I ove godine u glavnom gradu Republike Srpske, uz brojne srpske, našli su se i bošnjački, hrvatski i neki drugi izdavači i knjižari

      Banja Luka je ove godine (18-23.IX) bila domaćin 6. međunarodnog Sajma knjiga. Organizovalo ga je javno preduzeće za informativnu, izdavačku i grafičku delatnost Glas srpski pod generalnim pokroviteljstvom Vlade Republike Srpske. U sportskoj dvorani Borik bilo je pretesno kako za knjige šezdesetak izdavača tako i za armiju posetilaca u kojoj je preovlađivala mlada i uglavnom školska populacija. Za nju je ulaz bio besplatan, ostale je ulaznica koštala (konvertibilnu) marku i po. Sajamske prezentacije i promocije u Vijećnici Banskog dvora, održavane svakog dana od 18 časova, bile su, međutim, slabo posećene iako su njihovi učesnici bili ugledni izdavači i autori. Organizatori su nesumnjivo pogrešili što su ih održavali daleko od sajamske hale, koja je uvek u isto vreme bila prepuna publike.
       U Srpsku su, kao što se to dalo i očekivati, došli gotovo svi srpski izdavači. Neki o svom trošku, neki uz olakšice koje im je pružio domaćin Sajma. Izostala je, kažu iz neobjašnjivih razloga, jedino zagrebačka Prosvjeta. Pa, ipak, nije to bio isključivo sajam srpske knjige kao, recimo, onomad u Ulcinju albanske. Nikom to, uostalom, ovde nije palo na pamet ni da pravi, makar se mogao pokrivati floskulom o jedinstvenom kulturnom prostoru srpskog naciona. Naprotiv, u dobrodošlici domaćina pod naslovom Život bez knjige bio bi prazan i nezamisliv napisano je, pored ostalog: "Po prirodi medija, knjiga je artefakt koji je u najvećoj mjeri zatvoren u granice nacionalnih kultura. Ipak, vrhunska književna djela uspijevala su da veoma brzo postanu vlasništvo svih ljudi svijeta i dio imaginarne vavilonske Biblioteke. Upravo ta biblioteka, dokaz je da svi pisci na svim jezicima pišu samo jednu Knjigu. Odjek pokušaja da se u vremenu smutnom progovori jezikom knjige i jezikom civilizacijskih vrijednosti kojima stremimo jeste i septembarski praznik pisane riječi... Već šestu godinu Sajam je mjesto okupljanja eminentnih izdavača i knjižara sa prostora bivše Jugoslavije, kao i poznatih svjetskih kuća. Tako ova najveća kulturno-književna manifestacija, u nastojanju da istakne prave vrijednosti razdvajajući kulturni od političkog angažmana u Republici Srpskoj, ima predznak međunarodne."
      
       Stevan Tontić - ponovo
       Na njemu svojstven način, posle gorkog izbegličko-azilantskog iskustva, lično je na otvaranju Sajma govorio i književnik Stevan Tontić. Čast koja mu je ukazana iskoristio je takođe da podseti "da su stotine hiljada ljudi koje je rat lišio svega pa i domovine, lišeni i knjiga na svom maternjem jeziku". Nastavljajući u ispovednom tonu, reći će da je takva sudbina najteže pogodila pisce jer: "Za samog pisca knjiga je - u egzilu još i više nego kod kuće - hljeb nasušni. Pisati bez pomoći knjiga na svom jeziku, isto je što i upravljati automobilom ulicama nepoznatog grada, uz to još bez ikakvih saobraćajnih znakova. Napuštajući 1993. ilegalno svoj grad, na krst raspinjano Sarajevo, nisam mogao da ponesem nijednu jedinu knjigu iz svoje biblioteke, koja je kasnije uništena." Domaćine je malo lecnulo, a i posetioce, kažu, pogodilo što je potom upitao: "Ne znam kako je prošla biblioteka kolege Irfana Horozovića koji je morao da napusti svoj grad - ratnu Banju Luku."
       Posmatrajući ovu književnu manifestaciju iz lične i šire društvene vizure, Tontić će još reći: "Meni je posebno drago da se, poslije svega - sveg ratnog kao i poratnog ludovanja i zla - u najvećem i najljepšem gradu moga zavičaja u žiži zbivanja nađe upravo knjiga. I moje posljednje dvije knjige izašle su ovdje, pošto su me ljudi iz Glasa srpskog uvjerili da znaju i vole svoj posao, ne mireći se sa prijetnjama parohijalne skučenosti, ksenofobije i izolacionizma... Banja Luka kao glavni grad Republike Srpske, kao najveće urbano središte u velikom prostoru između Sarajeva, Beograda i Zagreba, između Novog Sada i Splita, ima šansu da postane mnogo važniji, nezaobilazan centar susretanja, razmjene i posredovanja između kultura ovog regiona. Zar to nije, uprkos svemu (nekima je i samo postojanje RS trn u oku) jedna privlačna vizija?" Poentirajući svoju besedu, Tontić je Sajam proglasio otvorenim upravo "u ime takvih izgleda budućnosti, sa željom da umjesto starih uvreda i metaka razmjenjujemo nove ideje i knjige, knjige kakve rado poklanjamo prijateljima".
       Za ovaj grad bi, bez sumnje, bilo dragoceno da se razvije u ono što mu Tontić priželjkuje. Njegove kulturne i književne veze sa Beogradom već svedoče da je to i privlačna i prirodna opcija. Glavni urednik i direktor izdavačke delatnosti Glasa srpskog Gordan Matrak u tom kontekstu ističe da je, uz šire kulturno povezivanje, stvaraocima iz Republike Srpske i njihovim delima neophodan izlazak na tržište Srbije i Jugoslavije. I obrnuto. Kao daleko najmoćniji izdavač u Srpskoj, Glas srpski već je na ovom Sajmu predstavio značajnu kolekciju knjiga nekih od najprestižnijih pisaca iz matice. Novici Tadiću prošle i ove godine objavljene su dve zbirke poezije - Noćna svita i Okrilje. Milosavu Tešiću izašla je upravo knjiga izabrane poezije pod nazivom U krstu zemlje. Od dva prethodna izbora Tešićevih pesama, ovaj se razlikuje po tome što je autorski i što su u njega uključene duže i poemične pesme, poeme, ronda, triptisi. Tokom Sajma, uz Tešićevu, predstavljena je i nova knjiga Aleksandra Gatalice, roman Kraj. Sudeći po rečima književnika Milenka Stojičića, u pitanju je zanimljivo i provokativno književno delo: "Radnja se događa 30 godina prije kraja svijeta u srpskoj prijestonici Beogradu. Beograd je metafora za svojevrsno apokaliptičko pozorište, dok su junaci u njemu redom poznati pisci, političari, novinari - glasnici i jahači apokalipse.
      
       Reprezentacija Glasa srpskog
       Među najnovijim naslovima beogradskih pisaca koje objavljuje Glas srpski su i zbirke priča Vase Pavkovića Poslednji štićenik noći i Rajka Lukača Ljudi u pidžami, ogledi O pesnicima i o poeziji Borislava Radovića i antologija priča nagrađenih Andrićevom nagradom Priča i pričanje koju je sačinila i propratila opsežnim predgovorom Žaneta Đukić-Perišić. "Ako se ova knjiga doživi i razume kao niska dukata, kao melem za naše svakodnevicom zamorene duše i ako smisao njenih delova shvatimo kao dvadeset pet telegrama koji nam pričaju večnu priču o našem postojanju među svetovima sna i jave, onda će priređivač smatrati da je svoj posao uspešno okončao", zapisuje, između ostalog, Perišićeva.
       S druge strane, čak tri Banjalučanina naći će se u konkurenciji za laureata NIN-ove nagrade za roman godine. Kolja Mićević sa Mocartom, Ranko Pavlović sa romanom čiji je naslov Jahači i ostali a Silazak u san je knjiga Anđelka Anušića. Sve tri je objavio Glas srpski.
       Kad je reč o piscima u Republici Srpskoj, vidljivo je da je knjiga koje se podvode pod tzv. ratno pismo sve manje a da dominiraju one sa istorijskom i versko-nacionalnom tematikom. U to područje zašao je svojom najnovijom knjigom i nekadašnji poznati beogradski boem, koji je nastavio takav život i u Banjoj Luci, Đuro Damjanović. Njemu je banjalučki Art print štampao ep Srbijana iz kojeg se, kako u recenziji kaže Matija Bećković, najbolje vidi kakav je put prešao srpski narod od Dučićeve Ave Serbia do danas.
       Zanimljivo je i da sve četiri nagrade koje dodeljuje Sajam nose imena manastira Republike Srpske. Moštanica, za izdavački poduhvat, pripala je ove godine beogradskom Zavodu za udžbenike za Izabrana dela Aleksandra Belića; Liplje, za savremenu književnost, dobile su kratke priče Vlasnik tuđeg razuma Jakova Grobarova u izdanju Filipa Višnjića iz Beograda; Gomionicu, za dečju književnost, ponela je knjiga Ranka Pavlovića Zlatnodolske bajke u izdanju beogradskog Rada; nagrada Stuplje, za negovanje pravoslavne duhovnosti i tradicije, dodeljena je knjizi Kosovo u poveljama srpskih vladara koju su objavili beogradski Ars libri i banjalučka Besjeda. Predsednik žirija koji je sve odluke donosio jednoglasno bio je Milosav Tešić.
      
       SAVA DAUTOVIĆ