NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Savezna liga

Savezna vlada izabrana je bez ikakvog entuzijazma, uz mnogo opravdanih ili besmislenih primedbi onih koji je podržavaju. Možda u tome treba tražiti razloge za optimizam

      Nekoliko odlično obaveštenih novinara tvrdilo je da sednica saveznog parlamenta na kojoj je trebalo da se izabere nova vlada kasni zbog vaterpolo utakmice Jugoslavije i Grčke, iako su predstavnici dosovske koalicije tvrdili da sednica kasni zbog potpisivanja novog koalicionog sporazuma DOS-a i Koalicije za Jugoslaviju. Momci u plavim kapicama su, ipak, pobedili u teškoj utakmici, sa mnogo udaraca ispod vode i loših sudskih odluka. Istog dana, izabrana je nova vlada države, koja se nalazi između odluke da izvrši “demokratsko samoubistvo” ili produži život na nekim drugim osnovama ili aparatima. Kolekcionari tuđih ideja bi, opet, rekli da takva odluka zavisi od udaraca ispod površine i objektivnosti sudija, ali to nije bilo bitno za sve ljude dobre volje u Srbiji.
      
       Optimizam
       Rasprava u kabinetu Dragiše Pešića, ministra finansija u prethodne dve vlade, bila je znatno kraća od nedavnih rasprava o bespravnoj gradnji u republičkoj skupštini, što možda govori o sve slabijoj volji da se u odbranu treće Jugoslavije uloži politički autoritet, nešto energije i malo zdravog razuma. Levičarski opozicionari su nekako bezvoljno kritikovali vladu, disciplinovano pominjući izručenje njihovog lidera koje je dovelo do pada prethodne vlade. Supruga bivšeg jugoslovenskog predsednika Mirjana Marković bila je usamljena, uz povremeno društvo pozorišnog genija LJubiše Ristića, iako se u sali nalazilo nekoliko desetina levičarskih poslanika. Nije se javila za reč. Crnogorski deo savezne koalicije se trudio da kaže ponešto o značaju zajedničke države, dok je opozicioni entuzijazam pokazao neumorni Vojislav Šešelj, šef srpskih radikala, ističući da nema svrhe kritikovati crnogorski deo vlade jer se ionako ništa ne pita. Zatim je izrekao niz uvredljivih ocena dosovskih ministara, ali replike nije bilo.
       Socijalistički poslanici su se ponašali kao da govori njihov lider, a dosovci su se trudili da ga ignorišu ili, bar, analiziraju za neku buduću zbirku političkih reptila. Nijedan predstavnik DOS-a nije sa govornice podržao novu vladu. Šef poslaničke grupe Vladan Batić nije prisustvovao sednici. Poslanici DOS-a su, međutim, tvrdili da im je nova vlada važna kao saradnja sa Karlom del Ponte ili bar kao dobri odnosi sa medijima. Sama činjenica da izbor nove vlade nije praćen nikakvim orkestriranim egzaltacijama i uveravanjima njenih čelnika da upravo obezbeđujemo svetlu budućnost naše dece, upućuje da Jugoslavija ima određene razloge za optimizam.
      
       Veto
       Koalicioni sporazum koji su, neposredno pre sednice, potpisali predstavnici osamnaestočlane dosovske koalicije i tročlane koalicije za Jugoslaviju, predviđa da vlada bude sastavljena po paritetnom principu, kao i da predsednik ili potpredsednik vlade imaju pravo da zatraže od vlade da o nekim, najbitnijim pitanjima odluke donose konsenzusom. Te odredbe sporazuma su pravilno usmereni eksperti ubrzo protumačili kao pravo veta ili kao prvi korak ka konfederaciji ili pak savezu samostalnih država, ali nije jasno zašto im “veto” nije zasmetao u državnoj instituciji koja se zove Predsedništvo DOS-a. Vladajuća koalicija je potpisala sporazum ali joj, izgleda, ne prija princip “veta”, koji, prema nekim starim udžbenicima, označava neograničeno ili ograničeno pravo vladara da odluke skupštine proglasi nevažećim. Lideri DOS-a koji svakodnevno agituju za referendum u Srbiji o državnom statusu, mogli bi da objasne zašto su izričiti protivnici izbora u Srbiji.
       Nova vlada ima deset ministarstava (osam manje nego Žižićeva), čime je poreskim obveznicima ili Đelićevim objektima vladajuća koalicija poručila da želi jeftiniju i funkcionalniju federaciju, a zagovornicima nezavisne Crne Gore saopštila da će sasvim dovoljno ingerencija ostati na republičkom nivou. “Formiranje ove vlade treba gledati kao prvi korak ka novom državnom uređenju, u kome će zajedničke funkcije Srbije i Crne Gore biti odbrana, spoljni poslovi, monetarni sistem i zaštita ljudskih prava. Mislim da je takva država prihvatljiva za obe republike”, kaže za NIN savezni sekretar za informisanje Slobodan Orlić.
      
       Kadrovi
       Crnogorskoj koaliciji se, takođe, zamera što u vladu nije poslala najbolje kadrove, a posebno ogorčenje iskazali su Đukanovićevi saradnici i mediji koji ignorišu saveznu vladu ali nikako ne mogu da otrpe njen oskudan sastav. Jedan od funkcionera SNP-a kaže da je Pešić bio direktor jedinstvenog DPS-a, kada su i sadašnji crnogorski premijer Vujanović i bivši jugoslovenski premijer Žižić imali slabije partijske pozicije od njega, ali to nije ubedilo talibanski deo DOS-a, koji ne može da otrpi Crnogorce koji su Miloševića slušali nakon što su mu i oni otkazali poslušnost.
       Lider SNP-a Predrag Bulatović je u razgovoru sa novinarima stavio do znanja da samo u potpuno nedemokratskim partijama može govoriti o ljudima iz prve, druge ili treće lige, naglašavajući da bi ozbiljnije partije u DOS-u morale snažnije da se angažuju na očuvanju SRJ, jer će time sačuvati Kosovo i sprečiti otvaranje novih političkih žarišta. Iz jugoslovenske koalicije se može čuti da je nemoguće sačuvati Jugoslaviju ako se u Beograd presele svi opozicioni lideri, a njeni zvaničnici vole da poentiraju kako je Milo Đukanović, predsednik Crne Gore pobedio tek kada je Momir Bulatović odlučio da napusti Crnu Goru i bori se protiv njega iz Beograda. “Već su nam rekli da mi dolazimo u Beograd samo da se okoristimo, uzmemo dnevnice i vratimo se u Podgoricu. Sada nam zameraju što nismo poslali sve svoje lidere, pa mislim da bi ljudi iz DOS-a morali da kažu, žele li Jugoslaviju. Sada smo svedoci jednog veoma zanimljivog procesa - Đukanović se svim silama trudi da u Srbiji ogadi svaku pomisao o zajedničkoj državi, a neki političari u Srbiji rade to isto samo što se oni obraćaju ljudima u Crnoj Gori koji su za zajednicu sa Srbijom”, kaže funkcioner SNP-a.
       Potpredsednik Demokratske stranke Srbije Zoran Šami vidi glavni kvalitet nove vlade u činjenici da je u sastav vlade ušlo sve što je za demokratsku zajedničku državu. “U nju je ušla Koalicija za Jugoslaviju sa znatno jačim rejtingom nego u oktobru prošle godine i sve demokratske snage u Srbiji. Rekao bih da će vlada opravdati poverenje ako bude pripremila teren za usvajanje novog ustava i formiranje vlade koja bi bila poštovana u obe republike.”
       Vladajuća opoziciona koalicija je u redukovanoj vladi sačuvala glavne ministre (Labus, Svilanović, Živković, LJajić), a jedino novo ime je ministar finansija iz redova DSS, Jovan Ranković. NJegov izbor je izazvao interesovanje javnosti jer u periodu posle dolaska demokratije u Srbiju nije pokazivao previše discipline, a primećeno je i da se povremeno usuđivao da kritikuje novu ekonomsku politiku. Zato nije jasno kako će se Ranković i Labus slagati u realizaciji ekonomskih reformi, kao što nije jasno da li će novi ministar biti predmet rasprava između dva dela DOS-a.
       Orlić kaže da DOS mora ostati na tragu predizbornih obećanja o očuvanju zajedničke države na modernim, demokratskim osnovama.”Videli smo da Crna Gora može da živi samostalno, a sigurno je da i Srbija može da bude samostalna država. Zato nam je potrebna labava federacija, sa novim ustavom, imenom, himnom, koja ne bi sputavala razvoj ni Srbije ni Crne Gore.”
       Odluke savezne vlade su početkom ovog veka u Crnoj Gori bile nevažeće, a u Srbiji su se mogle tolerisati ako ne sputavaju njene reforme ili razvoj njenog premijera.”Pitanje svih pitanja glasi hoćemo li zajedničku državu ili ne. To pitanje moramo veoma brzo da rešimo, jer od njega zavisi naša integracija u međunarodnu zajednicu, ekonomska saradnja, investicije u našu zemlju, ali i tok samih političkih i ekonomskih promena. Sve ostalo su sitne priče sitnih ljudi, koji pokušavaju da pronađu neku korist iz ovih teških problema”, kaže Šami.
      
       Opstanak
       Mediji su protekle nedelje opširno navodili rezultate najnovijeg istraživanja Instituta društvenih nauka koji ukazuju da u Srbiji raste broj zagovornika raspada savezne države, dok su u Crnoj Gori u blagom porastu zagovornici treće Jugoslavije. Sudbina zajedničke države, izgleda, neće zavisiti od raspoloženja u Crnoj Gori, koja u Beogradu vidi epicentar svih političkih zemljotresa na Balkanu. “Želim da ovo ne bude poslednja vlada, a daj bože da za godinu izaberemo novu vladu koja bi dugo trajala”, izjavio je jedan od poslanika iz bratske republike, dok su poslanika iz srbijanske koalicije gledali kao čoveka koji u Guči želi da sluša rejv muziku.
       Sva je prilika da će vladajuća koalicija u Crnoj Gori sačekati ishod sukoba dve demokratske stranke, čiji lideri ponavljaju da se slažu o svim suštinskim pitanjima, ali nekim neverovatnim sticajem okolnosti njihovi simpatizeri imaju prilično različit pristup osnovnom državnom pitanju. Većina pristalica DS-a (55 odsto) žele da vide samostalnu Srbiju, dok većina simpatizera DSS-a želi opstanak zajedničke države. Ne treba biti previše pametan pa zaključiti kako opstanak države zavisi od kompromisa te dve stranke ili od volje pobednika u tom duelu.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ
      
      
Novi članovi

Dragiša Pešić savezni premijer, rođen je 1954. godine u Danilovgradu, a studije ekonomije je završio u Sarajevu. Radio je u privredi, bio je i predsednik Izvršnog odbora SO Podgorica, a bio je i član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista i direktor te stranke do njenog cepanja 1997. godine. Dragiša Pešić je član SNP-a od osnivanja, a sada je član Izvršnog odbora stranke. Bio je savezni poslanik četiri godine, od 1996. godine, a dve godine proveo je na funkciji predsednika skupštinskog Odbora za budžet. Pešić je bio i ministar finansija u Vladi SRJ, čiji su predsednici bili Momir Bulatović i Zoran Žižić.
       Dr Savo Marković je rođen 1955. godine u Kolašinu. Studije prava je završio u Podgorici, a doktorat iz Običajnog prava stekao je na Beogradskom univerzitetu. Profesor je na katedri za pravnu istoriju Pravnog fakulteta u Prištini. Autor je više knjiga i publikacija iz oblasti istorije prava. Savo Marković je potpredsednik Narodne stranke (NS) Crne Gore i poslanik u Skupštini Republike Crne Gore.
       Božidar Milović (SNP) - saobraćaj i telekomunikacije, rođen 11. marta 1953. godine u Velimlju kod Nikšića. Diplomirao je na Rudarsko-geološkom fakultetu u Beogradu. Bio je generalni direktor Rudnika boksita u Nikšiću. Član je Glavnog odbora Socijalističke narodne partije (SNP) Crne Gore. Izabran je za poslanika SNP u Skupštini Crne Gore u prethodnom i ovom sazivu. Govori ruski jezik. Oženjen je i ima troje dece.
       Petar Trojanović (SNS - privreda) je rođen 19. oktobra 1956. godine u Herceg Novom. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Bio je načelnik Sekretarijata za privredu, plan, finansije i inspekcije Skupštine opštine Tivat, a zatim zamenik direktora aerodroma u Tivtu. Do sada je bio pomoćnik saveznog ministra za saobraćaj. Potpredsednik je Srpske narodne stranke (SNS) Crne Gore. Govori engleski jezik. Oženjen je i ima dvoje dece.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu