom kompanijom Dassault Aviation, vezan za poboljšanje elektronike u 80 aviona F-16, vredan 200 miliona dolara, i neke druge poslove. Sekretar NATO-a Robertson je prošle nedelje upozorio da bi stavljanje u pogon snaga EU predviđeno za 2003. godinu moglo biti odloženo ukoliko SAD podrže Tursku. Ovo se ne čini nemogućim, pogotovo što ambiciozni planovi za buduće delovanje evropskih Snaga za brzo reagovanje podrazumevaju radijus od 25 000 km od Brisela, što uključuje i Rusiju i severnu Afriku.
       Osim posebnog osoblja za planiranje, "Francuska i ostali evrofanatici" smatraju da bi evropske odbrambene snage trebalo da imaju i posebne satelite za obaveštajne zadatke. Za sada je odlučeno da satelitski centar Trihorn, koji pripada Zapadnoevropskoj uniji (NJEU), pripadne Evropskoj uniji, ali ne pre iduće, 2002. godine. "Administrativno i pravno biće zanimljivo kako će se sprovesti ideja da se o tome stara komercijalna agencija. Mi, vojno osoblje, radujemo se da ćemo moći računati na Trihorn, ali kritična je i tehnologija za brz prenos podataka između satelitskog centra i nas", kaže general-major Meservi-Vajting.
      
       SVETLANA ĐURĐEVIĆ-LUKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu