NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nulta tačka

Razume se da sam zagovornik tržišne utakmice među medijima ali i istih šansi i ravnopravnih uslova za medijske timove.

      Nenadoknadivu startnu prednost Miloševićevih veterana u odnosu na nove pretendente na frekvencije i programe omogućila je "nulta tačka" nove vlasti koja je zamrzla promene u medijskoj sferi još 5. oktobra i ostavila novajlije na startnoj poziciji dajući "foru" televizijama koje su kao monopolske kreirale tokove misli i para za sistem koji sporo, ali definitivno odlazi.
       Nije vlasnik Pinka "sposoban" biznismen već je u svojoj partiji ili kakvoj službi odabran da to bude, kao što ni Karići nisu jedina porodica talentovana za zgrtanje para i prava, već od režima izabrana familija da nosi i vodi određene poslove. Ove televizije su lako prešle crtu i naslonivši se na pobedničku stranu, uspele ne samo da prežive, sačuvaju frekvencije i bogatstvo već i izbrišu iz sećanja ulogu koju su imale, zdušno igrale i na njoj zarađivale. Zarađuju i danas.
       U konkurenciji sa upropašćenim RTS-om, oronulim Studiom B, i svežim B92 koji ima program ali nema frekvencije, ovim televizijama je lako da se igraju tržišta. Tu igru im je omogućila nova vlast koja drži pod ledom i frekvencije, i RTS i Studio B i dozvole i zakone i prava. I kad vidim lice iz DOS-a na Pinku ili BK pa još uz obrazloženje da je to korisno jer obezbeđuje promociju i visoku gledanost, setim se da je DOS pobedio uprkos televizijama, a da je pobedom dobio mandat da raščisti i obnovi sve pa i medijsku regulativu. Samo pod ravnopravnim zakonskim uslovima može se meriti i gledanost i komercijalni efekat i profesionalni kvalitet.
       Čujem da je savezni ministar za telekomunikacije Boris Tadić podneo ostavku na mesto člana Upravnog odbora "Politike". Razlozi nisu objavljeni ali je sam čin logičan jer je izbor ministra u upravu
       "najveće na Balkanu" otvorio mnoga pitanja sa stanovišta sukoba interesa pa i morala. Ta pitanja važe i za druge. Članovi Upravnog odbora RTS-a vode ili kreiraju i režiraju emisije na konkurentskoj TV stanici Studiju B. Teško mi je da zamislim da bi neko iz borda Bi-Bi-Sija mogao da ima autorsku emisiju na SKDŽ. U ovdašnjoj javnosti lako je napravljena veza između NIN-ovog uvodnog stava o novim bogatašima i autora emisije "Nije srpski ćutati". Televizije kupuju imidž preko novinara, ali tim potezom obezbeđuju i sopstveni imidž u novinama. Inače, sa neskrivenim zadovoljstvom gledam kako moje kolege i prijatelji kolumnisti, mudraci, uvodničari, urednici i analitičari preuzimaju ulogu TV zvezda uvereni da je za televiziju potrebna samo pamet. Dojučerašnji oštri kritičari televizije kao "radija koji se gleda" danas drže TV kanale, ali i kamere. Umesto da su na ulicama, na događajima, da beleže život, priče i fenomene, kamere i novinari sede u studijima u kojima su samo dekori različiti.
       Plašim se da će i ovo tranziciono doba ostati
       nezabeležno, da će dokument o stvarnosti biti zamenjen pričom o njoj. Ili su kamere u skupštini ili su poslanici u studiju. Dokumentarne, istraživačke priče o onome što nam se desilo, o udesu ove zemlje, o sudbinama ljudi i dalje će da radi Bi-Bi-Si ili nezavisne produkcije. Dakle, nama stvarno treba jedna prava televizija koja u žanrovskom, i tehnološkom i profesionalnom smislu treba da napravi pomak. Pomeranje sa nulte tačke još nije počelo.
      
       LILA RADONJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu