NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Veliki eksperiment

Kosovo je teritorija sa najvećim brojem problema po kvadratnom metru na svetu

      Bernar Kušner je juna prošle godine imenovao Poljaka Mareka Novickog za ombudsmana. Uredba br. 2000/38 određuje da će "ombudsman biti uvažena figura visokog moralnog karaktera, nepristrasnosti i integriteta, koja poseduje dokazanu odanost ljudskim pravima i pravima manjina". Novicki je stigao u Prištinu decembra prošle godine. Danas popriličan broj ljudi ima utisak da je on odlučio da se ponaša u skladu sa zahtevima na papiru. Neuobičajeno za Kosovo.
      
       Man of Truth (Čovek istine) ima policijsko obezbeđenje 24 časa. I živi, za kosovske prilike, mirno. Prve pretnje na svoj račun čuo je kad je intervenisao u vezi sa srpskim zatvorenicima u Mitrovici. "Suptilne, ali jasne." Pre mesec dana je saopštio da ne postoje uslovi da predstojeći izbori budu demokratski. "Ne mogu da zamislim o kakvoj bi se demokratiji radilo ako birači treba da izađu na biračko mesto i vrate se u pratnji Kfora." Ako on ne može, mnogi mogu. U svetu se izbori ne dovode u pitanje, a i u Srbiji se o izlasku sve češće naglas razmišlja.
       - Još mislim da je situacija u vezi sa uslovima za slobodne i demokratske izbore prilično daleko od zadovoljavajuće, ako je uporedite sa drugim zemljama. Srbi nemaju slobodu kretanja, žive izolovani u enklavama, imaju poteškoće u komunikaciji. Teško je ovde odraditi izbornu kampanju, recimo. Sa te tačke gledišta situacija je daleko od onoga što je potrebno za izbore. U isto vreme, pitanje izbora je političko pitanje i Srbi treba da odluče šta im valja činiti. Učešće na izborima njima se predstavlja kao važan korak ka poboljšanju uslova u kojima žive. Postavlja sa sada pitanje: šta dolazi prvo? Poboljšanje uslova života pa izbori ili se izborima poboljšavaju uslovi života? To je ogromna dilema i mogu vam samo reći da sam veoma srećan što u ovom trenutku nisam u koži srpskih političara. Nadam se, ipak, da će oni znatno pre 17. novembra obelodaniti svoj stav kako bi se i Srbi na Kosovu razrešili dileme.
      
       Kakav će biti ishod novembarskih izbora, takvih kakvi jesu, šta će oni doneti nealbancima na Kosovu u smislu ljudskih prava?
       - Nisam političar, na izbore gledam samo sa aspekta poštovanja ljudskih prava. Ali, smatram da ako Srbi ne učestvuju na izborima, oni neće imati ozbiljnu perspektivu na Kosovu. Mislim da je efektnije naći način da Srbi utiču na tokove na Kosovu nego pokušavati sa stvaranjem paralelnih struktura, što je ideja nekih političara. Ako Srbi hoće da igraju neku ulogu oni moraju biti deo tamošnjih struktura. A onda nema druge opcije od učešća na izborima. Podsećam da im ustavni okvir u startu daje deset mesta u parlamentu i mogućnost da na izborima osvoje još neka. Ali, sve što govorim je teoretski, i to je dokaz koliko je problem složen. Žao mi je što ne mogu da zvučim optimističnije.
      
       Pred Srbima je, dakle, da se učešćem na evidentno nedemokratskim izborima izbore za opstanak u pokrajini?
       - Znate, to je možda cena koja mora da se plati. Neophodnosti da se Srbi angažuju na Kosovu možda treba podrediti činjenicu da ovi izbori neće za njih biti slobodni i demokratski. Želeo bih da kažem još da imamo pred sobom ceo oktobar i polovinu decembra. To je vreme u kome međunarodna zajednica, Albanci i Srbi moraju da učine napor da poboljšaju postojeću situaciju. Jasno je, pri tom, da problemi kakvi su sloboda kretanja ili nedostatak minimalne bezbednosti, ne mogu biti rešeni tako brzo. To razumeju i srpski političari. Verujem da se mnogi problemi mogu prevazići u direktnom kontaktu Srba i Albanaca, običnih građana. Vi možete povećati prisustvo policije, ali sve na kraju zavisi od ljudi koji tamo žive. Međunarodna zajednica može da pomogne ali bez promene stavova stanovništva neće biti mnogo napretka.
      
       Stiče se, međutim, utisak da nisu obični građani ti koji o takvim stvarima odlučuju?
       - U pravu ste, stari susedi žive normalno, problem je u došljacima, u organizovanim grupama koje utiču na ljude. Albanci se danas plaše neprijatnih reakcija nekih svojih sunarodnika na neke njihove pozitivne iskorake prema Srbima. Ovu situaciju dodatno otežava i trenutno nejasna perspektiva Kosova. Budući da se još ne zna kakav će biti konačni status Kosova, ljudi ostaju podozrivi jedni prema drugima.
      
       Vladavina zakona je, bez sumnje, jedan od ciljeva misije UN na Kosovu. Koliko se daleko na tom planu otišlo i možemo li govoriti o zadovoljavajućoj brzini kojom se taj cilj ostvaruje?
       - Misija radi u izuzetno teškim uslovima. Mislim da se trude. Ipak, ima pitanja i problema koji su predmet naše pažnje i javnih reakcija koje vidim kao pomoć da se situacija popravi. Kada govorimo o uspehu misije na Kosovu, ne treba da zaboravimo da je Kosovo, sa stanovišta UN ili međunarodne zajednice, veliki eksperiment. Ovo je prvi put da međunarodna zajednica ima vlast u celom jednom regionu. Misije u nekim drugim zemljama radile su u uslovima kada tamo ipak postoje neki organi vlasti. Misije su, dakle, imale ograničene funkcije. Ovde, na Kosovu, imate misiju koja je surogat države. I kao kod svih eksperimenata i ovde imate više pitanja nego odgovora. Nije reč o tome da sada tražim izgovore da odbranim UN ali to je realnost. I uloga naše kancelarije, uloga ombudsmana je drugačija nego što bi bila u nekim normalnim uslovima, pa se i od nas traži da imamo nekakav eksperimentalni pristup, da nađemo način da funkcionišemo efikasno u datim uslovima. U normalnim uslovima ombudsman ima na raspolaganju sudove i druge pravne institucije. Na Kosovu ništa od toga nemamo; jedino naše oružje je javno mnjenje. Možemo, dakle, samo da povećavanjem pritiska javnosti utičemo na rad i odluke vlasti. Ovde radim i poslove koji inače nisu u opisu mandata ombudsmana. Recimo, moj angažman u vezi sa srpskim zatvorenicima u zatvoru u Mitrovici bio je više posao za nekog posrednika. Ali prilike su takve da ako mi to ne uradimo, niko neće.
      
       Verovatno nemate puno prijatelja u kosovskom establišmentu?
       - Kao ni bilo koji ombudsman. Nijedna vlast ne voli da bude kritikovana. Ali ljudi znaju za mene i moje saradnike i ponekad nas prepoznaju na ulici. Ove nedelje trabalo bi da posredujem između dve albanske porodice u vezi s krvnom osvetom. Polaskan sam što su oni dozvolili da budem uključen u ceo spor.
      
       Ipak, kako stvari stoje sa zvaničnicima međunarodne zajednice? Žoze Kutiljero, specijalni predstavnik UN za ljudska prava za Jugoslaviju i BiH, odbio je da komentariše vaše izveštaje. Koliko se često viđate sa Hansom Hakerupom ili nekim drugim UN zvaničnikom?
       - Gospodin Kutiljero i ja smo proveli ovde neko vreme i razgovarali o problemima, o kojima će, pretpostavljam, on pisati u svom izveštaju. Budući da će u izveštaju reći šta misli o svemu, smatram da se poneo profesionalno odbivši da komentariše unapred. Što se tiče gospodina Hakerupa i da li sam se već sreo sa njim, reći ću vam da su me to pitali i neki kosovski "ministri" budući da ga, kažu, nikada nisu videli uživo. Ali nije to najvažnije. Hakerup je jedina osoba kojoj ja, po zakonu, podnosim izveštaj. Moje iskustvo sa njim je pomešano. Nekada na izveštaje i sugestije reaguje odmah. Recimo, u slučaju mog zahteva da se u Glogovcu zaustavi akcija rušenja albanskih kuća za koje se tvrdi da su podignute bez dozvole. Reagovao je u roku od tri dana. Nekada mi pošalje opsežnu argumentaciju u kojoj izražava neslaganje. To se desilo kada sam poslao primedbu na račun nepostojanja škole za srpsku decu u Lipljanu.
      
       Na neke izveštaje još čekate odgovor?
       - Napravili smo nekoliko izveštaja čiji zaključci nisu prijatni za čitanje a odnose se na status UNMIK-a i Kfora koji na Kosovu uživaju privilegije i imaju imunitet u odnosu na zakon i ostalo stanovništvo. Hakerup je imao rok da mi do 26. juna odgovori. U tom roku sam od njega primio pismo u kome me obaveštava da će o pitanjima koje pokrećem, budući da su važna a da se tiču funkcionisanja misija UN uopšte a ne samo misije na Kosovu, razgovarati sa centralom u Njujorku, te da mu za to treba više vremena. Složio sam se uz molbu da to ipak ne traje predugo. Što se Hakerupa tiče, moram da kažem da se ni u njegovoj koži ne bih rado nalazio. Kosovo je teritorija sa najvećim brojem problema po kvadratnom metru.
      
       Od Hakerupa ste tražili i da se uzdrži od donošenja uredbi koje su u direktnoj suprotnosti sa evropskim zakonima?
       - Izveštaj se odnosio na Hakerupovu uredbu na osnovu koje je moguće nekoga pritvoriti. Nisam od njega dobio odgovor ali vrstom reakcije smatram i to što je u avgustu usledila nova uredba o ustanovljavanju komisije za reviziju slučajeva kada su ljudi pritvoreni po "vanzakonskim" osnovama. Ipak, izdavanje uredbe ne znači da je problem rešen. Imenovanje komisije za razmatranje slučajeva ne rešava problem. Što se nas tiče, tu nema šta da se razmatra. Ako je neko pritvoren, to mora biti na osnovu zakona, a ne na osnovu nekakve uredbe. Ne postoji u praksi preventivni pritvor. Sa stanovišta ljudskih prava to je neprihvatljivo. Pritvor mora biti u skladu sa zakonom. Bitka sa Hakerupom se nastavlja. Mi je predvodimo, ali nismo sami. Podržava nas Amnesti internešnel, OEBS na određeni način, pa i predstavnica UN, specijalni izvestilac za ljudska prava Meri Robinson.
      
       U pomenutim izveštajima zaključujete da povelje o ljudskim pravima često krše pripadnici UNMIK-a i Kfora angažovani da uspostave pravni sistem. Kako to može biti promenjeno i mogu li se uskoro očekivati neke pozitivne promene?
       - Civilnu misiju kontrolišu UN i oni treba nešto da urade u vezi s tim pitanjem. Mi smo se koncentrisali na uredbe i situacije u kojima se međunarodna administracija krije iza svog imuniteta. UNMIK ne možete da izvedete na sud, da naplatite štetu, tražite kompenzaciju ili nešto slično. Ljudi na Kosovu nemaju istinsku pravnu zaštitu od onoga što radi administracija UNMIK-a. Ta surogat država je imuna na tužbe. Strašno je to i o tome govori naš izveštaj broj 1. Kfor nije čak ni u našoj ingerenciji. Mi možemo samo da ih zamolimo da istražuju neke slučajeve po prijavama koje dobijemo. Ipak, Kfor je otvorio kancelariju u kojoj ljudi mogu da se žale i da podnose zahteve za nadoknadu štete koju su im načinili vojnici.
      
      
       SLOBODAN RELjIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu