NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Plavci su OK

      Nisam se nikad primila na televiziju, a i prijem slike je ionako oduvek bio slab na dnu Nebojšine, gde stanujem. Ipak, pre nekoliko meseci opremila sam se novom antenom i pojačivačem u želji da upotpunim osećaj promene. Onda sam videla da na svim programima defiluju dosovci, duplirani i triplirani, agilni i uredni, spremni da sve objasne. Odgovarali su na sva moguća pitanja, pa i na ona za koja nisu ni nadležni ni stručni, ponekad iščekujući još pitanja iako je novinarska znatiželja presušila.
       Tada sam se bacila na "NJujorške plavce", njihovi detektivi se bar drže svoje nadležnosti. Taman kad su se dosovci ispričali, njihovo mesto su zauzele kolege novinari. Nema tog programa u kojem oni ne gostuju, ili u kojem nisu voditelji. S obzirom na to da je najčešće reč o poznatim imenima iz štampe, oni su se uglavnom s lakoćom prešaltali na novi medij (ako se izuzme laka ukočenost pred kamerama). Mada je i to bolje od navodne spontanosti nekih TV vedeta.
       Najdosadnija mi je varijanta kada se novinari okupe pa se slatko ispričaju, onako, kao neobavezno, pažljivi jedni prema drugima, skoro s pijetetom. Što se mene tiče, nedavno sam bila na jednoj lokalnoj televiziji, na kojoj smo kolega i ja skoro dva sata uživo kao nešto pričali. Javljao se čak i poneki gledalac, ali mislim da je to bila namrtvo dosadna emisija.
       U subotu uveče se zakačim na BK TV (čije vesti najradije gledam) i sretnem se sa nekim finim svetom. Leptir mašne, crni kompleti i sve tako. Oskar, Zlatna palma? Znam da je prvi prošao, druga tek treba da se upriliči. Prepoznam neke ljude i vidim da su u pitanju nagrade kuće Karić. I to je valjda jedina nagrada na čijem su uručivanju pojedini dobitnici smatrali da treba da objasne zašto je nisu odbili. Gospodin Karić je to odslušao zavaljen u fotelji i nasmejan. Nekoliko dana ranije objasnio je da deluje prosvetiteljski, da bi kao izdavač izdao i knjigu o Hitleru, da je bio i da će biti blizak sa svim vlastima (jedino se nije družio sa Miloševićem) jer, naravno, biznisa bez politike nema.
       Utisak nedelje" je bio mučan, nešto opet zbog teme "nagrada Karić" (kampanja o tome mi je otužna), nešto zbog glasača koji su se javljali učtivo, s pozdravima televiziji, emisiji, voditeljki, nekim od gostiju, uopšte srdačnim pozdravima, da bi gotovo redom poentirali kao usputnom primedbom na račun Dragane Kuzmanović, čiji JUL ne mogu da vide očima, iako je sad opozicija, da opozicionija ne može da bude. Olja Bećković je bila nemoćna, kao onomad kad su joj gosti bili neki iz tadašnje vlasti.
       Vraćam se "NJujorškim plavcima". Jeste da ima previše krvi za moj ukus, i jeste da onaj Sipovic mnogo psuje, ali bar psuje neselektivno. I nema tog slučaja koji neće da reši poštujući proceduru u svakom detalju, osim kad je malo nasamo s osumnjičenim.
      
       DRAGA BOŽINOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu