NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Druga “A” liga na prodaju

Prvih 16 firmi za koje vlada traži kupca jesu: “Zdravlje” (Leskovac), “Zorka-farma” (Šabac), “Merima” (Kruševac), “Nevena” (Leskovac), “Duga” (Beograd), “Župa”(Kruševac), “Hipol” (Odžaci), PKS “Lateks” (Čačak), “Gibnjara” (Kraljevo), “Frad” (Aleksinac), Mitrovačka industrija ventila (Sremska Mitrovica), “Rumaguma” (Ruma”), “Vulkan” (Niš), Valjaonica aluminijuma (Sevojno), “Nisal” (Niš) i “Istra” (Kula)

      Bila jednom jedna firma u Vojvodini, vrlo solidna, čak ugledna - poslovala je i još posluje sa vrhunskim francuskim proizvođačima. Namere se pre izvesnog vremena na tu firmu ozbiljni strateški partneri Nemci i počnu da ubeđuju domaćeg direktora: te biće mu bolje u jakom evropskom koncernu, te obnoviće mašinski park, te poboljšaće uslove rada. Uzmu da vodaju našeg direktora po istočnoj i centralnoj Evropi, gde su već sproveli svoja čuda. Direktor ima šta i da vidi, na mestima kakvo on zauzima sve neki jadničci, ubeleli i s podočnjacima. Rade od jutra do mraka, za svaku odluku prethodno moraju da dobiju saglasnost od nekog nadređenog evropskog direktora, i još svakih šest meseci drhture nad poslovnim rezultatima.
       Vrati se naš direktor kući i kaže sebi: Nisam valjda ja lud, ja sam ovde bog i batina, radim koliko hoću, sam o svemu odlučujem. A Nemce ostavi pred fabričkom kapijom.
       Tako je propao bivši zakon o privatizaciji, o novom tek treba da se čuje. Preduzeće, kolektivni junak ove priče, jedno je od prvih 16 za koje vlada Srbije traži investicione savetnike za privatizaciju.
       Na toj listi su firme koje bi se mogle svrstati u drugu “A” ligu najboljih srpskih preduzeća: “Zdravlje” (Leskovac), “Zorka-farma” (Šabac), “Merima” (Kruševac), “Nevena” (Leskovac), “Duga” (Beograd), “Ćupa” (Kragujevac), “Hipol” (Odžaci), PKS “Lateks” (Čačak), “Gibnjara” (Kraljevo), “Frad” (Aleksinac), Mitrovačka industrija ventila (Sremska Mitrovica), “Rumaguma” (Ruma), “Vulkan” (Niš), Valjaonica aluminijuma (Sevojno), “Nisal” (Niš) i “Istra” (Kula).
      
       Radnici
       U prvoj “A” ligi su preduzeća kao “Hemofarm”, “Metalac”, “Sintelon”, “Jugohemija” i slični koji su potpuno u rukama internih deoničara. Direktori, koji su bili mudriji od ovog našeg s početka priče, sami će odlučivati o tome da li će i kada uzeti nekog strateškog partnera, a da Agencija za privatizaciju, koja po novom zakonu ima odlučujuću reč u izboru strateških partnera za 200 najvažnijih preduzeća u Srbiji, tu neće imati nikakvog uticaja.
       “Prezadovoljan sam što se naše preduzeće našlo na toj listi”, kaže generalni direktor “Vulkana” iz Niša Dragan Ristić. “To govori da za nas postoji interesovanje u Evropi i da smo do sada uspešno radili.”
       Direktor kaže da su njegovi saradnici odmah razgovarali sa jednim, a imaju nameru da razgovaraju sa svim sindikatima. “Radnici se boje da će izgubiti radna mesta, ali u razgovoru, u normalnoj atmosferi, može da im se objasni da mi ne možemo dalje sami, da su naše mašine stare i da će strani partner doneti prodor na nova tržišta. Ako u fabriku bude uloženo onako kako mi planiramo, viškova radnika neće ni biti.”
       Direktor “Hipola” iz Odžaka Stanimir Stojšić kaže da je optimista: “I oči svih oko nas, i oči sveta uprte su u ove firme. Sigurno je da Vlada Srbije sebi ne bi dozvolila da potroši ogroman novac za finansijske savetnike za privatizaciju ako nije sigurna da će na našem primeru pokazati da je privatizacija i pozitivna i neizbežna”, kaže on. “A straha mora da bude jer je činjenica da će radnici, ako im i ostanu radna mesta, ipak u tom procesu ostati bez samoupravljačkih prava koja su im takođe donosila izvesne privilegije. U ovom periodu promena, nove vlasti su jako zaigrale na populističku kartu, kojom je već snažno samoupravljačko nasleđe ojačano, i sada će morati da progutaju tu vruću kašu.”
       Posle okršaja u Kragujevcu u kojem su učestvovali neki još neidentifikovani ljuti ljudi, srpski ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović je umesto slupanog, dobio nov automobil, a Ministarstvo i Agencija za privatizaciju kolektivnu knedlu u grlu.
       “Zastava” je dno srpske privrede kojem je teško naći leka, a šesnaest preduzeća za koja se u “Fajnenšel tajmsu” od prošle nedelje traže savetnici za privatizaciju njen bolji deo, ali, kako to kaže jedan ekonomista s iskustvom, koji je po partijskim i drugim linijama izderao mnogo pari cipela šetajući se Srbijom, došlo je takvo reformsko vreme u kojem će raditi i štangle i letve.
       Šta će letva u jednoj sofisticiranoj priči kakva je privatizacija? Uvek pomalo skeptični direktor fabrike armatura “Istra” iz Kule Đorđe Romoda kaže da će svaki stranac, kad uđe u firmu, prvo da pita zašto onaj sedi na portirnici i ništa ne radi; zašto su ovi zaglavili na fabričku kapiju kad još nije kraj radnog vremena i slične stvari na koje nema zgodnih odgovora.
       “Firma iz Poljske s kojom poslujemo prodavana je četiri godine preko tendera. Dolazili su mnogi strateški partneri iz oblasti armatura, a kad obiđu firmu, vide sve masno i prljavo, pitali su samo kada imaju prvi let da se vrate kući”, kaže Romoda.
      
       Direktori
       U “Istri” nema masnih krpa, fabrika je, kad se preračuna izvoz po zaposlenom, vodeći jugoslovenski izvoznik. “Ako bi došao neki ozbiljan partner, ja bih mu objasnio kako bi za kratko vreme mogao da udvostruči proizvodnju, a za dve godine i učetvorostruči.” Na pitanje, zašto sam to ne uradi, Romoda kaže: “Taj neko treba da se nosi s radnicima.”
       Romodu su, inače, u poslednjih deset godina socijalisti smenjivali više puta, a odmah pošto je objavljen oglas u “Fajnenšel tajmsu”, dolazio mu je u posetu i jedan lokalni poverenik Demokratske stranke Srbije optužujući ga da hoće da proda fabriku budzašto i da otera radnike na ulicu. “Jedva smo se objasnili da ja uopšte ne donosim odluku o tome”, kaže Romoda. Poverenik DSS je možda revnosno shvatio izjavu saveznog ministra za finansije i ekonomskog savetnika predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice Jovana Rankovića da će dati primedbe na Zakon o privatizaciji.
       Evo kako je, po opisu jednog od direktora, izgledao sastanak u Beogradu. “Lepo se videlo da su ministar i njegova ekipa svetski ljudi. Od toga što su došli u odelima, do načina na koji su govorili. Neki od nas su došli u majicama, znojavi i musavi. Od 16, 14 direktora nije sasvim razumelo šta im je rečeno, pa kako će to tek preneti radnicima. Od nas 16, “15 i po” neće moći da opstane na rukovodećim mestima kad dođu strateški partneri. Možda preterujem, ali ne mnogo”, kaže jedan od direktora. “Ti ljudi, čiji će položaj sada biti ugrožen, treba da utiču na radnike. A radnici će uraditi kako im direktor kaže”, kaže ovaj sagovornik NIN-a.
       U Ministarstvu za privatizaciju kažu da su direktori odabranih preduzeća uglavnom dosovci (makar su ranije pripadali i Jugoslovenskoj levici), da razumeju novo vreme i da će sprovesti ono što je dogovoreno.
       “Mi im kažemo da strateškim partnerima jasno predoče da su oni sačuvali firmu”, kažu u Ministarstvu. “Svaki od direktora moraće sam da se nagodi.”
       Stanimir Stojšić, koji je po struci ekonomista, kaže da kad se podvede crta pod radničke i direktorske strahove, ne veruje da će privatizacija moći da se izvede bez “malo ministarske prisile”.
       Letva nad ministarskom glavom je tako upotrebljiva stvar da ne moraju da je drže samo uzrujani direktori, nervozni radnici, agilni sindikati i revnosni partijski aktivisti koji love zabludele socijalističke duše.
       U poslednjih nekoliko dana dogodilo se više toga zbog čega bi u Ministarstvu za privatizaciju imali razloga da gutaju knedle. Recimo, DSS je javno optužio Vladu Srbije (bez navođenja dokaza i detalja) da u njenim ministarstvima ima slučajeva korupcije, što samo po sebi ruši kredibilitet države, a ne samo onih na koje se verovatno ciljalo.
       Afere o privatizaciji vezane za francuski “Lafarž” i ICN Galeniku zasad su samo gurnute pod tepih, što nije garancija da će neki budući strani partneri zbog toga postati manje oprezni.
       Strani partneri sve glasnije prigovaraju da se ne zna jasno ko donosi odluke i da im se javljaju mnoge stranke i strančice u DOS-u kao posrednici. “Ovo je gore nego u bilo kojoj istočnoevropskoj zemlji u kojoj smo bili, a Srbija ipak nije nova Mađarska, kao što smo mi na početku mislili”, kažu u jednoj investicionoj banci svetskog renomea. “Zbunjuje nas to što predsednik Koštunica nije izašao ni sa jednom izjavom kojom bi podržao reforme.”
       I za kraj jedan pogled na komšiluk u kojem je upravo crkla krava. Crna Gora moraće da produži rok za tender za pronalaženje strateškog partnera za svoj Telekom, najbolje preduzeće koje ima, jer se nisu javili ozbiljni partneri.
       Takve su letve, imaju dva kraja.
      
       TANJA JAKOBI
      
      

       Najbolja ponuda

Prvi razgovori sa direktorima firmi koje će prve ući u proces privatizacije obavljeni su u Beogradu prošle nedelje, a tokom ove i narednih nedelja, ministar i njegovi pomoćnici i savetnici obići će jedno po jedno od izabranih preduzeća da bi ih detaljno upoznali s procesom privatizacije, i objasnili svaku moguću nedoumicu, kaže za NIN Siniša Mali, pomoćnik srpskog ministra za privatizaciju, koji je zadužen za osam od 16 firmi sa ovog spiska i za privatizaciju sve tri srpske cementare.
       Posle problema u “Zastavi” prošle nedelje, Ministarstvo je izvuklo pouku da je obaveštenost jedan od ključeva uspeha za ceo proces privatizacije.
       Preduzeća s liste odabrana su tako što je utvrđeno da se za njih interesuje nekoliko ozbiljnih strateških partnera. Do takvih informacija Ministarstvo je došlo ili preko Svetske banke, kojoj su se takvi partneri obraćali, ili preko kontakata koje su te kompanije ostvarile preko Ministarstva ili preko rukovodstva preduzeća.
       Sva preduzeća koja su odabrana imaju ekonomsku i finansijsku stabilnost, nisu u krizi, imaju značajno tržište za svoje proizvode, a i dalje imaju većinski društveni kapital, što znači da postoji uslov da strateški partneri postanu većinski vlasnici.
       “Za Ministarstvo je veoma važno da u privatizaciju prvo uđu uspešna preduzeća, ona koja imaju dobar menadžment, čiji rukovodeći ljudi razumeju da je povezivanje sa svetom neophodno, i da strateški partneri mogu samo da pomognu da preduzeće napreduje”, kaže Mali.
       U procesu izbora finansijskih savetnika i daljem toku privatizacije učestvovaće Svetska banka, koja je prvi put jednoj zemlji odobrila pomoć za pripremu privatizacije. To znači da će Svetska banka finansirati izuzetno skupe vrhunske savetnike koji će za odabranih 16 preduzeća napraviti odgovarajuću dokumentaciju, procenu firme i odabrati listu najboljih potencijalnih strateških partnera.
       “Preduzeća koja ulaze u privatizaciju su najbolja koja imamo i zaslužuju da dobiju vrhunske savetnike. Imaće 120 odsto naše pažnje jer od toga kako uspeju ove privatizacije, zavisi i uspeh primene zakona”, kaže Mali.
       Na spisku će se za početak naći 40 preduzeća, ali njihova imena još nisu određena. Ceo proces izbora finansijskih savetnika i potom raspisivanja tendera za strateške partnere trajaće najmanje šest do devet meseci.
       Prema amandmanima usvojenim na inicijativu Skupštine Vojvodine, pet odsto od prihoda od prodaje većinskog vlasničkog paketa preduzeća zadržaće lokalna zajednica, pet odsto ide u budžet regiona, a ostatak predstavlja prihod kojim će raspolagati Vlada Srbije. Posle epizode sa pretnjom predsednika Skupštine Vojvodine Nenada Čanka da će pozvati Vojvođane i radnike Beočinske fabrike cementa (BFC) da blokiraju ulaze u firmu i puteve, ako ta firma bude prodata “Lafaržu”, Mali tvrdi da sada više nema ni indicija da bi moglo doći do sličnih problema.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu