("Podgrejani promašaj", NIN br. 2630)

      Ne ulazeći u raspravu da li je Andrićev rukopis autentičan ili nije, meni je u tekstu "Podgrejani promašaj" Dušana Ivanića, objavljenom u NIN-u od 25. maja, zasmetala autorova rečenica: "U novinarstvu je to moguće, pogotovo nekom ko se u slobodnom vremenu i na radnom mjestu izdaje za bogumila i lovca na masone."
       Da li je Dragan Jovanović lovac na masone, ne znam, a ako se izdaje, naročito "na radnom mjestu" za bogumila, ne vidim razloga da mu se to spočitava kao nepodopština.
       "...U pohode mi tada dolazi spavač ispod kamena. NJegove blijede usne od miljevine se otvaraju da bi njegov nemušti jezik postao zvučan, u njemu prepoznajem sebe, ali još nisam siguran da sam na putu skidanja plašta sa ove tajne..." kaže Mak Dizdar u predgovoru svog slavnog Kamenog spavača, posvećenog upravo bogumilima.
       Mislim da je g. Ivanić u najmanju ruku prenaglio kada je za g. Jovanovića rekao da se izdaje za bogumila i to "na radnom mjestu". Ako se g. Jovanović uistinu za takvog izdaje "na radnom mjestu", za ovoga koji ovo piše to više predstavlja vrlinu nego manu.
       Kontroverzni bogumili nisu pristajali ni na crkvenu ni na sekularnu vlast, nego su, jednostavno, bili svoji i svoja uverenja najčešće plaćali glavom, o čemu govori i Kameni spavač Maka Dizdara. Za njih se može reći da su, između ostalog, bili i začetnici disidentstva. A šta je loše u tome biti disident!
      
       MILENKO PEJOVIĆ,
       Beograd