NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Žanetićarije<br>Voja Žanetić
Dvojnik Dvojnik

      I tako... I tako... Vratio sam se sa odmora... Vratio sam se sa odmora... Ne bih to ni spomenuo, ali potrebne su mi neke besmislene rečenice za početak. Ne bih to ni spomenuo, ali potrebne su mi neke besmislene rečenice za početak. Da bi bile napisane dvaput. Da bi bile napisane dvaput. Jednu pišem ja, drugu moj dvojnik, odmah za mnom. Jednu pišem ja, drugu moj dvojnik ispred mene!
       A nas dvojica sve ovo radimo jerbo smo inspirisani slučajem Obrena i Dvojnika mu. Za čitaoce koji su takođe bili na odmoru, da ukratko prepričam slučaj: kolege iz lista “Danas” objavile su prošlog vikenda simpatičnu fotografiju na kojoj Obren Joksimović, glavom i bradom, stoji u redu ispred Mire Marković na nekom davnom Sajmu knjiga i čeka da mu potonja ispiše posvetu na knjigu koju je netom bio kupio. I taman čovek da počne da se naslađuje mogućom sadržinom posvete (“Dragom budućem ministru zdravlja, sa ljubavlju, budući predsednik SPS-a...”), kad izađoše brojna Saopštenja i Demantiji. Prvo se oglasio DSS. Oni su rekli da je glava na Obrenovim ramenima njegova (što inače veoma retko saopštavaju povodom Obrenovih ministarskih odluka), ali da telo nije. Fotomontaža, dakle. Potom se javio Fonet, čija je fotografija, i reko da je fotografija u redu, te da velika glava i malo telo pripadaju istom čoveku, što je možda medicinski fascinantno, ali je svakako istinito. Onda se na kraju otkrilo da telo i glava ne pripadaju Obrenu, nego nekom čoveku koji liči na njega. Užasno. Mislim, užasno liči.
       I na kraju, sad se očekuje i Saopštenje Čoveka Koji Liči. Tu će se, verovatno, javnosti izjaviti da je Dvojnik izuzetno srećan što se ispostavilo da su on i Obren samo jedna pojava, ali ravnomerno raspoređena na dva čoveka. Pošto Dvojnik nije mogao da živi od ljudi koji su ga ubeđivali da su ga sinoć gledali na Dnevniku i pitali ga tim povodom: “Je li, je l’ s tobom sve u redu ovih dana?” “Ama, ljudi, nisam to ja, ja volim knjige Mire Marković!” - odgovarao im je on, očajno. “Nije tebi to sa tim knjigama, tebi mora da je nešto mnogo gore...” - zabrinuto su Dvojniku uzvraćali dobronamerni prijatelji, zavedeni frapantnom sličnošću između Obrena 1 i Obrena 2, blizanaca ovdašnjih.
       Sad se očekuje reagovanje ostalih političkih čimbenika u Otadžbini, jer ko je pa Obren, pa da ima Dvojnika, a ostali da nemaju? Sem toga, to sa tim Dvojnicima bi moglo biti krajnje simpatičan izgovor za političke neprilike u koje se ovde može upasti. Pa bi, recimo, Koštunica mogao da se pozove na Dvojnika, kome je saopšteno da će Slobu da sprovedu u Hag, a njemu Originalnom nije. Neko ko užasno liči na Đinđića je tražio sastanak sa Tačijem, Onaj Pravi - taman posla. Falsifikat Dinkića je proturio spisak sa ekstraprofiterima u javnost u nameri da posvađa svog Dvojnika sa Đinđićem, čovek frapantno sličan Vuku Obradoviću je seksualno osramotio osobu na koju liči... I tako bi se moglo do u nedogled, sve dok ne stignemo do Šekija, čiji se Dvojnik operisao da bi se ukinula svaka sličnost. Ili do Slobe, čiji Dvojnik sedi u Hagu, pošto Original odavno ne liči na samog sebe. U stvari, kad malo bolje razmislimo, možda svi mi imamo po još jednog sebe. Pa se menjamo, sa svojim kopijama, kad se malo umorimo.
       Od originalnosti ove situacije.
      
       Socijala:Polako se sređuje stanje u zemlji. Pa je, na primer, poskupeo telefon, za skoro polovinu. Ali građani koji budu za 50 odsto manje pričali, neće osetiti razliku. Samo je potrebno usvojiti nove modele komunikacije: umesto “Halo!”, na početku razgovora treba reći “Ha!”, što je za rečeni deo manje slova. Čak se i znatnije uštede mogu postići: mišljenje o poskupljenju iskazuje se preko telefona samo jednom rečju - “materina”, čime se postiže ušteda od čak dve reči koje nismo rekli. A bolje i da nismo. Posle bi ispalo da smo nekulturni.
       Kad smo kod tih socijalnih tema, tu je i “Zastava”, u kojoj se održava referendum sa pitanjem, otprilike: Je l’ da da podržavate vladu ili da ukidamo fabriku? Ili tako nekako, slabo pamtim pitanja. Ali, pošto već znamo kakav će odgovor biti na ovu tešku dilemu, možemo pretpostaviti da će se pojaviti neki tehnološki viškovi, otkazi, otpremnine i tome slično. A ja se ne slažem s otpuštanjima ljudi, pogotovo kad se njihovo znanje u proizvodnji automobila može pametnije iskoristiti.
       Evo, na primer, saznajemo da se, u okviru akcije racionalizacije vlade, povećao broj šofera, što mu nekako dođe i krajnje racionalno. Elem, to znači da će novim šoferima biti potrebni i novi automobili. A ko bi mogao da ih napravi, sa ljubavlju i pažnjom? Pogodili ste. Dakle, pored postojeće “Zastave”, da mene pitaju, vrednim radom zamalo otpuštenih radnika mogla bi se podići nova fabrika: “Državni Prevozni Automobili Jugoslavije” (Skraćeno DRPAJ). I onda da se tu prave razni modeli. Republički bi imali dva volana, sa vozačkim mestima za DS i DSS. Vozač iz DS ima gas, a kočnica je kod kolege. Federalni model nema volan uopšte, jer i kad bi ga imao, ničim se ne bi upravljalo pošto je motor na remontu u Crnoj Gori. I sad da ne nabrajamo modele, princip je jasan. Autombili na ulicu, radnici u fabrike. Mada može i obrnuto.
       O čemu ćemo vas naknadno obavestiti.
      
       Svi u Hag:Priča se da će Mira Marković da postane predsednik SPS-a. A priča se, takođe, da je ogroman broj članova tim povodom zatražio da dobrovoljno ode u Hag. Tamo je vreme koje se može provesti sa Mirom - ograničeno. I u pravu su ljudi.
       Što bi, u tolikoj partiji, samo Slobi bilo dobro?


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu