NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Noj

      Pre bih poverovao da ću u ovoj kolumni pisati o nekoj reči povodom vesti da se sprema konfederacija između Jugoslavije i Albanije ili da se Klinton ženi Monikom Levinski, nego da ću ovu rubriku posvetiti ptici noj povodom vesti da će se na našoj teritoriji leći mali nojevi. Da, ovih dana je objavljena vest da se osniva farma nojeva, ukoliko se ne varam, u Subotici.
       Da sam bolje čitao međuratno zagrebačko izdanje Brema iz 1937. godine, znao bih da je na teritoriji bivše Jugoslavije, na otoku Visu, bilo pokušaja gajenja nojeva.
       Struthio cameluc zvanično je latinsko naučno ime za noja. Takozvani obični noj živi u severnoj Africi, južnoj Palestini i u arapskim zemljama oko reke Eufrat.
       Ima mnogo zanimljivosti o najvećoj ptici, među kojima je najpoznatija ona koja nije istinita, a to je da noj zavlači glavu u pesak. U Bremu može da se pročita da je poreklo ove zablude verovatno u običaju mužjaka noja da leži na jajima umesto ženke tokom celog dana i da tom prilikom drži glavu položenu na pesku. Ženka dežura obično od osam ujutro do pet posle podne. Dakle, ima nešto produženo zapadnoevropsko radno vreme.
       Da bi snela petnaest jaja, mužjak privlači ženku neobičnom igrom.
       Prikaze nojeva nalazimo na egipatskim likovnim proizvodima, a kod Asiraca bio je sveta ptica.
       O poreklu naše reči noj (kod balkanskih Slovena), koja se već nalazi zabeležena u Vukovom rečniku iz 1818. godine, nema pouzdanog tumačenja. Pokušaj nekog neubedljivog objašnjenja može se naći u inače veoma dobrom slovenačkom etimološkom rečniku Marka Snoja iz 1997. godine. Tu piše da je reč noj možda u vezi sa crkvenoslovenskom reči inot za "krilatog lava".
       Većina ostalih evropskih naroda uglavnom upotrebljava reč transformisanu od grčke imenice strauthion što znači ptica, preko latinske struthio - Novogrci - struthokalemos. Rusi straus, Poljaci - struš, Englezi ostrich, Francuzi autruche, Nemci - Strauss, Španci i Portugalci - avestruz (sa akcentom na poslednjem vokalu), Finci i Mađari (koji obično kuju neke svoje originalne reči, ovoga puta su lingvistički u ovoj većinskoj evropskoj porodici) - strutsi (finski) i struezmodar (noj-ptica, po mađarski, sa akcentima na prvom i poslednjem samoglasniku).
       Evica Lalka, koja već godinama svake srede dolazi iz Padine da mi pospremi stan, reče mi da se noj na slovačkom kaže pštros, što je takođe iz porodice već navedenih evropskih grčko-latinskih pozajmica. Ispada da smo ovoga puta mi, balkanski Sloveni, jedini originalni.
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu