NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sami sebi krivi

Svi napori koji se već mesecima ulažu da bi se što pre uključili u evropske integracione procese biće minirani ukoliko u međuvremenu ne rešimo dva ključna politička problema: saradnja SRJ sa Haškim tribunalom i naši zamršeni odnosi sa Crnom Gorom

      Naša "plišana revolucija" otvorila je napokon novu etapu odnosa Jugoslavije sa međunarodnom zajednicom, posebno sa Evropskom unijom. Zahvaljujući novonastalim radikalno izmenjenim uslovima, Evropska unija je Jugoslaviji vrlo brzo pružila obimnu humanitarnu pomoć, odobrila autonomne trgovinske olakšice koje omogućuju bescarinski izvoz oko 95 odsto naših proizvoda u zemlje Unije (zvanično od 1. decembra 2000), i uključila je u novi program finansijske pomoći EU za zemlje jugoistočne Evrope ("CARDS"), preko koga smo dobili značajna sredstva za naše najurgentnije potrebe, za sada prvenstveno u oblasti energetike, zdravstva i poljoprivrede.
       Ipak je najznačajniji elemenat ove nove faze odnosa Jugoslavije i Evropske unije ono što nam tek predstoji - zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Uniji. Konačno, posle decenije neusaglašenih stavova i nedovoljno jasno definisane politike prema takozvanom "zapadnom Balkanu" (pet zemalja jugoistočne Evrope - Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Jugoslavija i Makedonija), posle intervencije NATO-a u Jugoslaviji 1999, u politici Evropske unije usledila je prekretnica. Za ovu grupu zemalja u tranziciji tada je lansiran proces stabilizacije i pridruživanja koji omogućava, kroz predviđene sporazume o stabilizaciji i pridruživanju, da i one konačno mogu da računaju da će jednog dana postati punopravni članovi evropske porodice. Za razliku od drugih zemalja, SR Jugoslavija je zvanično uključena u ovaj proces tek posle demokratskih promena prošle jeseni.
       Odmah se, naravno, nameće pitanje: kada će se steći uslovi za punopravno članstvo Jugoslavije u Evropskoj uniji? U ovom momentu je gotovo nemoguće odgovoriti na ovo pitanje sa bilo kojom dozom izvesnosti, jer realizacija ovog cilja zavisi od brojnih faktora i razvoja događaja, ne samo u Jugoslaviji već i u samoj Uniji, koje je danas vrlo teško predvideti. I dok Evropska unija već duže vreme radi na unutarnjim reformama kako bi što bezbolnije prihvatila nove članice, na nama je da se i mi što pre pripremimo kako bismo ubrzali integraciju Jugoslavije u Evropsku uniju.
       Upravo se na tome već više meseci intenzivno radi. U ovoj pripremnoj fazi, pošto je savezna vlada zadužila potpredsednika Miroljuba Labusa da organizuje usklađivanje rada saveznih i republičkih ministarstava u predstojećem procesu saradnje sa Unijom, formirana je međuresorska radna grupa koju čine predstavnici saveznih i republičkih ministarstava (više od 60 funkcionera) zaduženih za pitanja Evropske unije, sa kojima je organizovano više sastanaka. Na njima su utvrđene konkretne potrebe ministarstava (kadrovske, tehničke, organizacione), a razmotren je i stepen usaglašenosti naše zakonske regulative sa evropskim standardima. U saradnji sa nadležnim ministarstvima, pripremljen je obiman izveštaj o ostvarenim rezultatima u proteklih nekoliko meseci u oblasti demokratskih principa, vladavine prava, ljudskih prava, zaštite prava manjina, tržišnih ekonomskih reformi, regionalne saradnje i ispunjavanja obaveza predviđenih međunarodnim ugovorima, a u pripremi su i drugi materijali koji će poslužiti u predstojećim pregovorima sa Unijom.
       Nažalost, sve to izgleda nije dovoljno za ubrzano približavanje Evropskoj uniji. Svi napori koji se već mesecima ulažu da bi se što pre uključili u evropske integracione procese biće minirani ukoliko u međuvremenu ne rešimo dva ključna politička problema: saradnju SRJ sa Haškim tribunalom i naše zamršene odnose sa Crnom Gorom.
       Prvi problem je u direktnoj vezi sa narednim korakom u našoj saradnji sa Unijom, a to je formiranje zajedničke konsultativne radne grupe EU-SRJ i održavanje prvog sastanka ovog radnog tela, koje bi trebalo da pripremi teren za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Iako je Evropska unija nedavno predložila da se prvi sastanak konsultativne radne grupe održi 23. jula, u međuvremenu je ovaj datum doveden u pitanje prvenstveno zbog problema vezanih za usvajanje zakona o saradnji sa Haškim tribunalom. Ukoliko zakon ne bude usvojen, ili ukoliko se ovaj problem ne reši vrlo skoro na neki drugi način, prvi sastanak konsultativne radne grupe će sigurno biti odložen do daljnjeg. Odlaganje ovog važnog sastanka, koji treba da obeleži početak zvaničnih pregovora Jugoslavije sa Evropskom unijom, moglo bi da ima dalekosežne posledice za našu zemlju, jer bi konkretno značilo da bi druge zemlje u regionu u međuvremenu stekle određenu prednost. Iako je od navedenih pet zemalja u regionu zasad jedino Makedonija potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, u slučaju Hrvatske proces je ušao u završnu fazu (parafiran sredinom maja, zaključivanje predviđeno za jesen, 2001. godine), dok ostale zemlje čine maksimalne napore da što pre ispune sve uslove koje Evropska unija postavlja kao preduslov za unapređenje međusobnih odnosa. Ukoliko ne požurimo, izgubićemo dragoceno vreme i dopustićemo da nas preteknu sve zemlje u regionu.
       Drugi problem vezan je za iznalaženje prikladnog koordinacionog mehanizma naše predstojeće saradnje sa Evropskom unijom, u kojem je neophodno aktivno učešće i adekvatna zastupljenost Crne Gore. U više navrata najviši državnici Evropske unije jasno su podvukli da o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju isključivo žele da pregovaraju na saveznom nivou. Nama je ostavljeno da predložimo odgovarajući institucionalni okvir i koordinaciono telo koje bi moglo da zastupa interese cele zemlje, dakle obe republike. Međutim, zbog naše vrlo komplikovane unutrašnje političke situacije, do sada nije bilo moguće naći odgovarajuće rešenje. Prvo se čekalo na ishod izbora u Crnoj Gori, zatim nas je zadržalo imenovanje nove crnogorske vlade, čije formiranje bi trebalo da omogući i imenovanje novih resornih ministara, pa tako i crnogorskih funkcionera odgovornih za proces pridruživanja Evropskoj uniji. Paralelno bi morao da se postigne dogovor o sastavu i načinu rada, sa naše strane, konsultativne radne grupe EU-SRJ. Od nas se očekuje da ćemo navedena pitanja rešiti vrlo skoro, u svakom slučaju pre održavanja prvog sastanka konsultativne radne grupe EU-SRJ. U suprotnom, Evropska unija će nam biti još dalja nego što je u ovom trenutku.
       Jugoslaviji ovih dana, dakle, predstoje krupne odluke koje bi mogle da imaju dugotrajne i sudbonosne posledice na mnogim planovima, takođe i za proces stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji. Sami ćemo biti krivi ako budemo poslednja zemlja koja će pristupiti Evropskoj uniji, ili ako za to uopšte i ne steknemo uslove u dogledno vreme. Čini nam se da toga mnogi u ovoj zemlji, nažalost, u ovom trenutku nisu dovoljno svesni.
      
       MILICA UVALIĆ
       (Autor je pomoćnik saveznog ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom)


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu