NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vredno pamćenja

NAZIV: Koncert za klavir grčkih i domaćih kompozitora
AUTORI: M. Hadžidakis, N. Skalkotas, J. Konsantinidis, M. Tajčević, V. Mokranjac, V. Kulenović
MESTO: Zadužbina Ilije Kolarca

      Milena Miloradović
       Na prvu godišnjicu petooktobarskih događaja u našoj zemlji, ambasada Republike Grčke u Beogradu organizovala je koncert. Program su činila dela grčkih i naših kompozitora za klavir, u izvođenju probrane pijanističke reprezentacije. Neodoljiva je ta asocijacija naših prijatelja na jezik muzike kojim se, bez patetike, jednostavno uspostavlja plemenita komunikacija među ljudima i narodima. Gotovo puna i blistava sala Kolarca bila je ispunjena publikom u kojoj su se našli brojni gosti iz Grčke, preovladavajuće, i probrana beogradska elita u nešto manjem broju.
       O grčkoj muzičkoj kulturi ovde se zna najviše preko slavnog dirigenta Mitropulosa, čuvenog soprana Marije Kalas i Nikisa Teodorakisa. Daleko manje poznata su nam imena kompozitora Manosa Hadžidakisa, Nikosa Skalkotasa i Janisa Konsantinidisa čije je klavirske kompozicije izvela pijanistkinja Domna Evnuhidu. Valja verovati da posle prvog susreta i sa grčkom muzikom prošlog veka i sa aktivnom pijanistkinjom u punoj formi, neće nastati praznina i odvesti sve lepo što se te večeri dogodilo u zaborav. Jer, Domna Evnuhidu pripada onim rasnim, sjajno odnegovanim umetničkim ličnostima, pripadajućoj pijanističkoj školi koja se već formira u Evropi kao rezultat preplitanja načina mišljenja, senzibiliteta, individualnih zasluga velikih pedagoga i tradicija.
       U kompoziciji poetičnog naziva, i "Za jednu malu belu školjku dominirala je široka paleta pastelnih boja suprotstavljenih, suptilno, robusnosti jednog Prokofjeva kao opšteg mesta najviših dometa prošloga veka. "Petnaest malih varijacija" Skalkotasa otkrile su novu mogućnost forme promovisane u doba klasičara i romantičara na način koji utiče na šematizam i otvara drugu dimenziju. Mikstura sa grčkim ritmovima i koloritom učinila je delo privlačnim i pijanisti i publici. Domna Evnuhidu dostigla je, možda, najveći domet u muzici Konsantinidisa "Pesme i igre sa Dodekaneza", kompozitora kome je klavir u stvaralačkom opusu bio i ostao najvažnije sredstvo muzičkog izraza.
       Drugi deo programa ispunila su dela Marka Tajčevića, Vasilija Mokranjca i Vuka Kulenovića, muzika tri generacije kompozitora koja je našla savršene tumače u pijanistima Riti Kinki i Aleksandru Šandorovu. Da je delo "Odjeci" Mokranjca jedno od najlepših napisanih klavirskih partitura u našoj skorijoj istoriji poznato je već od prvog izvođenja. Ali da je Rita Kinka baš na ovom mestu pokazala najlepšu i žestoko snažnu stranu svoje ličnosti, to je tek sada postalo definitivno jasno. Tehnika kojoj gotovo da nema premca ostala je u službi oblikovanja muzičke forme u jednom dahu, tako da je svim prisutnim dah zastao upravo na mestima koja odslikavaju unutrašnjost tragične ličnosti kompozitora i izgubljene nade u smisao i lepotu života. I na kraju, Aleksandar Šandorov, pijanista visokog ugleda i sjaja, intimno okrenut muzici Vuka Kulenovića, izveo je Hilandarska zvona tražeći i nalazeći tonske boje virtuelnog vraćanja u prošlost. Onog koje podseća na neprolaznu lepotu starine prenetu na sva buduća vremena.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu