("Čije su naše pare", NIN br. 2618, "Republika Čanak", NIN br. 2623)

      Iako živim izvan SR Jugoslavije već sedam godina, osećam se dužnim da odgovorim na NIN-ove tekstove i replike vezane za Vojvodinu i posebno za gospodina Nenada Čanka. Istina je da gospodin Čanak često daje zapaljive izjave vezane za budućnost Vojvodine. Ja, kao rođeni Novosađanin, ne podržavam neke ekstremne ciljeve Lige socijaldemokrata Vojvodine, čiji je gospodin Čanak predvodnik. Međutim, mislim da su izjave gospodina Čanka neophodne u ovom trenutku da bi se javnost Srbije upoznala sa vojvođanskim problemom. Taj problem se, po mom mišljenju, ogleda prvenstveno u nepostojanju pune ekonomske autonomije pokrajine, kao i u nedostatku relativno visoke autonomije u sferama kulture, školstva, kontrole lokalne policije, mogućnosti regionalnih povezivanja, itd. Takođe, izjave gospodina Čanka su neophodne kao držač balansa izjavama nekih drugih političara iz redova DOS-a, koji kontinuirano odbijaju da stave vojvođanski problem na dnevni red. Prihvatam rezonovanje da se Jugoslavija, ili Srbija, nalaze pod mnogim drugim izazovima važnijim od pitanja Vojvodine. Međutim, ne mogu tolerisati DOS-ovo odbijanje da u isto vreme zadovolji želje većine Vojvođana i "vrati im njihove pare u njihove ruke." U našoj zemlji nikad nije bilo nedostatka političara, i verujem da DOS ima kadrove da se uhvati u koštac sa vojvođanskim pitanjem. Većina vojvođanskih stranaka deluje, spremna na brz dogovor i postavlja relativno niske uslove. Pojedine centralističke stranke u DOS-u, sa druge strane, nisu spremne za to. Baš zato, izjave gospodina Čanka, iako možda jesu ekstremne, jesu i potrebne u ovom trenutku.
      
       DUŠAN JOVANOVIĆ,
       Vašington