NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nogama na zemlji, gitarom na nebu

Kad je pre dve godine otišla na studije džez gitare u Holandiju, Ana Popović verovatno ni u najsmelijim snovima nije očekivala vrtoglav uspeh koji je, istini za volju, došao potpuno zasluženo

      Sa nepunih 25 godina, u evropskom bluz društvu njeno ime već je postalo "brend", znak raspoznavanja. Krajem 1995. godine nastao je njen prvi bend, "Haš" (Hush), koji je u vrlo kratkom roku stekao popularnost, ne samo široke već i stručnije domaće bluz publike. Mnogi su ih slušali u klubu "Vox" na Banovom brdu, čiji su "Haš", praktično, bili prvi i najbolji promoteri. Danas Ana živi u Roterdamu, ali sve češće (opravdano) odsutna je iz mesta stanovanja. Sa svojim starim sastavom nastupala je u Grčkoj, Mađarskoj, širom naših prostora, a ovih dana, u petak i nedelju, 4. i 6. maja, sa svojim novim muzičarima, nastupila je na čuvenom Beale Street festivalu u američkom gradu Memfisu. Tu će ove godine nastupiti i muzičke zvezde poput Ajka Tarnera, Dejv Metjuz benda, Voltera Trauta, Boba Dilana, Stiva Erla, Nighthonjks-a, Vilija Nelsona, Alvina Harta, te bendovi kao što su The Cult, Black Cronjes, Sonic DŽouth i Offspring.
      
       Naslednica Boni Rajt
       U njenom sviranju mnogi su "čuli magiju", u njoj prepoznavali naslednicu Boni Rajt, a najkonkretniji je bio Gernold Linke, direktor produkcije najpoznatijeg proizvođača instrumenata, posebno gitara i prateće opreme, fabrike "Fender", ujedno i direktor nemačkog ogranka ove kompanije za odnose sa umetnicima. On smatra da je Ana Popović jedna od najtalentovanijih gitarista i pevača koji su se pojavili. "Naša" bluzerka je "endorser", promoter "Fender" proizvoda i nalazi se u njihovom zvaničnom katalogu.
       "Veoma sam iznenađena i srećna što se sve vezano za moju karijeru događa velikom brzinom. Naravno da studije nisu bile jedini razlog mog dolaska, želela sam da sviram i pokušam da dobijem što bolje koncerte, na festivalima (bilo pop, rok, džez ili bluz orijentacije), jer upravo su oni u Zapadnoj Evropi dobro organizovani i medijski praćeni. Ovde ima mnogo koncertnih prostora, ali i mnogo više konkurencije, jer je bendova i ljudi koji pokušavaju isto što i ja neverovatno mnogo", kaže Ana u intervjuu za NIN, neposredno pred odlazak u Memfis. "Organizatori su čuli za mene, još dok sam snimala, od lokalnih muzičara koje sam upoznavala na Beale Street-u. Dobili su CD i mnogo im se dopao. NJish me luck!"
       Priznaje da je imala sreće i da su novine o njoj pisale gotovo od prvih nastupa, da su kritike uvek bile pozitivne. U Evropi, mediji su teško dostupni i znače mnogo u karijeri i Ani, trenutno, posvećuju veliku pažnju. NJena slika nalazi se na naslovnicama nekoliko festivala u Holandiji i Nemačkoj, kao i u mnogim dnevnim novinama, a recenzije i intervjui u prestižnim muzičkim časopisima: "Good times" "Rollingstone", "Guitar&bass", "Blues nenjs", "Oor"...
      
       Ugovor iz sna
       - Američki časopis "Blues revue" objaviće priču početkom leta. To je moj omiljeni časopis i, eto, ostvarenje jednog od mojih velikih snova. Tu je i francuski "Guitarist", engleski časopisi - iako tamo prvi put sviramo tek ovog leta, ali na izuzetno dobra tri festivala... Reakcije na koncerte su vrlo dobre - i sad kucam u drvo - uz veliki osmeh objašnjava naša sagovornica i naglašava da je za novinare priča o njoj pozitivna, i jugoslovenski "bekgraund" i što sjajno svira "američku" muziku, uz prepoznatljiv stil u sviranju i pevanju.
       "Imaju o mnogo čemu da pišu kad je o meni reč i to im prija. I ja imam mnogo toga da im kažem - i koristim svaku priliku! O sebi, mojoj muzici, o Jugoslaviji i Holandiji, kako izgleda svirati sa Bernardom Alisonom i Kenijem Nilom duge gitarske duele na svakom koncertu i klasično 'ogledavanje u sviranju gitare.'
       Ana Popović je vrlo brzo i sa relativno malo godina potpisala ugovor sa Ruf Records, prestižnom bluz izdavačkom kućom, "snom" mnogih evropskih bendova. I dalje studira i želi da napreduje. "Ovde muzičari obično ne misle na studije kad karijera krene na bolje", kaže.
       - Neverovatno je zanimljivo za celu priču to što mi je Tomas Ruf toliko verovao da je organizovao tim vrhunskih muzičara iz Memfisa, plus DŽima Ginisa (upravo se vratio sa dodele Gremija za Santanin, poslednji album) da rade na mojoj ploči. S druge strane, DŽim Ginis je bio iznenađen studijskim vremenom koje sam dobila za snimanje, sedamnaest dana, što je skoro nečuveno za "Ruf". Tomas mi je ponudio ugovor za ploču, a pre toga video me uživo na koncertu samo jednom, i to ne na nastupu sa mojim bendom, već kao gosta jednom nemačkom bluz bendu. Svemu tome prethodilo je moje gostovanje na koncertu Bernara Alisona u toku nemačke turneje. Sasvim slučajno, upoznali smo se u "bekstejdžu", neko mu je rekao za mene da sviram, da sam dobra i on me pitao da li bih želela da sviram u njegovom programu dve pesme kao gost. To je bilo u januaru 2000. i tako je sve počelo. Snimanje ploče proteklo je potpuno neverovatno, svih 17 dana osećala sam se kao u snu. DŽim je vidno uživao snimajući moje kompozicije, nije izlazio iz studija, počinjalo bi u 10 ujutru, a završavalo se oko ponoći. Pričali smo mnogo o muzici, o mom stilu sviranja, kako bi ploča trebalo da zvuči, zatim o Santani, Herbiju Henkoku, Stevie Radž NJaughanu, Isaac Hadžesu..."
      
       Pojačalo od 7 800 DEM
       Plan je da se album u Americi izda u januaru 2002, posle čega bi usledila turneja, otkriva Ana Popović našim čitaocima. "Potom bismo snimali drugi album, u produkciji DŽima Ginisa ponovo. Ovaj album koji sam snimila izdat je u gotovo svim evropskim zemljama. Imali smo promotivnu turneju u Nemačkoj, a nova turneja biće u oktobru. U Francuskoj ćemo svirati početkom juna, pet spojenih koncerata u Parizu, i to je prvi put tamo, u Engleskoj ćemo svirati ovog leta. Pozvani smo na četiri festivala, od kojih je najvažniji upravo potvrđen pre nedelju dana. To je čuveni 'Bishopstock' festival, koji se održava tri dana, sa neverovatnom listom najboljih bendova iz sveta bluza i džeza. Mnogo sam srećna zbog toga. U Belgiji smo svirali nekoliko puta, a 'dobili' smo najveći belgijski bluz festival 'Peer'. To je velika šansa za svaki bend jer je to možda najvažniji evropski festival." Sastav koji Ana predvodi čekaju ponude za četiri festivala u Italiji, kao i za Skopski festival. "Nadam se da će se to dogoditi ovog leta, jer bih želela da sviram u Jugoslaviji, makar bivšo."
       "Tri dana po potpisivanju ugovora sa 'Fenderom', stiglo je moje omiljeno pojačalo, koje sam do pre nekog vremena mogla samo da sanjam, jer košta 7 800 DEM u prodavnicama, a zove se fender vibro king. Stiglo je na probu za nemačku turneju i, ukoliko mi se dopadne, dobiću ga po mnogo nižoj ceni. Naravno da su to sve stvari koje nose sa sobom dobru priču za medije, i to sve mnogo pomaže", otkriva Ana neke od čari svog uspeha. Pre nekoliko dana Ana Popović Band svirao je na severu Holandije, pred tri hiljade ljudi, na festivalu na kojem je svirao Robben Ford, Shemekia Copeland, i Popa Chubbdž, a u utorak su bili predgrupa Robben Ford-u u najvećem koncertnom klubu u Amsterdamu, "Paradiso".
       - Ja sam, ipak, prilično čvrsto na zemlji i ne želim da se nadam previše. Znam samo da hoću da sviram, ukoliko budem imala priliku, kao do sada, da sviram na dobrim festivalima, pred izuzetno mnogo ljudi. Pravo je uživanje i, za mene, još neverovatan i neopisiv doživljaj da se nađem na takvim binama i iza bine, sa umetnicima kojima se divim i koji su imali i još imaju veliki uticaj na mene i moju muziku.
       I Ana Popović na dobrom je putu da svojim sviračkim umećem bude uzor nekim muzičarima koji će tek doći. Do tada, njena je putanja uzlazna, a kao jedan od stepenika, sigurno je, ostaće ubeleženo i njeno učešće na kompilaciji "Blue Haze" - Songs of Jimi Hendrix. Tu su Erik Bardon, Erik Bib, Badi Majls, Volter Traut, Bernar Elison..., a Ana izvodi svoju omiljenu, manje poznatu Hendriksovu pesmu "Belldž Button NJindonj".
      
       DAMIR JELISAVČIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu