NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

"Propast" Frovikovog plana

Obznanjivanje plana bez čvrstih garancija dalo je Georgijevskom priliku da dočeka američkog diplomatu na volej, izbaci ga iz zemlje, minimizira Trajkovskog i stavi svima do znanja da je bitan faktor u svim kombinacijama.

      Dok helikopter makedonske vojske polako kruži iznad skopskog aerodroma u sve manjim i manjim krugovima, beli "volvo" ambasadora Roberta Frovika pali svetla i ide na VIP izlaz po Dejvida Folija, Frovikovog ličnog asistenta. Nedelja je, 3. juna, skoro dve nedelje je prošlo otkako je makedonska vlada "ljubazno zamolila" Frovika da napusti zemlju. Foli je stigao iz Zagreba avionom "Avioimpeksa" sa samo jednim zadatkom - da tehnički zatvori Frovikovu misiju.
       Neuspeh Frovikove misije i njegovog mirovnog plana zapravo je tipična priča o američkoj diplomatiji. Iako njegov plan nije definitivno mrtav, svi njegovi elementi još su u igri.
       Frikov plan ukratko se sastojao u sledećem:
       1. Amnestija za građane Makedonije koji se bore na strani albanskih paramilitaraca.
       2. Osigurani i obezbeđeni koridor za povlačenje ka Kosovu za strane državljane (većinom Albanci sa Kosova)
       3. Integracija pobunjenika u društvo.
       4. Međunarodni nadzor nad ispunjenjem prve tri tačke.
       5. Produžetak etničkog dijaloga i njegovo pomeranje sa mrtve tačke.
       Iako makedonska vlada i dalje drži u opciji ove tačke kao modus za rešenje krize, ona je odmah odbacila plan i zatražila od Frovika da napusti zemlju. Sve ovo navodi da ono što se desilo, u stvari nije zbog neprihvatljivosti plana, nego su neki drugi faktori u igri.
       Dok su se na zvaničnom nivou u razgovorima sa vladom i političkim partijama Albanaca, naizmence menjali generalni sekretar NATO-a Robertson i evropski sekretar Solana i pritiskali da se formira vlada političkog jedinstva, na terenu u direktnom kontaktu sa makedonskim predsednikom Trajkovskim, albanskim liderima u Makedoniji i Kosovu i komandantima ONA u kumanovskom kraju Frovik je "holbrukovao".
       Frovikova misija, iako je tekla pod formalnim pokrićem OSCE-a, u suštini bila je američki lonj profile diplomacdž effort. Reakcija diplomatskog kora u Skoplju na njegov odlazak bila je ravna nuli. U svakom slučaju on je bačen u vatru sa jednom idejom. Ako uspe - cela međunarodna zajednica staje iza njega. U slučaju neuspeha svi peru ruke.
       Trajkovski
       Iako pod istim "brendom", redovna misija OSCE u Skoplju i Frovikova, osim što su delile iste kancelarije, nisu imale skoro ništa zajedničko. Resursi koji su mu stajali na raspolaganju bili su: njegov lični pomoćnik Foli, njegov šofer i "volvo" koje je on dovukao iz Bosne.
       Nedostatak otvorene podrške i nedostatak resursa bili su fatalni za njega. Ovo bi bile objektivne okolnosti propasti njegove misije. Međutim, definitivna propast sledi posle niza njegovih grešaka i grešaka njegovog asistenta. Možda najveća od njih bila je igra sa predsednikom Makedonije Borisom Trajkovskim.
       Amerikanci već duže vreme pokušavaju da težište diplomatskih napora prebace sa vlade na predsednika i ojačaju njegov kredibilitet. Ima mnogo razloga za to. Trajkovski je, pre svega, metodistički sveštenik koji je deo svog života proveo u Americi i za razliku od Georgijevskog lišen je političkog cinizma, čak pokazuje zavidne doze naivnosti. Osim toga, vlade Georgijevskog traju sve kraće i kraće i njegov rejting u javnosti je u konstantnom opadanju. Amerikanci su u Trajkovskom verovatno videli čoveka koji će biti na relativno stabilnoj funkciji i kome sledi reizbor koji za razliku od Georgijevskog možda i može da se dobije. Jednostavno, predsednik Makedonije Boris Trajkovski po mnogo čemu predstavlja dobru investiciju za budućnost. Nema neki veliki negativni autoritet (doduše, nema ni pozitivni), može da dobije još pet godina mandata, željan je da izađe iz velike senke Georgijevskog i potrebna mu je jača promocija u javnosti kako bi mogao da dobije i naredni mandat i time se oslobodi sumnje u neregularnost predsedničkih izbora. Uz to, on je i vrhovni komandant oružanih snaga.
       Holbrukovanje
       Međutim, Frovik i njegov asistent Foli su otišli korak dalje. Oni su sve svoje opcije na makedonskoj strani vezali za Trajkovskog. To je bila katastrofalna greška koja je uništila misiju. Frovik i Foli su krenuli od hladne procene i strateške orijentacije američke diplomatije da se igra na Trajkovskog, a završili su na ličnom prijateljstvu i uvažavanju (Frovik) i fascinacijom moći koju predsednička funkcija pruža (Foli). Vezujući se za Trajkovskog, oni su se vezali za imaginarni centar moći u makedonskom bloku u potpunosti ignorišući da je realna moć i u vladi i u VMRO-u u suštini kod Georgijevskog.
       Najvažniji i najkorisniji deo njihove misije bilo je "holbrukovanje". To je, zapravo, bio i najveći uspeh misije. Držeći se lonj profile, uspeli su u jednom izvesnom periodu da uspostave protok informacija između ONA, albanskih političkih lidera i makedonske vlade. Praktično, njihovom misijom su na neki način počeli pregovori za iznalaženje diplomatskog rešenja problema. Uspeli su da steknu poverenje terorista i komunikacija između njih i makedonskog državnog vrha linijom ONA - misija - Trajkovski postala je svakodnevna.
       NJihov lonj profile omogućavao je makedonskoj strani da i dalje u javnosti drži svoj tvrdi stav o nepregovaranju sa teroristima otvarajući međunarodnoj zajednici prostor da vrši pritisak za formiranje "vlade političkog jedinstva" i političkoj izolaciji terorista. U traženju rešenja Frovik i Foli su stupili u kontakt sa skoro svim političkim faktorima Albanaca u Makedoniji i Kosovu i polako su počeli da uobličavaju plan koji je izgledao kao realno rešenje krize. Sve im je išlo u prilog i već su bili nadomak rešenja kada je sve krenulo nizbrdo!
       Počeli su seriju sitnih grešaka koje su ih pokopale.
       Samouvereni da su našli izlaz iz krize, odjednom su izašli iz senke i objavili svoj plan na konferenciji za novinare. Usput elemenat integracije ONA društvo nisu baš najspretnije objasnili i po medijima je ispalo da će teroristi u neku ruku formirati partiju. Kad su već izašli u javnost sa planom, zauzeti svakodnevnim radom nisu uspeli da adekvatno odgovore na paljbu medija. Nedostatak ljudskih kapaciteta bio je ključan. Posle konferencije za novinare ostali su praktično sami i niko ih na diplomatskom nivou nije podržao, jer su već izašli iz lonj profile zone.
       Greške
       Oni, ne samo što se nisu potrudili da tada već nova makedonska vlada da određene garancije ili izjave kojima bi se plan podržao, nego su produžili, oslanjajući se na Trajkovskog da rade na terenu. Osnovna preokupacija bila im je kako da pomognu Trajkovskom da zadrži komandu nad Armijom za koju su procenili da je vrlo militantno i nacionalistički raspoložena. Usred gužve oko njihovog plana oni su se koncentrisali na oslobođenje zarobljenog vojnika u Kumanovu, misleći da će time podići popularnost i spasiti što se može spasti.
       Stvari su se nizale kao na filmskoj traci. Portparol makedonske vlade je izjavio da je vrlo nejasno koga zastupa gospodin Frovik, jer nit je pod kapom regularne misije OSCE, nit ima mandat SAD ili UN.
       Sledećeg dana je novi makedonski ministar spoljnjih poslova Ilinka Mitreva izjavila da Makedonija neće dati saglasnost za proširenje misije OSCE. Odjednom su svi počeli da se prave ludi, ne znaju ko je šta radio, ko je koga zastupao i šta se, u stvari desilo. Obznanjivanje Frovikovog plana bez čvrstih garancija dalo je Georgijevskom priliku da dočeka Frovika na volej, izbaci ga iz zemlje, minimizira Trajkovskog i stavi svima do znanja da je bitan faktor u svim kombinacijama i da ne sme da bude ignorisan.
       Usledilo je gutanje žive ribe diplomatskog kora i zaborav Frovika. Ali ne i njegovog plana.
       Ako se realno pogledaju rezultati njegove misije može se reći da je, sve u svemu, to bila relativno uspešna misija.
       Greške koje je napravio Frovik bile su delimično sistemske (vezivanje za Trajkovskog) delimično posledica nadmenosti (istrčavanje sa planom u javnosti pre nego što je obezbedio lokalnu političku podršku), delimično zbog potcenjivanja lokalne javnosti. U svakom slučaju, formalno gledano, Frovikov neuspeh je neuspeh OSCE, a nastavak života njegovog plana je uspeh američke diplomatije.
      
       ROBERTO BELIĆANEC
      
      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu