NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Patriotske igre

Velike TV mreže takmiče se u tome ko će biti najveći patriota, kao da se nalaze u ulozi zabavljačica u najpopularnijoj američkoj video-igrici "Ko hoće da ga pogodi kasetna bomba?"

      Bil Maher, domaćin popularnog noćnog "talk-shonj". A na vodećoj TV mreži Ej-Bi-Si (ABC), verovao je da živi u zemlji sa slobodnom štampom. Njegov šou zove se "Politički nekorektno" i često kritikuje vladinu politiku, obično sa dozom humora. Ali nekoliko dana posle napada na Svetski trgovinski centar i Pentagon, dok je Bušova administracija žestoko zagrevala ratnu mašinu, Maher je preslobodno progovorio. Primetio je da uprkos Bušovoj retorici o "kukavičkom napadu" na Ameriku, "nije kukavički ostati u avionu koji udara u zgradu, ma šta ko rekao". Dodao je da su "Amerikanci ti koji su kukavički gađali krstarećim raketama sa razdaljine od 2000 milja".
       Gospodin Maher sada ima priliku da nešto nauči o slobodi u zemlji slobode i u domovini hrabrosti. Odmah posle njegovih reči TV stanice širom zemlje počele su da skidaju njegovu emisiju sa ekrana. Veliki oglašivači uskratili su podršku programu, što je Ej-Bi-Si mrežu koštalo milione dolara. Uprkos tome što se sam Maher nebrojeno puta izvinio gledaocima zbog svog "nepatriotskog" čina, mnogi misle da je pitanje dana pre nego što njegovu emisiju potpuno ukinu.
       Umesto da brane Maherovo pravo slobode govora, američki TV novinari grme protiv "sramotnih" i "neameričkih" primedbi voditelja koji će uskoro ostati bez posla.
       Vrteći kanale američkih televizija, nećete naći više nijednog Bila Mahera. Američke stanice zbile su redove oko predsednika Buša, vojske i zastave. Velike TV mreže (Fox, NBC, CBS i CNN) takmiče se u tome ko će biti najveći patriota, kao da se nalaze u ulozi zabavljačica u najpopularnijoj američkoj video-igrici "Ko hoće da ga pogodi kasetna bomba?" Prave posebne programe a preko celog ekrana su naslovi poput "Amerika je ujedinjena" (America United). Na desničarskoj Foks mreži američka se zastavica u gornjem levom uglu vijori 24 sata dnevno.
       Si-Bi-Esov (CBS) voditelj Dan Rader, verovatno najčuveniji i najugledniji televizijski novinar u Americi, pojavio se nedelju dana posle napada u jednoj večernjoj emisiji i postavio pravila igre. "Džordž Buš je predsednik. On donosi odluke. Reći ću kao obični Amerikanac, gde on hoće da se svrstam, ja ću stati. Neka samo kaže." Rader se, naravno, kao ni Buš ni njegovi, neće prijaviti za kopnenu invaziju Avganistana. On će, umesto toga, vojni rok odslužiti u udobnosti svoje njujorške redakcije.
       TV novinari su očigledno uzbuđeni kada govore o "vojnim opcijama" o kojim se upravo odlučuje u Pentagonu. Za američku vojsku koriste izraze "mi", "naši" i "naše snage". Bil O'Rajli sa Foks televizije, u više navrata je rekao da ako talibani brzo ne predaju Osamu bin Ladena, "Avganistan treba bombardovanjem pretvoriti u prah i pepeo - aerodrom, električne centrale, vodovode i puteve". Rekao je, doduše, da "ne treba gađati civile". Ali je dodao: "Ako ne ustanu protiv svoje zločinačke vlasti, ima da crknu od gladi, i gotovo."
       Možete ići sa kanala na kanal i slušati iste ljude kako govore iste stvari, mada ih kamera katkad snimi i iz različitog ugla. "Brifinzi za novinare" u Pentagonu više nalikuju na prijateljsko ćaskanje kafanskog društva nego na sesije na kojim se kritički propituje američka namera da najmanje jednu naciju zbriše sa lica zemlje. Ministar odbrane Donald Ramsfeld više puta je rekao da želi da "uslovi" način na koji će mediji pokrivati ovaj "novi" rat. To podseća na Pol Potove logore za prevaspitavanje. Skoro svaki TV novinar ima značku sa američkom zastavom, kao i svaki član Bušove administracije. Neki novinari počeli su da govore poput državnih činovnika: "Postoje stvari koje vam u ovom času jednostavno ne možemo reći." (Znate, zbog nacionalne bezbednosti.)
       Jednoličnost izveštaja je upravo zapanjujuća. Stanice skaču s brifinga u Pentagonu na brifinge u Stejt departmentu i Beloj kući, a zatim se vraćaju u studio da intervjuišu bivše vladine i vojne službenike koje plaćaju kao "analitičare". Kao da oficijelna verzija nije već dovoljno zastupljena. U Americi trenutno nema prostora za suprotno mišljenje. Noama Čomskog intervjuisao je B92 ovde u Beogradu, ali on nema pristup na "najboljim" američkim televizijama. Tamo je previše Holbruka i Kisindžera i Olbrajta. U "debatama" u kojim oni učestvuju, razlike se svode na to treba li uništiti samo Avganistan ili "kazniti" i Irak, Libiju, Sudan i Palestince. Što ne i Severnu Koreju, o istom trošku!
       Nisu samo TV stanice zaražene patriotskim virusom. Clear channel, kompanija koja poseduje 1200 stanica u Americi, kontroliše 60 posto slušanosti rokenrola na radiju. Izdala je "crnu listu" od oko 150 pesama koje se u dogledno vreme neće emitovati. Na listi su "Most preko nemirne reke" Pola Sajmona kao i "Imagine" Džona Lenona. Ovaj konglomerat je saopštio svojim stanicama da ne smeju emitovati NIJEDNU pesmu grupe Rage Against The Machine. Zabranjena je celokupna produkcija jednog benda. Je li talibanski radio u pitanju?
       Tu zabranu nije izdala vlada, niti je TV mrežama naređeno da mašu zastavicama, nose značke ili da služe kao glasnogovornici Bušove administracije. Ne, mediji su sami tako odlučili. Kao dobra deca koja sednu na nošu i pre nego što im mama kaže. Reklo bi se da je došlo do evolucije u svetu državnih medija.
       Džordž Buš je odmah posle napada rekao da je "sloboda napadnuta i da će sloboda biti odbranjena". Samo to izgleda ne važi za slobodu štampe na kojoj Amerika počiva.
      
       DŽEREMI SKEJHIL


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu