NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Duh vremena<br>Milivoje Glišić
Autokefalni Njegoš

Kako je dr Novak Kilibarda prošao na izborima posle otkrića da je veliki pesnik zadremao

      Jednom, u Frankfurtu, tražio je da Skadar pripadne Crnoj Gori, a Crna Gora Srbiji. Vesele devedesete! Mićunović ga je savetovao da smanji doživljaj. U međuvremenu je Novak Kilibarda više puta evoluirao, kako politički, tako i etički. I završilo se ovako: izborna lista "Dr Novak Kilibarda - Narodna sloga Crne Gore" dobila je na minulim izborima tačno 151 glas (u procentima 0,07 odsto), trideset i šest više od Stranke zaštite štednih uloga, a četrdeset i pet od JUL-a.
       Sa 349 glasova, Kilibardu je deklasirala Stranka prirodnog zakona (joginski letači), tako da eventualna koalicija Kilibarda - JUL ne bi imala nikakvih izgleda pred letačima u Crnoj Gori.
       Cik-cak evolucija satiričnog prozaiste Novaka Kilibarde počinje prerastanjem gorljivog Srbina u vatrenog Crnogorca; nekad jedinstvenog Jugoslovena danas zadovoljava samo stolica u Ujedinjenim nacijama. Diplomatiju je uvežbavao u Sarajevu, kao crnogorski trgovinski predstavnik. Pisac i trgovac, u svojoj jugoslovenskoj fazi, epski je rezilio razbijače zajedničke države: "Oni veliki lideri koji danas pozdravljaju separatnu Crnu Goru treba da se stide. Neka nakon referenduma vide koliko su upoznali biće crnogorskog naroda."
       Godina je bila 1992.
       Već 1997. je na novom kursu: "Crnoj Gori nije više stalo da živi u zajednici sa Srbijom, nego što je Srbiji stalo da živi u zajednici sa Crnom Gorom. Naprotiv, mi imamo more, oni žitnicu, pa bi trgovina sa Srbijom bila jeftinija nego sa Indonezijom. Ako neće tako, mi ćemo ići svojim putem."
       Izletela je i ova misao:
       - Vrlo rado bih video nosač aviona tipa "Ajzenhauer" u našim vodama!
       Nadovezao se: "Jugoslavija je plemenita, ali iluzorna ideja. Zato Crna Gora i Srbija treba da postanu samostalne države, kako bi ostalo veliko prijateljstvo među njihovim građanima. Kosovo je problem Srbije i Crna Gora ne treba da bude zarobljenik toga... U savremenom svijetu, konkretno, pomalo je vodviljski govoriti o bratstvu, o rođaštvu i o krvnom srodstvu kao kategorijama koje treba da vezuju narod... I ja sam bio u plemenitoj iluziji, a problemu Jugoslavije i jugoslovenstva sam prilazio sa knjiškim, akademskim stavovima koje sam formirao kao intelektualac."
       Kod Kalibarde se, s godinama (a ima ih 67), menjao i personalni ukus. Govorio je, devedeset i šeste: "Opozicija u Srbiji ima dva veoma značajna čovjeka: Vuka Draškovića i Vojislava Koštunicu. Vuk je poznat kao čovjek koji je osnovao demokratsku opoziciju u Srbiji, on je harizmatski političar, čovjek bujnog jezika, čovjek koga prihvata masa, čovjek koji ima mnogo prijatnog u sebi kao ličnost. A Koštunica, on je jedan lucidni građanski intelektualac, cenjeni stručnjak u oblasti pravne teorije."
       Dolazi kraj milenijuma, jesen 2000, Kilibarda menja misao: "Izjava Vojislava Koštunice da će povući svoju kandidaturu za predsjednika SRJ ako crnogorska vladajuća koalicija predloži svoga kandidata, jasno pokazuje da je njemu, i snagama koje su ga promovisale za predsjedničkog kandidata, mnogo važnije uvezivanje Crne Gore u čvor beogradskog unitarnog hegemonizma... Ne nalazim ama baš nijedno opravdanje za nasilno udruživanje dva federalna činioca, što se nažalost može vidjeti u pogledima nekih političara, posebno u izjavama gospodina Koštunice. On upravo hoće na silu da produži Garašaninovu misao, a ona je za ovo vrijeme već okoštali anahronizam."
       Sa ulaskom u novi vek, Đukanovićev opunomoćeni trgovac zaoštrava tezu: "Koštunica je akademski Vojislav Šešelj, koji isto misli kao Šešelj, samo akademski, laže." I na kraju: "Koštunica je za Crnu Goru opasniji od Miloševića... U dubljem značenju politike, Koštuničin unitarizam anahroniji je nego i Milošević."
       Sam je, koliko juče, mazio Šešelja kao "hrabrog intelektualca koga nije lako pokolebati" i osuđivao je postupke Milove vlasti prema radikalskom prvaku: "Ni u jednoj pravnoj državi Vojislav Šešelj ne bi mogao da bude proteran kao što je bio u Crnoj Gori, a ni osuđen, uhapšen, kao što se dogodilo." Još je govorio: "Mi smatramo da su gospoda Milo i Momir iz istog ideološkog stabla i da su priredili Crnoj Gori... nesreću." Zatim se založio da se Šešelju zabrani pristup crnogorskoj teritoriji!
       Kao naučnik, dr Kilibarda je otkrio da je NJegoš na trenutak zadrijemao! I Homer je zadrijemao! Kilibarda tvrdi da istrage poturica, koja je osnovna tema "Gorskog vijenca", nije ni bilo! "Veliki pjesnik planira jedno, a njegovo djelo iskaže drugo. Homer je htio da istakne suprematiju svojih Ahejaca u Trojanskom ratu, ali mimo njegove dobre namjere ispao je simpatičniji Hektor no Ahilej! NJegoš je htio da pokaže da su Crnogorci imali snage da islamsko-osmansko sjeme istrijebe... ali snaga velikoga pjesnika, odnosno objektivna ideja njegova epsko-dramskog spjeva, pokazala je da kolektivno biće crnogorskog naroda nije bilo za takvu istragu!"
       I Homer i NJegoš, veli istraživač, u svojim delima se ne drže bukvalne istorijske tačnosti, nego duh jednog vremena umetnički konstituišu, kako ih opredeljuje, u ovom slučaju, genijalnost.
       Tu je negde i sam Kilibarda; konstituiše duh aktuelnog crnogorskog vremena.
       Ili je sve ovo istrgnuo iz konteksta?
       Kapitalna Kilibardina izjava glasi: "U Crnoj Gori može da postoji srpska Crnogorsko-primorska mitropolija i autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva." Kad je tome dodao da je sveti Simeon Mirotočivi bio zločinac, zabranili su mu ulazak u manastir Ostrog.
       Kilibarda je posle rekao da to nije rekao.
       Ako zatreba, reći će da je rekao.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu