NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Neuspeli političar, strogi presuditelj

Ričard Mej, Sudija

      “To što ste vi političar i što niste učestvovali u izvršenju zločina, suštinski ne menja ništa: vaša uloga nije ništa manja od uloge onih koji su pucali.” Ovo su reči koje je britanski sudija Ričard Mej uputio bosanskom Hrvatu i lideru HDZ-a u Bosni i Hercegovini Dariju Kordiću kada mu je prošlog februara izrekao kaznu na 25 godina zatvora za ratne zločine prema bosanskim Muslimanima. U obrazloženju presude Mej je primetio da Kordić nije, doduše, bio arhitekta politike “etničkog čišćenja”, ali mu je za zlo uzeo višak “entuzijazma” u sprovođenju te politike.
       Šezdesetdvogodišnji Mej predsedavaće tročlanim sudskim većem pred kojim će u narednih nekoliko godina tužilaštvo Haškog suda dokazivati da je Slobodan Milošević lično, tvorac politike “etničkog čišćenja” i da snosi veću odgovornost čak i od onih koji su poslednjih godina pucali na Balkanu. Mej je rođen u Londonu, a diplomirao je pravo na Kembridžu 1964. godine. Postao je sudija krivičar 1987, pošto je stekao 12-godišnji tužilački staž. Nekad je i sam imao političkih ambicija: bio je član Laburističke stranke i njen gradski većnik u Vestminsteru od 1974. do 1979. godine. Kandidovao se protiv Margaret Tačer 1979. sa namerom da joj oduzme sigurno poslaničko mesto u Finčliju, u severnom Londonu. Nije uspeo: Tačerova je te godine udvostručila broj glasova u Finčliju i postala britanski premijer.
       Mej se pridružio Haškom sudu 1997. godine: izabran je na četiri godine, a u martu ove godine produžen mu je mandat. U Hagu je, među malobrojnima, sa praktičnim stažom u sudnici (ukupno je 16 sudija), ali nema mnogo iskustva u međunarodnom pravu. Strog je u primeni sudskih pravila i ponaša se kao u londonskoj sudnici: Momčila Krajišnika je osujetio u istoj nameri kao i Slobodana Miloševića, kada se lider bosanskih Srba prvi put pojavio u sudnici i pokušao da održi optužujući govor na račun suda. Strog je i u žalbenom postupku, što je na svojoj koži osetio Zlatko Aleksovski, bosanski Hrvat koji se žalio na presudu od dve i po godine zatvora. Mej je kao predsednik žalbenog veća preinačio presudu u sedam godina zatvora.
       Jedan mu je optuženik već umro: bosanski Srbin Milan Kovačević, lekar iz Prijedora koji je umro u Hagu od posledica srčane bolesti.
       Preostala dvojica sudija su 69-godišnji Marokanac Muhamed Fasi Fihri, sudija koji je u više navrata bio ambasador svoje zemlje (u Grčkoj i Austriji), a Haškom sudu se pridružio pre četiri meseca, te 57-godišnji Patrik Robinson sa Jamajke, koji je prava diplomirao u Londonu, a stručnjak je za međunarodno pravo.
       Specifičnost je Haškog suda u odnosu na standarde anglosaksonskog pravosuđa u tome što tročlano sudsko veće istovremeno igra uloge i sudije i porote. Važnost je sudije utoliko veća što je primena međunarodnog prava uglavnom nepoznata, neistražena teritorija: sudije na neki način eksperimentišu i uspostavljaju presedane na svakom suđenju.
       Miloševićeva strategija odbrane je već stavila Sud pred dilemu: Hag će dokazivati Miloševićevu krivicu čak i ako se on uopšte ne bude branio, ali izostanak prave odbrane u ovakvom procesu eksperimentalnog tipa, od sudnice može lako da napravi ruglo u očima međunarodne javnosti. Sudija Mej ima teškog protivnika, kom zbog sopstvenog i kredibiliteta Suda ne sme dozvoliti da postane “ni žrtveni jarac, ni mučenik”, kako je već primetio uvodničar londonskog “Tajmsa”.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu