NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Igra bez igre

Autoritet svakog selektora isključivo zavisi od rezultata, jer on je taj koji sastavlja (naj)bolji tim od, recimo, više hiljada navijača na stadionu

      Ako računamo kontinuitet, a skloni smo njegovom uvažavanju, jedini put kada smo fudbalski savladali Savez Socijalističkih Sovjetskih Republika, u jednoj važnoj utakmici, dogodilo nam se 1952. na Olimpijskim igrama u Finskoj. Igrali smo dve, nadaleko čuvene utakmice u mestu Tampereu, prvu bez pobednika (5:5) i drugu kada smo pobedili (3:1).
       "Valter" je bio strašno uznemiren pomenutim događajem, nalazio se na Brdu kod Kranja! Izdao je naređenje da u slučaju naše pobede neko iz obezbeđenja opali iz "valtera" samo jedan metak. Za početak da se mnogo ne "prangija", jer je i to dovoljno... Sutradan engleske novine donele su naslov: "Tito - Staljin 3:1. Broz je fudbalerima Jugoslavije, za slavnu pobedu, obećao po 500 dolara - nagradu! Sećajući se tog vremena, legendarni Rajko Mitić za NIN je rekao i ovo: "Ne sećam se da smo nešto dobili, ako to nisu bili oni Trumanovi dolari."
       Dalje u kontinuitetu, Sovjeti su nas fudbalski tukli gde su i kad su stigli, sa Rusima, Ukrajincima, Belorusima, Gruzijcima, mi smo se branili sa Srbima, Hrvatima, Bosancima i sa ponekim Slovencem i Makedoncem, uglavnom bez rezultata. Tako je bilo i na sledećoj Olimpijadi 1956. u Melburnu, 1960. u Parizu na prvom Kupu evropskih nacija, na šampionatu sveta 1962. u Čileu. Dakako, igrali smo mi mnoge prijateljske utakmice (nigde u svetu ne igraju se neprijateljske - pr. a.), važne i manje važne i naravno redovno bili gubitnici, onako u kontinuitetu...
       Sada su došla neka druga vremena, Rusi su bez fudbalskog kontinuiteta, Jugosloveni u kontinuitetu, ili samo Srbi i Crnogorci. Doduše, ovi drugi iz njima znanog razloga ne priznaju Fudbalski savez Jugoslavije, ali igraju... Bilo kako bilo, prvi put sa Rusima samo igramo važnu utakmicu.
      
       Golman
       Golmanska je tuga pregolema. Samo je on isključivi krivac kada primi gol, jer u već "ofucanom" fudbalskom žargonu kaže se - da je golman, u stvari, pola tima. Šta je sa ostalim, igračima odbrane, napadačima koji po strategiji treba da postignu gol više od protivnika? Zar to nije opšta filozofija fudbalske igre?
       Dve poslednje kvalifikacione utakmice za odlazak na šampionat sveta na "stub srama" istakle su Aleksandra Kocića, golmana "Crvene zvezde" i reprezentacije Jugoslavije za koga je jasno i kratko rečeno: "Kriv je!" Nepredvidivim odbranama A. Kocić je omogućio prvo selekciji Švajcarske a potom i Slovenije da ostanu neporažene, a mogli smo da pobedimo... Samo da smo postigli gol više. Šta nam sada valja činiti i kako se odbraniti od goropadnih Rusa? Ima li u nas golmana, kvalitetnog - da nas odbrani? Kažu fudbalski znalci - ima! Niko ne govori o napadačima. Zato evo njihovih poznatih imena: Željko Cicović ("Las Palmas"), Zvonko Milojević ("Anderleht"), Ivica Kralj ("Partizan"), Dragoslav Jevrić ("Vitese"). Zajednički imenitelj za pomenute golmane je da su u svojim klubovima više na klupi za rezervne igrače nego na samom igralištu.
       Rusi, takođe, više nemaju najslavnijeg među slavnim golmanima - Lava Jašina ni Evgenija Rudakova, ni Rinata Dasajeva iz Astrahana, Jugosloveni - Vladimira Bearu, Milutina Šoškića, Envera Marića. Naša golmanska gromada E. Marić se proslavio u svetu kada je, takođe, nekada reprezentativni golman Dragan Pantelić u jednom meču našega šampionata uspeo da ga savlada šutirajući loptu iz sopstvenog šesnaesterca. Marić je branio i na šampionatu sveta 1974. u SR Nemačkoj i na šest mečeva sedam puta bio savladan.
       Golman nije zadužen da postiže golove, to je radno mesto napadača (centarfora), ali ima i osionih koji to čine. Paragvajac Hose Luis Čilavret postiže golove iz takozvanih slobodnih udaraca, ali je on izuzetak koji ne potvrđuje pravilo... i neće igrati protiv Rusa! Nije naš.
       Autoritet svakog selektora isključivo zavisi od rezultata, jer on je taj koji sastavlja (naj)bolji tim od, recimo, više hiljada navijača na stadionu. Sadašnji selektor reprezentacije Jugoslavije Milovan Đorić je već doživeo "verbalan linč" od navijača, ali i od FS Crne Gore i FS Vojvodine. Ne samo zbog golmana... Crnogorci su već poručili da M. Đorić ne sastavlja tim Jugoslavije već ekipu Srbije i zato ih ništa ne interesuje do referenduma. Navijači selekcije Jugoslavije su pripomogli tom slučaju, jer su na utakmici protiv Švajcarske u Beogradu skandirali "Srbija, Srbija!" Valjda su i zbog toga iz FS Crne Gore stigle prepoznatljive intonacije. Vojvođani su zahtevali hitnu ostavku selektora, zato što su posle dva nerešena ishoda razumeli da od našeg odlaska na šampionat sveta nema ništa.
      
       Autoritet
       Poslednji fudbalski selektor Jugoslavije, sa prostora šest republika, igrački čarobnjak Ivica Osim, umalo nije ostao bez posla. NJegov autoritet je bio poljuljan za vreme šampionata sveta 1990. u Italiji kada je neko od uvaženih sportskih izveštača utvrdio da ovaj sa društvom dnevno popije i sanduk čuvenog škotskog napitka. Na prvom narednom svetskom šampionatu 1998. u Francuskoj bez autoriteta ostao je selektor Slobodan Santrač. Na utakmici osmine finala protiv selekcije Holandije naš prvi strelac Predrag Mijatović umesto da pogodi mrežu protivnika, uspeo je samo da se dobaci do prečke. Naša selekcija je bila eliminisana. Veliki bard jugoslovenskog fudbala u selektorskoj fotelji Vujadin Boškov na prošlogodišnjem šampionatu Evrope u Holandiji i Belgiji, totalno je svoj autoritet bacio pod noge. Dosledni poznavaoci fudbalske igre prepoznali su da o fudbalskom znanju selektora odlučuju igrači. Sami su sastavljali najbolju postavu...
       Sada nam se još jednom postavlja nerešiva zagonetka: kako pobediti Ruse kada nemamo pouzdanog golmana ni autoritativnog selektora? Znači, znamo šta nećemo, ali ne znamo šta hoćemo. Možda to ipak učinimo kvalitetno u igri bez igre kada menjamo ritam pri prelasku iz manevra u klin (od golmana do naših napadača) ili da tučemo protivnika na onom delu terena koji mu ne odgovara. Odmah čim stignu u hotel. Naravno, ne motkama...
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu