NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Naučno proricanje

Srbobran Branković, direktor privatne agencije "Medium index", koja je nedavno primljena u mrežu čuvenog instituta "Galup" o istraživanju javnog mnjenja i najčešćim nesporazumima u ovoj oblasti

      U Pragu je od 4. do 6. juna održana redovna godišnja skupština Instituta "Galup International", najpoznatije svetske asocijacije koja se bavi tržišnim istraživanjima, istraživanjem javnog mnjenja i ispitivanjem popularnosti medija. U svečanom delu skupštine u punoprvno članstvo primljena je beogradska privatna agencija "Medium index". Sportskim rečnikom, prijem u veliku Galupovu porodicu znači plasman u Ligu šampiona.
       "Medium index" privatna je multinacionalna kompanija specijalizovana za marketinška, medijska i istraživanja javnog mnjenja. To je jedna od naših najstarijih firmi ove vrste, osnovana pre 11 godina, a od 1997. godine posluje kao deo sistema "Tejlor Nelson Sofres" (TNS) vodeće kompanije u Evropi i četvrte u svetu u oblasti tržišnih istraživanja. TNS je svetski lider u merenju TV gledanosti.
       Direktor i suvlasnik agencije "Medium index" dr Srbobran Branković, istraživač i politički analitičar, čest je gost u medijima i na javnim tribinama.
      
       Šta je sve bilo potrebno da postanete deo porodice "Galup International"?
       - To je rezultat višegodišnjeg praćenja našeg rada. Bilo je nekoliko provera u kojima se posebno ispitivalo kako mi formiramo uzorak, kako kontrolišemo teren, koliko smo u skladu sa najnovijim trendovima istraživanja, na koji način ih primenjujemo i ono što je najvažnije, naše analitičke metode. Na osnovu svih tih respektabilnih provera mi smo konačno postali deo svetske istraživačke elite.
      
       Kako se dolazi do relevantnog zaključka i pouzdane prognoze?
       - Svako istraživanje, pored upitnika podrazumeva dizajniranje uzorka ispitanika, odnosno projektovanje uzorka, a to je srž svakog dobrog istraživanja. Uzorak mora predstavljati populaciju iz koje je izabran. Na osnovu toga nastao je laički izraz "reprezentativni uzorak". Neophodno je da sve strukture populacije (starosne, obrazovne, socijalne) budu zastupljene kao što su i inače. Druga mogućnost je da se bira potpuno slučajan uzorak. To znači da ukoliko upotrebite dovoljan broj slučajnih uzoraka oni će tačno pokazati sva svojstva populacije.
      
       Postoji i rezerva prema rezultatima istraživanja, jer se smatra da su oni često naručeni?
       - Deo javnosti sa vrlo dobrim razlogom sumnja u to. To što ste vi sada spomenuli se pročulo i van Srbije. Upravo prilikom stručnih "Galupovih" provera posebna pažnja bila je posvećena tome da li smo politički nezavisni i koliko smo objektivni u odnosu na naše klijente, naručioce istraživanja. Odnosno, da li isporučujemo one rezultate koje klijent želi, a ne one do kojih smo objektivno došli.Naravno, greške su moguće, ali sigurno je da smo bili nepristrasni.
      
       Kako je bilo moguće sačuvati nepristrasnost, pogotovu u delu političkih istraživanja u vremenu koje je iza nas?
       - Pa, to nije bilo nimalo lako, zaista, ali imam utisak da su ljudi iz prethodnog režima znali sa kim može da se napravi dogovor, a sa kim ne može, kod koga mogu da se naruče namešteni rezultati. Moram da priznam da mi nismo bili pod pritiskom da bilo šta korigujemo u nečiju korist, iako smo radili istraživanja za različite klijente. Niko nas nije potkupljivao, niti nagovarao.
      
       Javne i političke ličnosti često daju vrednosne sudove i procene o budućim dešavanjima. Koliko su njihovi istupi zasnovani na stvarnom poznavanju problema o kojem se govori, a koliko je reč o proizvoljnosti?
       - Naravno, tu se ne može o svima uopšteno govoriti. Postoje ljudi koji su veoma dobro upućeni u ono o čemu govore, koji svoje sudove temelje na preciznim saznanjima. Ali, nije mali broj ni onih koji daju i to krajnje kategoričke sudove bez ikakve utemeljenosti u podacima. Istraživački posao je pored ostalog važan što u javni život unosi jednu vrstu discipline. Znači, ovde se sudovi mogu izricati samo na empirijskoj osnovi. Pa i u tom slučaju se ne usuđujemo da izričemo kategoričke stavove.
      
       Ne čini li vam se da olako dajemo kategorične sudove, a da posle toga ne postoji mehanizam koji sankcioniše te olako izrečene stavove? To se posebno odnosi na političke ličnosti?
       - Tu modu diktiraju prvenstveno aktuelne političke organizacije. Mislim da je to nešto što je politički trend i širi se odozgo, iz političkih vrhova. Mi smo deset godina imali oblik političkog odnosa koji je bio lišen tolerancije. Upravo glavno njegovo obeležje je da su ljudi bili skloni da izriču potpuno neutemeljene sudove, da diskvalifikuju političke protivnike bez ikakvih dokaza za to što govore, a često i da im pripisuju neka dela kao što su izdaja, špijunska delatnost, a nažalost i bez ikakvih sopstvenih posledica. Kad se sve to dešavalo u visokim političkim krugovima kakav je, recimo, parlament koji bi trebalo da bude uzor tolerancije, razumnog dijaloga, onda je potpuno normalno da se to poput infekcije prenosilo i na lične, pa čak i na porodične odnose. Reč je o pojavi koja se mora na duže vreme lečiti. I zakonskom regulativom, ali i širokom kulturnom akcijom.
      
       LJUBIŠA POPOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu