NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Da se uživa
 

Nebojša Spaić

Kada se vlast pretvori u servis za uživanje društva, više neće biti ni zabave ni uživanja

      Uživam." Tom rečju već nekoliko godina odgovaram na pitanja kako sam i šta radim. Priznajem, odgovor sam preuzeo od najvećeg hedoniste koga sam sreo, izuzetnog čoveka, velikog stručnjaka, uticajnog diplomate-profesionalca, kome su otvorena vrata kod najvažnijih svetskih lidera, vrha međunarodne zajednice, a koji sve to koristi za - uživanje. Reč je o čoveku koji svakodnevnim načinom života demonstrira poznatu izreku da se ne može istovremeno voziti u dva automobila, niti pojesti dva ručka, niti spavati na dva kreveta, niti boraviti u dve kuće. Tako da je, koristeći tu izreku, svoj život - prilagodio sebi. I to mi se dopalo, kao princip, pa makar odgovorom pokušavam da ga prekopiram, u nadi da će imenovanjem te stvari i ona sama postati to što označava.
       Priznajem, slabo ide, ali se trudim - uostalom, dobra cigara (ne cigareta), piće, konfor koji je moguć u našim uslovima - preduslov je da govorim istinu kada odgovaram na kolokvijalna pitanja. No, i kada toga nema, u lažnom odgovoru već ima uživanja, uživanja u samom činu benignog laganja, pa samim tim - i ne lažem baš sasvim. Ne treba smetnuti s uma da je uživanje daleko širi termin od blagoutrobija, tako da je uživanje u poslu - preduslov posla i da je zajedno sa uživanjem u čitanju, filmovima, pozorištu, ponekoj izložbi, ili pak u kakvom ličnom kreativnom činu, možda čak dominantan deo tog široko shvaćenog hedonizma. I tu se trudim da opravdam sopstvenu tvrdnju - šta radim.
       U uživanju me ni najmanje ne ometa - naprotiv - iznenađenje sa kojim ljudi dočekuju moj odgovor. Iznenađuje - i zabavlja - njihovo iznenađenje. "Pa kako sad?", pitaju. Pa Sloba nam čini ovo ili ono, pa Koštunica je ovakav, a Đinđić onakav, pa ugrožena država, pa gde će Crna Gora, pa šta će biti sa Kosovom, a tek veronauka, pa imaš decu, kako te baš briga, pa lako je tebi (a zašto, molim lepo?), pa je l' ne vidiš čime smo okruženi, u čemu živimo, pa nesnosna je vrućina, ili je užasno hladno, ili, ako nije ni jedno ni drugo pada grozna kiša, ili je, a tada je najgore - kažu iznenađeni što uživam baš na dan u kom nema meteoroloških ekstrema, nego je običan - vreme baš nekako strahovito teško. Ma jest, ne volim hladnoću, mrzim vrućinu, trom sam i nikakav kada je teško vreme ali, ipak, kažem vam da uživam. Uživam što vi ne vidite da se može uživati.
       No, taj neki patničko-bedačko-patetični diskurs, koji nas je kao društvo obuzeo, mada je jasno da ima i te kako razloga što je tako, hrani sam sebe uzdižući se do vrhunskog kreda, pa - paradoksalno, uživamo u patnji. I to me, pored svega, nervira i kvari mi uživanje.
       Dakle - da se sa tim prekine i da se uživa. Možda bi neka uredba vlade ili skupštinska deklaracija pomogle. A gde je tu politika, pitaju se oni koji ne čitaju konkurentski list od pozadi, od "Vremena uživanja", pa ne znaju koliko sam i zašto ponosniji na svojih nekoliko tekstova o raznim uživancijama nego na najbolje stvari koje sam napravio u domenu informativno-političkog novinarstva. Što je najgore - i ona je tu. Politika.
       Tranzicija (a uživam i u tome koliko je ta reč istovremeno i rogobatna i tačna, pa i u tome što to pokazuje da je tačno često rogobatno) ne znači ništa drugo no put od tačke A do tačke B. I taj put se može shvatiti kao put u demokratske reforme, put u ekonomski boljitak, put u evropske integracije, ali i put u tačku B koja označava normalan život. Sve više se može uživati i u trenutnoj politici - samo kako je bilo lepo leći na spavanje posle live snimka helikoptera koji sleće u Ševeningen, ili gledati zatamnjeni ekran RTS-a 5. oktobra, ili očekivati kada će i Pavković biti smenjen, ili slušati Dačića kako viče otpor, otpor. Uživanja na sve strane.
       Samo, bojim se da kada se vlast pretvori u servis za uživanje društva, više neće biti ni zabave ni uživanja. Da će, jednostavno, biti dosadno. Da će se ispuniti Koštuničino obećanje - ne i da će on ispuniti obećanje - da ćemo živeti u dosadnoj zemlji. No, kako stvari stoje, od toga smo još daleko, pa nema razloga za brigu.
      
       (Autor je novinar iz Beograda)
       novinar


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu