NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Pink lingvistika

Posle vožnje “helihopterom”, zavalite se u “lingeštul” pa pijuckajte “vodku”

      Želela bih da napišete nešto o ukrštenicama”, piše čitateljka Nada, potpisana još i kao “đak profesora Žike Petrovića iz Prve beogradske gimnazije”. Neposredni povod je ukrštenica iz NIN-a broj 2631, gde, pod 53 vodoravno, rešenje za “skitnicu” glasi skitar, a pod 33 uspravno, za “zavrnuti deo rukava” - zavratak. “U slabijim novinama ima i mnogo čudnijih primera”, primećuje Nada.
       U odbranu NIN-ovog enigmatičara treba reći da u Matičinom rečniku postoji reč zavratak sa značenjem “zavrnuti deo rukava”, izvedena iz glagola zavratiti, koji znači ili je značio “posuvratiti, zavrnuti”. Skitar u rečniku nije zabeleženo, ali ako čuvar čuva, vladar vlada, sanjar sanja i tako dalje, onda nije nezamislivo da onoga koji skita nazovemo skitar.
       Teže je naći opravdanje za one koji ne moraju da ukrštaju reči, a ipak ih kvare. Sportskim novinarima, recimo, jednako je lako da napišu reč od četiri kao i od pet slova - i zašto onda teniski termin grend slem uporno sakate u “gren slem”? Zašto uz fotografiju iz Gaze piše da su “tri Palestinca, uživajući u lepom danu, na lokalnu plažu iznela ne samo lingeštule već i svoje nargile”? Pri tom se na slici vidi da pomenuta trojica pušača nisu na ligeštulima iliti ležaljkama, još manje na “lingeštulima”, već na običnim baštenskim stolicama.
       “Politika” izveštava o saslušanju Danijele Miteran, udovice pokojnog francuskog predsednika. Ona je (piše tu) “dobila sudski poziv posle izjave uglednog francuskog sveštenika Aba Pjera da je s njom imao tajni sastanak 1996”. Potom se još na dva mesta prepričava šta je rekao “Ab Pjer”. Kao što s pravom zaključuje Gordana Galogaža, koja mi je poslala ovaj isečak, nije u pitanju nikakav “Ab”, nego francuska titula abb› (opat), koju prevodilac očigledno nije razumeo.
       Ista čitateljka, iz istog lista, šalje i fotografiju s legendom “Muzej Prado: slika Tintoretija”. Venecijanski slikar se zvao Tintoreto a ne Tintoreti, dakle trebalo je napisati “Tintoretova slika”. “NJegovo ime produžismo”, primećuje Gordana, “a kod nas neka imena skratismo, pa gotovo svi govorimo LJermontova ulica, umesto LJermontovljeva. Tako isto govori se ‘Bajlonova pijaca’, a čovek se zvao Bajloni, pa treba Bajlonijeva pijaca...”
       Verovali ili ne - zapanjuje nas Robert Ripli - “11 102 litra koktela napravljeno je od vodke, soka borovnice i grejpfruta 1994. godine u Filadelfiji”. Verujemo, što da ne, ali ne verujemo da je u srpskom ukinuto jednačenje po zvučnosti, pa da votku treba pisati “vodka”. Da je ta grafija preuzeta iz izvornog ruskog, ne bi nam bilo ni žao. Slutimo, međutim, da je došla sa engleske etikete “vodka”, kakvu gledamo svakodnevno - ako ne na svom stolu, a ono na TV reklamama.
       A kad rekoh TV... Pre četiri nedelje, u rubrici “Otvorenih očiju”, Petar Ignja je zaključio da je dobro što gleda televiziju, jer “da nije tako, kako bih saznao da se više ne kaže helikopter, nego helihopter”. Tačno. Koliko sam ja mogao da utvrdim, to “helihopter” je izum jednog ili dvoje televizijskih prevodilaca (-teljki), pre svega na TV Pinku. Naizgled malo, ali uzmite u obzir da oni tu reč ni jedan jedini put ne napišu ispravno, a da svaki američki akcioni film ili serija obavezno sadrži helikopter (koji pre ili kasnije eksplodira u vazduhu). Kad se sve sračuna, uskoro ćemo svi početi da govorimo “helihopter”.
       Još jedan pink-pronalazak pamtim iz doba kada su prvi put emitovali seriju o čikaškoj bolnici. Sve lekarke tada su u prevodu bile nazvane “doktor”, u muškom rodu (prema engleskom doctor). Ove nove epizode ne pratim (nemam vremena: jedna 45-minutna epizoda, sa reklamama, traje oko dva sata), ali sam ipak zapazio da je tradicija očuvana. “Doktore Henlon!” uzvikuje Mark Harmon, obraćajući se dugokosoj plavuši. “Razgovarao sam s doktorom Neglerom”, kaže Adam Arkin, pokazujući na koleginicu s kojom se maločas konsultovao. Barbaru Herši predstavljaju kao “doktora Albergetija”.
       Blago pink-prevodiocima. Ili su savršeno zdravi, ili su se dosad lečili samo po inostranstvu. Silno će se iznenaditi kad prvi put pođu u neki naš dom zdravlja, pa otkriju da se u srpskom jeziku doktor upotrebljava za muškarce, dok se ženama kaže doktorka.
      
       IVAN KLAJN


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu