NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Hiljadu očiju kamere

Ideja nove vlasti da se ukinu televizijski prenosi iz parlamenta podelila je javno mnjenje, što je u Srbiji tako normalno

      Pre nekoliko godina socijalisti su ukinuli televizijske prenose iz Skupštine Srbije, preuzeli, kasnije, Studio B, a ljudi koji politiku (s pravom) smatraju važnim poslom u državi, bili su očajni. Nisu mogli ništa da čuju, ništa da vide, osim onoga što je proizvodio i nudio državni televizijski monstrum.
       Nijedna vlast na svetu ne obožava opoziciju, otkako je vlasti i opozicije. Kao miš i mačka. Ali, nije reč o stilskim figurama, reč je o tome da Skupština radi, a ne da bogoradi. Dosovci su ocenili da su radikali glavni kočničari njihove zahuktale dresine i rešili su da ukinu prenose. Kad ne bude prenosa, veruju, neće biti ni opstrukcije (cirkusa).
       Radikali neće da govore za novine, ljuti su na novine, ali Toma Nikolić, u nezvaničnom ćaskanju, kaže da se okolnosti mogu promeniti, ali da će radikali ostati isti. Pratiće vlast, uporno, kao što kiša prati pešadiju u rovovima.
       Borislav Pelević, predsednik Stranke srpskog jedinstva, kaže, ne bez ironije, kako je poznato da su mnoge partije koje su danas u Dosu, ranije napuštale sednice parlamenta kada je prethodna vlast ukinula prenose. Smatra da je javnost rada jedna od tekovina pobede Demokratske opozicije.
       - Ako oni žele to da ponište, to je njihova stvar ali, mislim da to nije dobro. Mislim da javnost rada parlamenta mora da ostane, pogotovu što svi mediji u Srbiji slepo služe novoj vlasti. Govorim o dnevnim novinama i o svim televizijskim stanicama. I vrlo je teško pronaći jednu svetlu novinsku ili televizijsku tačku, gde ćete čuti neko drugo mišljenje, osim njihovoga. Mislim, ipak, da bi trebalo pronaći jedan kompromis, koji bi obezbedio javnost rada ali bi istovremeno ubrzao rad Skupštine. Zašto se na drugom kanalu ne bi emitovala emisija od dva sata, koja bi se zvala, recimo, Parlament i gde bi svi šefovi poslaničkih grupa dali po tri svoja predstavnika koji bi toga dana govorili na televiziji o svemu šta je u Skupštini na dnevnom redu bilo. Narod zadovoljan, svako bi čuo sve političke stranke i sva mišljenja - kaže Pelević.
       Visoki funkcioner Demokratske stranke Goran Vesić, narodni poslanik, kaže da Skupština radi sporo zbog opstrukcije. Pominje poslaničku grupu Srpske radikalne stranke, koja ima svoj stranački zadatak da opstruiše donošenje zakona i oni to, kaže, rade tako što na sve načine ometaju rad parlamenta.
       - Naravno, ne bih želeo da me neko shvati pogrešno, jer opozicija ima pravo na opstrukciju. Nema slučaja u svetu da se opozicija tako ne ponaša, ali to se radi kad se razmatra jedan zakon ili najviše dva zakona, koje opozicija smatra posebno problematičnim, a ne radi se za svaki zakon. Očigledno je da radikali veruju da samo na taj način - svaljivanjem Skupštine što više u blato, misle da ćemo se svi iskaljati u tom blatu i da onda niko neće praviti razliku između jednih i drugih - kaže Vesić.
       Da li, kao poslanik ali i pravnik, ima ideju kako doterati poslovnik?
       - Ja bih, na primer, pogledao kako rade evropski parlamenti i svakoj poslaničkoj grupi dao bih dva ili tri sata da raspravlja o zakonu. Tako se radi u nekim parlamentima i onda poslanička grupa sama odlučuje kako će da se odnosi. Nema potrebe da se priča tri sata. Debata može da se drži u poslaničkoj sobi i određeno vreme ne bi moglo da se prekorači.
       Na primedbu da postoji verovatnoća da će neko okriviti vlast što ukida nešto za šta se nekada i sama borila, Vesić kaže:
       - To je tačno, ali danas niko ne vrši pritisak na medije. Znači, svako može da snima i piše slobodno, što ranije nije bio slučaj. Konačno, zašto se ne bi uvelo nešto što postoji u britanskom Parlamentu, da jednom mesečno na sednicu dođe čitava vlada i da svaki poslanik može direktno da postavi pitanje svakom ministru, svakom potpredsedniku pa i samom premijeru i da mu se direktno odgovori na pitanje a da televizija to direktno prati. To bi ljudima daleko zanimljivije bilo nego da gledaju samu sednicu, sto amandmana i dvesta povreda poslovnika.
       Vladan Batić, ministar pravde, predlaže, da se rad parlamenta kanališe doslednijom primenom poslovnika, jer poslovnik ima odredbe kojima se neuljudnom ponašanju poslanika može stati na put.
       Nama predstoji donošenje sijaset zakona, a mi ovim tempom to ne možemo da uradimo. Građani se ljute i mi to ne možemo da tolerišemo i da dozvolimo. Zato kažem da treba pokušati prvo nekim političkim dogovorom svih parlamentarnih stranaka da se dođe do rešenja, a ako to ne uspe, ja sam za revidiranje televizijskih prenosa. Verujem da onda neće imati potrebe da pričaju sve i svašta a moguće su i neophodne izmene poslovnika u tom pravcu. Recimo, u američkom Kongresu nije potreban kvorum za rad, osim za glasanje. Onda nema potrebe da svi ljudi budu taoci onih koji imaju neku organsku potrebu da pričaju sve i svašta. Mislim da mogu da se kombinuju izmene poslovnika i političkih odluka radi celishodnosti i svrsishodnosti. Biva, ponekad, da u američkom Kongresu sede samo jedan čovek koji predsedava i govornik. Kongresmeni sede u svojim kabinetima, kompjuterski su povezani, pa čak iz svojih kabineta i glasaju, jer imaju svoje kodove na karticama. I nema laži, nema prevare, kaže Batić.
       Potpredsednik Vlade Srbije i narodni poslanik Jožef Kasa kaže da je načelno za prenose, u normalnim prilikama.
       - U parlamentu Republike Srbije nisu normalne prilike, nego se vrši opstrukcija rada od strane radikala i drugih partija. Da bi se uopšte moglo raditi u budućnosti, da bismo mogli doneti zakone koji su preduslov za početak reformi, ja sam za to da se privremeno prekine televizijski prenos. Valjda će se onda i oni udostojiti i prići normalnom radu parlamenta, jer neće imati medijsku mogućnost, neće imati publiku, da ih, kao u cirkusu, gleda.
       Šef poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije Branislav Ivković kaže da je bio prorok kad je, nedavno, rekao da će se vlast zalagati za ukidanje prenosa.
       - LJudima koji su se, dok su bili u opoziciji, zalagali da televizijski prenosi budu javni, danas smetaju i oni bi da ih ukinu. Zašto? Dovoljno je građanima Srbije da samo jedan jedini dan prate televizijski prenos i da uveče gledaju vesti na elektronskim medijima, a ujutru da čitaju štampu, pa da shvate koliko pravu istinu mogu da saznaju jedino putem televizijskih prenosa.
       Na primedbu da se u Skupštini često pribegava opstrukciji rada, Ivković kaže da je to potpuno besmislena tvrdnja.
       A predsednik Skupštine Srbije Dragan Maršićanin, čovek kome je sudbina dodelila da se nosi sa radikalima, misli obrnuto.
       - Moj stav se razlikuje od stava pojedinih poslanika koji se zalažu za ukidanje televizijskih prenosa iz parlamenta. Postoji više razloga zbog kojih to ne bi trebalo učiniti. Najpre, direktni televizijski prenosi demokratska su tekovina. To je tekovina sadašnjih stranaka na vlasti, a nekada opozicionih, koje su uspele za to da se izbore. Mislim da je to najbolje sredstvo da se javnost upozna direktno i bez ikakvih restrikcija sa skupštinskim stanjem. Zalažem se i uvek ću se zalagati za potpunu javnost rada parlamenta. U ovom momentu ta potpuna javnost rada ostvaruje se direktnim televizijskim prenosom.
       U svakom slučaju, stav Demokratske stranke Srbije jeste da objektivno ne postoje uslovi za sužavanje javnosti rada u parlamentu, kaže Maršićanin.
      
       PETAR IGNJA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu