NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Federacija u kučinama

Zakon o saradnji sa Hagom će pred Saveznu vladu, a kako će proći u Skupštini, ne zna se

      Dve nedelje posle izbijanja velikog spora u saveznoj koaliciji, treća jugoslovenska zajednica još postoji, sa ozbiljnim izgledima da dočeka i donatorsku konferenciju, pa čak i pregovore sa Pariskim i Londonskim klubom poverilaca. Svi su, međutim, ostali ukopani na istim pozicijama: DOS jedinstveno traži usvajanje zakona, SNP prihvata zakon ali ne i izručenja, a donatori čekaju znak dobre volje iz Beograda. Na svojim pozicijama je ostao i stanar državne ustanove iz Bačvanske ulice, koji i dalje ne vidi nikakvu razliku između Haga i hada, ali to ne izaziva potrese ni u njegovoj partiji, niti u njegovoj zgradi. Čak ni spor oko zakona o saradnji sa Hagom više se ne vodi zbog njega, već zbog države kojom je neprikosnoveno vladao.
       U utorak uveče su, u Palati federacije, nastavljeni razgovori o sudbini zajedničke države i haškog zakona u njoj, na kojim je pokazan visok stepen obostranog razumevanja za prevazilaženje državne krize. Predsednik SRJ Vojislav Koštunica zastupao je jedinstveni stav DOS-a, a najviši funkcioneri SNP-a (predsednik Predrag Bulatović, potpredsednici Zoran Žižić, Srđa Božović) stavili do znanja da podržavaju donošenje tog zakona, pod uslovom da se tematika izručenja spusti u republičku bazu.
       Novinari su vispreno zaključili da su Koštunica i Bulatović dali kontradiktorne izjave, jer je jugoslovenski predsednik govorio o uspešnom sastanku a lider crnogorskog koalicionog partnera saopštio da je stranka ostala pri ranijem stavu. Čelnici SNP-a su u više navrata tražili da Koštunica obezbedi nastavak razgovora, izražavajući nadu da se u tim razgovorima može postići kompromis. Zato je i bilo teško poverovati da su razgovori nastavljeni kako bi pozicije koalicionih partnera ostale nepromenjene ili samo rašomonski tumačene.
       Ako bi se kojim slučajem slušalo šta je rečeno u Palati federacije i istovremeno stavile u funkciju moždane vijuge, moglo bi se saznati da će DOS izneti pred saveznu vladu zakon o saradnji sa Hagom, iako se protekle nedelje činilo da savezna vlada neće dugo potrajati. Izvori NIN-a smatraju da će vlada zakon usvojiti (mada sigurno neće biti jednoglasna) i zatim zakon predati Saveznoj skupštini. U oba doma parlamenta će poslanici DOS-a i SNP-a ostati pri već poznatim stavovima o zakonu, ali valja očekivati da će poslanici glasati po svojoj savesti. U Veću građana dosovska poslanička grupa ima 59 poslanika, što znači da su joj za većinu potrebni glasovi još 11 poslanika, pod uslovom da svi poslanici prisustvuju sednici. U drugom skupštinskom veću je, međutim, situacija nešto komplikovanija, ali se ipak očekuje da će prevladati razum i interes zemlje.
       Visoki funkcioner SNP-a Dragan Koprivica kaže da je na sastanku dogovoreno da DOS "izloži svoj zakonski projekat na sednici savezne vlade, pri čemu treba imati u vidu da je devet članova vlade iz Srbije, a sedam iz Crne Gore, od kojih je šest iz SNP-a. Ukoliko vlada u skladu sa Ustavom i pravnom procedurom usvoji ovaj zakon, on će se naći pred poslanicima Savezne skupštine, ali će se poslanici SNP-a izjašnjavati o njemu na osnovu odluke Glavnog odbora stranke. Naša partija je stavila do znanja da u potpunosti podržava saradnju sa međunarodnom zajednicom, ali se protivi izručenju državljana Haškom sudu jer smatra da svim optuženima za ratne zločine treba suditi u zemlji, i da im mogu suditi domaći ali i mešoviti sudovi."
      
       Izručenje
       Više državnih funkcionera je, nakon što je SNP saopštio da ne kani glasati za zakon, odmah izjavilo kako bi želeli da zakon bude usvojen, upozoravajući da će se, ukoliko im se ta želja ne ostvari, saradnja sa Haškim sudom odvijati i bez zakona. U danima obeleženim žestokim verbalnim paljbama povodom Haga, pominjana je mogućnost da Skupština jednostavno verifikuje Dejtonski sporazum, da država sarađuje na osnovu Statuta Tribunala, a jedan od dosovaca koji obećava obznanio je ovdašnjoj javnosti da je Tribunal rođen u američkoj vazduhoplovnoj bazi Rajt Paterson, zajedno sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, iako se do sada naivno verovalo da je sud u Hagu osnovan 25.maja 1993.godine i to na osnovu Rezolucije 827 UN.
       U međuvremenu su beogradski novinari dobijali "poverljive informacije iz DOS-a" kako bi bivši predsednik Srbije i Jugoslavije do početka donatorske konferencije mogao da promeni mesto i zemlju boravka. Prema istim izvorima, negde oko 25. juna kamere svetskih televizija spontano bi se našle ispred Centralnog zatvora da bi planeti Zemlji pokazali kako Srbija ispunjava svoje obaveze. Postoje, međutim, ozbiljni nagoveštaji da vladajuća opozicija ne bi preživela novu hajdučku akciju, jer je jedva ostala zajedno posle slučaja Stakić, kao i pokušaja promene straže u Tolstojevoj ulici.
       Saradnja bez zakona otvara mogućnost da se lica sa liste bez ikakve pravne procedure nađu u ševeningenskim ćelijama, što je, možda, kod nekih pragmatičnih i razumnijih levičara izazvalo određenu spremnost da ponovo razmotre prednosti i mane ponuđenog zakona. Neki od njih bi u tom zakonskom projektu pronašli brojne elemente zaštite optuženih lica. "Ako se ne usvoji zakon, ovde ćemo gledati scene sa Divljeg zapada, kidnapovanja ljudi sa javnih ili tajnih optužnica, zbog čega bi za zakon trebalo najpre da glasaju sadašnji opozicionari", kaže veoma ozbiljno jedan od sagovornika iz savezne administracije.
       Od nekih funkcionera DOS-a moglo se čuti da će poslanici SNP-a verovatno pokušati da amandmanima ublaže predloženu verziju zakona, a zatim da stegnutog srca glasaju za zakon. Takve konstrukcije, međutim, nije mogao da potvrdi nijedan od sagovornika NIN-a. Na pitanje gde vidi prostor za kompromis, Koprivica podseća na stav pravnika Koste Čavoškog koji kaže da je "materija izvršenja krivičnih sankcija i postupak za davanje uslovnog otpusta u isključivoj nadležnosti republika" i dodaje da "ne vidi nikakav razlog da se u tom pravcu ne razgovora i dalje".
       Korisnike informativnih usluga, kojima je proteklih deset godina sumanute politike istanjilo živce i suzilo shvatanje demokratskog poretka, čitava priča o natezanjima, sporenjima i psihičkim iznurivanjima koalicionih partnera sigurno dovodi na ivicu nervnog sloma. Iako to zvuči pomalo šokantno, sve evropske demokratije nastale su na hiljadama mučnih kompromisa, teških pregovora, besprizornih uslovljavanja, zbog čega bi sporove oko famoznog zakona valjalo shvatiti kao prve simptome demokratskog puberteta ovdašnje političke elite. Kristalno jasna politika, bez konflikata, programskih sporova, međusobnih optužbi vodi se samo u Severnoj Koreji, Belorusiji, Kubi i nekim arapskim kraljevinama.
      
       DOS-DPS
       Nešto značajnije pitanje od usvajanja zakona je, izgleda, pitanje odnosa vladajuće koalicije prema saveznoj državi, jer je više lidera DOS-a stavilo do znanja da im je bliži Milo Đukanović, ma šta o njemu pisala zlobna štampa, nego tvrdoglavi Predrag Bulatović, koji postavlja prepreke na putevima reintegracije zemlje. Tako je između dve vladajuće koalicije na republičkom nivou obustavljena vatra i najavljeni razgovori na kojim će se već ustanoviti da se DOS i DPS slažu oko mnogobrojnih pitanja osim oko postojanja savezne države. O mogućem približavanju DOS-a i DPS-a pisano je u ovim novinama prošle nedelje, a zvanična Podgorica nije previše čekala da uputi poziv prijateljima iz Beograda na razgovore o budućim odnosima. Nekako u isto vreme, u Beograd je svratio i ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Vukašin Maraš, koji je godinama predstavljao temeljni stub demokratskih procesa u pomenutoj republici.
       Portparol Demokratske partije socijalista Igor Lukšić za NIN kaže da je DOS-ov prirodan partner u Crnoj Gori koalicija Pobjeda je Crne Gore. "Mi osećamo kao prirodnu obavezu da sarađujemo i razgovaramo sa demokratskim snagama u Srbiji, i da u tim razgovorima, koji treba da počnu čim bude formirana vlada Crne Gore, uredimo buduće odnose Srbije i Crne Gore. Naša glavna obaveza je takođe da poštujemo volju naših birača, koji su se na aprilskim izborima opredelili za obnavljanje crnogorske državnosti i ne možemo da odstupimo od organizovanja referenduma o državnom statusu. Zanimljivo je da SNP, kroz svoje zalaganje da republike regulišu saradnju sa Hagom, zapravo odustaje od međunarodnog subjektiviteta SRJ i priznaje da su Srbija i Crna Gora države koje mogu da sarađuju sa UN."
       Američki funkcioneri su, u međuvremenu, glasali protiv stend-baj aranžmana SRJ, ali je veoma značajno da nisu ubeđivali druge, pre svega evropske zemlje, da postupe kao i oni. Krediti od 260 miliona dolara ipak su krenuli ka Beogradu, koji je, međutim, nastavio da lagano raspliće haški čvor, obmotan oko političkih i ekonomskih reformi u zemlji. Prema relevantnim izvorima, međunarodna zajednica nipošto neće zaboraviti na obavezu SRJ da sarađuje sa Hagom, ali bi pritisak znatno popustio ako bi u Beogradu bili pokrenuti ozbiljni, verodostojni procesi ratnim zločincima, tim pre što se u Makedoniji razbuktava građanski rat, koji bi opet mogao da izazove talas etničkog ili državotvornog nasilja na Balkanu. Zapadni diplomatski izaslanici pričaju beogradskim novinarima kako prvi put posle decenije obeležene sumanutim nasiljem, jugoslovenska država za zapadne zemlje predstavlja oazu stabilnosti na Balkanu, što ne bi valjalo zanemariti prilikom donošenja odluke o blokiranju integracije SRJ u međunarodne institucije.
      
       Stabilnost
       Nevolja je što su monstruozni prizori iz hladnjača više upotrebljavani kao sredstvo za uspostavljanje kontrole nad Vojskom Jugoslavije (u kojima dokazani borac za ljudska prava Sreten Lukić optužuje Nebojšu Pavkovića) i ubeđivanje da je izručenje Miloševića nužno, a manje kao povod za pokretanje procesa suštinskog i neprijatnog upoznavanja sa srpskim zločinima, kao i zločinima nad Srbima. Mučna otkrića iz istočne Srbije morala bi da nateraju nove vlasti da pokažu svetu kako se u ovoj zemlji uspostavlja neki novi pravni, demokratski sistem čiji lideri neće zakopavati ratne sekire u vazduhoplovnim bazama širom sveta.
       Zato i samo pitanje kako će država preživeti sporove oko zakona govori da vladajuća federalna koalicija, bilo da je reč o DOS-u ili SNP-u, nije izašla iz senke politike Slobodana Miloševića koji je ostao upamćen po izreci - Srbija će biti cela ili je neće biti. Neki od usamljenih politikologa smatraju da će ova država postati demokratska tek kada njeno postojanje ne bude zavisilo od sudbine vladajuće koalicije i usvajanja bilo kog zakona, ali zakon o Hagu nije bilo koji, niti je sadašnja koalicija uobičajena. Da li su institucije države važnije od temperamenta ili volje njenih trenutnih vladara. Ili jednostavnije, da li je savezna država samo okvir za saradnju sa Hagom ili se u njoj možda mogu obavljati i neke druge aktivnosti?
       Politikolog Ilija Vujačić, koji se ozbiljno bavi pitanjem federalizma, kaže da je savezna država veoma slaba čim se dovodi u pitanje zbog donošenja jednog zakona. "Država se još uvek zasniva na onome o čemu se dogovore članice vladajuće koalicije, a ne na institucijama. Bojim se da u tom pogledu nismo odmakli od poimanja države koje je vladalo u Miloševićevom periodu. Sada je naime pitanje reformi i tranzicije povezano sa sudbinom države jer veliki broj političara smatra da je savezna država poželjna samo ako ona pospešuje reforme ili tranziciju. Ako država te reforme usporava ili ometa, onda nam nije ni potrebna. Čini mi se da se takvim razmišljanjem ozbiljno simplifikuje sam pojam države."
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu