NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Abeceda povratka

Ako polože ovaj ispit i ako kriterijumi u međuvremenu ne budu promenjeni, snage bezbednosti bi vrlo brzo, pre kraja marta, mogle ući i u takozvani sektor A (zapadna granica Kosova prema Sandžaku) a potom i u sektor D (Medveđa)

      Ranom zorom u sredu, 14. marta, Združene snage bezbednosti (ZSB), koje čine pripadnici jugoslovenske vojske i srpske policije, prešle su magičnu liniju Kopnene zone bezbednosti stupajući, posle gotovo dve godine, na teritoriju (uže Srbije) sa koje su bili udaljeni odredbama Vojnotehničkog sporazuma potpisanog u Kumanovu, juna 1999. godine.
       U selu Miratovac, jednom od tri naseljena mesta u zoni, zatekli su Albance - đake i direktora osnovne škole koji je odmah zatražio da im se vojnici i policajci ne približavaju jer ih njihovo prisustvo uznemirava. Dok su pripadnici jugoslovenskih snaga bezbednosti, uključujući i "63. padobransku brigadu VJ, elitne jedinice vojne policije naoružane mitraljezima 7,9 milimetara, snajperima i automatskim puškama i delove Sedmog bataljona" (Beta), zaposedali državnu teritoriju, u oblasti označenoj kao sektor C-8 istok, u komentarima lokalnog albanskog stanovništva pominjana je i reč "okupacija".
      
       Noćna mora Pentagona
       Dva dana ranije potpisana su dva sporazuma i odmah proglašena istorijskim: o povratku VJ u takozvanu tampon-zonu na administrativnoj granici sa Kosovom i o prekidu neprijateljstava između srpske policije i albanskih ekstremista.
       Potpisima komandanta Kfora italijanskog generala Karla Kabiđoza i general-potpukovnika VJ Ninoslava Krstića (sa funkcije Načelnika Glavne inspekcije VJ imenovan za komandanta ZSB za jug Srbije) parafiran je dugo očekivan dogovor o postepenom povratku vojske u bezbednosnu zonu od pet kilometara. "Fazno vraćanje" u zonu pod određenim uslovima, kako je to formulisao NATO, počelo je na krajnjem jugu bezbednosne zone, ulaskom ZSB u prostor površine pet sa pet kilometara na tromeđi uže Srbije, Kosova i Makedonije.
      
       General Kabiđozu je razlog sklapanja ovog, da parafraziramo, pakta za stabilnost juga Srbije, objasnio lakonski. "Cilj je da se legitimnim vlastima omogući da na tom prostoru sprovode svoja ovlašćenja." Svetski mediji skloniji su, međutim, da se u komentarima približavanja jugoslovenske vojske administrativnoj granici slože sa predsednikom Vojislavom Koštunicom i njegovom ocenom da se vojsci i policiji sada ostavlja da ispravljaju greške Kfora.
       Podsećajući na najnovije incidente u Makedoniji, višemesečnu krizu na jugu Srbije i dvogodišnje sukobe na Kosovu, konstatuje se da je alijansa potcenila albanski nacionalizam i da nije uspela, ili nije htela, da se suprotstavi naoružanim ekstremistima koji su se borili da pokrajinu očiste od nealbanskog stanovništva, izrastajući pri tom u "ozbiljnu pretnju miru u regionu".
       Odlaskom srpske policije i VJ sa Kosova i Slobodana Miloševića sa vlasti, NATO je, konstatuje se, ostao jedini faktor u čijim je rukama bila "stabilnost i sigurnost Balkana". "Nije, međutim, jasno da li NATO hoće da taj posao odradi", citira visokog zapadnog diplomatu "NJujork tajms" u komentaru "NATO u balkanskoj stihiji". Diplomata, dalje, sažima strepnje zapadnih političara konstatacijom da "sukob sa albanskim ekstremistima može da odnese i živote a to je noćna mora Pentagona", namernog da se pre toga izvuče sa Balkana i galantno ga prepusti evropskim partnerima.
      
       Odgovorni građani
       Pogrešno bi, naravno, bilo poverovati da će Kfor i NATO postiđeni kritikama na račun sopstvenog učinka, u pregovore sa jugoslovenskim vlastima ući skrušeno i uz osećaj krivice. Pripuštanje snaga bezbednosti u parčence teritorije na granici sa Makedonijom (matematičari mogu računati pa zaključiti da pet kilometara zone, u dužini, koji se od srede nalaze pod kontrolom VJ, čini otprilike jedan odsto ukupne dužine administrativne granice sa Kosovom - zone zabranjene za vojsku a rizične za policiju) pod strogim je nadzorom međunarodne zajednice, sa restrikcijama u pogledu ponašanja na terenu (izbegavanje naseljenih mesta) i naoružanja (bez oklopnih vozila, tenkova i helikoptera) kao i uz neka politička uslovljavanja (zahtevi za smenu generala Pavkovića i Lazarevića koji su u sredu ujutru, ipak, među prvima, ušli u sektor C).
       Tako je, recimo, protumačena i treća velika tema o kojoj se razgovaralo ove nedelje. U momentu objavljivanja potpisivanja sporazuma o povratku vojske u tampon-zonu i prekidu vatre, lansirana je ekskluzivna priča o Deklaraciji o Kosovskoj Mitrovici, koju su Unmik i Kfor ponudili Srbima, a u kojoj se, između ostalog, od Srba zahteva da odustanu od "lokalnih bezbednosnih inicijativa u korist inicijative 'odgovorni građani' koji bi preuzeli brigu o bezbednosti u gradu". U izveštaju ("Politika") kojim je objavljeno da će glavnu reč u razgovorima "ubuduće voditi Unmik, Kfor i Savezni komitet za Kosmet (reč je o Komitetu savezne vlade za saradnju sa Unmikom na čijem je čelu Momčilo Trajković) a da je predstavnike Srba sa Kosova "predvodio Nebojša Čović", neki komentatori pronalaze i pokušaje da se problemi sa dve strane granice povežu čime bi se, kasnije, i njihovo rešenje moglo naći u nekakvom paketu.
       Oliver Ivanović, lider Srpskog nacionalnog veća severnog Kosova, ne smatra da ima razloga za brigu, ali veruje da ima razloga da se kritikuju neki novinari. "Pogrešno je preneto da je Nebojša Čović predvodio Srbe sa Kosova. On je kao potpredsednik srpske vlade bio prisutan na sastanku Srba sa severa Kosova i predstavnika Unmika i Kfora na kome nikakva deklaracija nije usvojena već je samo razgovarano o predlogu Unmika za Kosovsku Mitrovicu", objašnjava Ivanović.
       Ivanović je decidirano izjavio da treba isključiti svaku političku vezu Preševa, Bujanovca i Medveđe sa severom Kosova i Metohije. "Ova dva regiona povezuju tenzije koje izazivaju albanski separatisti a koje se sada prelivaju i u Makedoniju. Što se spekulacija o nekakvoj političkoj trgovini tiče, mislim da niko normalan ne bi zamenjivao svoje teritorije za svoje teritorije", ističe Ivanović.
       Ponuda NATO-a nosi, dalje, veliki rizik za naše snage bezbednosti koje ulaze na brdovit teren sa Albancima i ispred sebe i za leđima, a uslovno rečeno i s boka, sa makedonske strane. Tim pre, jer se zona opisuje kao važna za šverc oružja i ljudi. I sve to na potezu koji nije bogzna kako važan za slamanje ekstremista koji prete srpskim, a ne makedonskim gradovima.
       "Kakva god bila ponuda NATO-a, srpska strana nema izbora. Uslovi Vojnotehičkog sporazuma su tako teški da je i svaki ovakav pomak politički korak od sedam milja", smatra Bojan Dimitrijević, saradnik Instituta za savremenu istoriju. "Ona uključuje i moguće žrtve među vojnicima i policajcima ali to visoka politika ne računa".
       U taktičko-operativnom smislu ulazak u sektor C nije preterano značajan, smatra Dimitrijević, ali uz napomenu da se time ipak smanjuje površina teritorije koju kontrolišu ekstremisti kao i da ulazak u zonu daje osnovicu, bar teorijski, sa koje može da se dejstvuje ka Preševu. "Politički pomak je, međutim, veliki jer VJ i NATO od protivnika prerastaju u saradnike pa makar i uz minimum ustupaka", smatra Dimitrijević.
      
       Saradnja sa NATO
       Ulazak u zonu C je, konačno, svojevrstan test za našu vojsku i policiju prema kojoj alijansa još gaji netrpeljivost i nepoverenje. Stoga je razumljivo što je na pomenutu pritužbu direktora škole iz Miratovca, vojska odmah reagovala povlačeći vojnike van naselja. Ako polože ovaj ispit i ako kriterijumi u međuvremenu ne budu promenjeni, snage bezbednosti bi, obećano je, vrlo brzo, pre kraja marta, mogle ući i u takozvani sektor A (zapadna granica Kosova prema Sandžaku) a potom i u sektor D (Medveđa). Svi ovi koraci će, očigledno, zaobići jedinu od zona oko Kosova u kojoj ima sukoba ekstremista i policije. Zona B - na potezu gradova Preševo i Bujanovac - smatraće se, očigledno diplomskim ispitom, koji će uslediti tek posle uspešno položenih ostalih (oni podrazumevaju i uklanjanje tenkova iz Lučana, povlačenje policijskog punkta sa ulaza u Veliki Trnovac, povlačenje dodatno angažovanog ljudstva i tehnike iz okoline Bujanovca i Preševa...)
       Sukobe u toj zoni trebalo bi da, bar privremeno, umiri drugi sporazum o prekidu neprijateljstava koji je izdejstvovao specijalni izaslanik NATO-a za jug Srbije Piter Fejt (stupio na snagu u utorak 13. marta minut posle ponoći). Dogovor je potpisom potvrdio predsednik Koordinacionog tela za Preševo, Bujanovac i Medveđu Nebojša Čović, a saglasnost je dobijena i od Ševćeta Musliua, komandanta OVPBM.
       Ohrabruje činjenica da i Musliu počinje da govori o pregovorima. Brine, međutim, to što Albanci primirje smatraju privremenim kao i napomenu samog Musliua da ne može odgovarati za "spontane akcije lokalnih Albanaca u sektoru C". Osamnaestogodišnji pobunjenik iz Končulja, na vest o potpisivanju primirja, želeo je da "Vašington post" prenese njegovu gnevnu izjavu:"Nećemo ih ovde pustiti, zato nosimo uniforme i oružje. Krenuli smo ovim putem i nema povratka."
      
       LJUBICA GOJGIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu