NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Otužna opereta

NASLOV: "Ples u tami", Danska, 2000.
REŽIJA: Lars fon Trir
SCENARIO: Lars fon Trir
ULOGE: Bjork, Katrin Denev, Dejvid Mors, Piter Stormer, Kara Sejmor, Žan-Mark Bar

      Vuk Pavlović
      
       Svaki film danskog reditelja Larsa fon Trira privlači veliku pažnju, a naročito posle uspeha izvrsnog ostvarenja "Kroz talase" iz 1996. Film "Ples u tami" prati dodatna fama, jer je osvojio prošlogodišnju Zlatnu palmu u Kanu. Radi se o prilično problematičnom spoju melodrame i mjuzikla kojim je Trir zasigurno razočarao dobar deo fanova, ali i dobio nove, one koji preferiraju patetične srcelomne tragedije.
       Ova priča se odvija 60-ih godina u nekoj američkoj zabiti, i prati Selmu (Bjork), siromašnu imigrantkinju iz Čehoslovačke koja radi u fabrici i zajedno sa malim sinom živi u kućici na imanju lokalnog policajca Bila (Mors). Selma rapidno gubi vid, a kako je bolest nasledna, svaku crkavicu štedi za sinovljevu operaciju. Jedino zadovoljstvo su joj mjuzikli koje gleda sa prijateljicom Keti (Denev), i česta fantaziranja plesno-muzičkih numera čija je glavna junakinja. Nove poteškoće nastaju kad joj Bil pokrade svu ušteđevinu, a zatim je optuži da je ona orobila njega, što povlači niz tragičnih okolnosti.
       Nešto ima trulo u državi Američkoj, poenta je filma "Ples u tami", ali se, nažalost, isti zaključak odnosi upravo na Trirov scenario. Naime, ova mračna priča - o hendikepiranoj izbeglici iz ondašnje komunističke Istočne Evrope, koja postaje žrtva nemilosrdnog američkog sudsko-društvenog sistema (žrvnja) iako je nevina poput Crvenkape i Snežane zajedno - funkcioniše samo u prvoj trećini, a onda se pojavom prve igračke numere raspada kao kula od karata. Mada su do tada likovi, odnosi među njima i atmosfera filma postavljeni precizno i dobro, dovoljan je prvi nagoveštaj mjuzikla da sve to poništi, i od tog trenutka priča odlazi do đavola.
       Jednostavno, ta Trirova igrarija deluje kao neprirodan umetak, radnja se nepotrebno usporava i razvlači, storija postaje predvidljiva i prepatetična, da bi se serijom muzičkih numera (izvodi ih, naravno, Bjork) film pretvorio u dosadnjikavu melodramatičnu operetu punu dramaturških omaški i nelogičnosti. Osim što preterano forsiranje mjuzikla naspram dramske priče guši ovo drugo, a samim tim i emocije gledalaca ka ubogoj heroini, čini vam se kako tok glavne radnje deluje skrajnuto i kastrirano, i imate utisak da se film proteže u beskraj.
       Ako je Trir želeo da ispadne originalan u svom eksperimentu (doduše, nepretencioznom) i iznenadi publiku, uspeo je u tome, ali u negativnom smislu, a takav kiks autora njegovog ugleda se nije očekivao. Čak i Trirov omiljeni adut - kamera iz ruke, ovde deluje veštački i iskonstruisano, pa stoga snažna, teška i surova završnica izgleda kao zakasneli udarac groriranog boksera. Živa je šteta što je ova valjano postavljena tema o žrtvovanju za drugog (nalik pomenutom delu "Kroz talase"), loše nastavljena i preoblikovana u otužni komad sa pevanjem i pucanjem. Takođe, ako je nejasno zašto je "Ples u tami" osvojio čuvenu Zlatnu palmu, još je čudnije što je Bjork dobila isto priznanje za glavnu žensku ulogu, jerbo se radi o sumnjivom glumačkom (anti)talentu, čije neumeće i nemoć sve više izbivaju na videlo analogno opadanju ritma filma i žuljanju bioskopske stolice.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu