NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Protiv getoizacije
 

Snježana Jolić

Dobrim organizovanjem službe personalnih asistenata, student sa hendikepom bi mogao sasvim normalno da studira i živi. Slepima i slabovidim bi, uz obogaćivanje zvučne biblioteke, personalni asistenti mogli sa veoma malo napora pomoći da spreme ispite

      Iako je pravo na školovanje pod jednakim uslovima zakonom zagarantovano svima, u praksi često nije tako. Naime, svaki student sa hendikepom koji se posle svih peripetija i upiše na fakultet, nailazi na niz prepreka. Tu su, najpre, arhitektonske barijere u vidu strmih stepenica, malih ili nikakvih liftova, nepristupačnih toaleta, uskih vrata na kabinetima i slušaonicama i mnogih drugih prepreka.
       Zatim, prevoz do fakulteta je veoma otežan ili gotovo nemoguć. Postoji služba u okviru GSP-a, koja kombijima prevozi hendikepirana lica, ali je broj tih vozila suviše mali da bi zadovoljio sve potrebe. To su kombiji veoma stari i istrošeni. Na sve to, vožnja se mora zakazivati nekoliko dana unapred, a to je često neizvodljivo, jer nikada se ne može unapred znati svaka obaveza.
       Slabovidi i slepi studenti nailaze na još jednu poteškoću, a to je nedostatak zvučne literature i knjiga na Brajevom pismu. Zbog toga imaju mnogo problema dok spremaju ispite. Oni prvo moraju celokupno gradivo snimiti na kasete ili prekucati, pa tek onda mogu učiti. To sve zahteva mnogo više vremena i para, jer čitanje tolikog teksta je veoma naporno i za to treba platiti profesionalnog čitača.
       Međutim, sredstva koja studenti dobijaju, u vidu redovnih kredita i stipendija, nisu dovoljna da pokriju ni troškove hrane i smeštaja, pa kako onda izdvojiti pare za kupovinu pomagala i plaćanje tuđe pomoći?
       Svi ovi problemi su rešivi uz samo malo dobre volje i materijalnih sredstava.
       Na fakultete i ostale univerzitetske ustanove se na stepenice mogu staviti rampe, a za kretanje kroz spratove se mogu ugraditi adekvatni liftovi. U toaletima se mogu napraviti kabine za invalidska kolica, a vrata na ostalim prostorijama bi se mogla proširiti.
       U gradskom prevozu stvari bi se sasvim promenile kada bi se samo pustili u promet autobusi i tramvaji sa spuštenim podovima kao i u svakoj svetskoj metropoli.
       Dobrim organizovanjem službe personalnih asistenata, student sa hendikepom bi mogao sasvim normalno da studira i živi. Slepima i slabovidim bi, uz obogaćivanje zvučne biblioteke, personalni asistenti mogli sa veoma malo napora pomoći da spreme ispite, a student u invalidskim kolicima mogao bi da izađe u grad ili do čitaonice, ne čekajući pomoć ostalih kolega i prijatelja.
       Uvođenjem većeg broja hendikepiranih u visoko obrazovanje, uz navedene načine pomoći, pomoglo bi i u razbijanju predrasuda koje su duboko ukorenjene u našem društvu prema ovim licima.
       Da ima nade skorom poboljšanju uslova života studenata sa hendikepom, pokazuje i nevladina organizacija Udruženje studenata sa hendikepom koja je skoro organizovala međunarodnu konferenciju pod nazivom "Osobe sa hendikepom u visokom obrazovanju".
       Ovo je bio prvi skup ovog tipa u našoj zemlji i predstavlja pravi dokaz da je Jugoslavija spremna da se suoči sa ovim problemom. Donet je niz zaključaka u cilju rešavanja postojećih problema. Pored 40 domaćih, učestvovalo je i 25 gostiju iz desetak evropskih zemalja i SAD. Osnovana je mreža srodnih organizacija koja će delovati u jugoistočnoj Evropi.
       Iskreno se nadam da će uspeti u svojim humanim i naprednim idejama.
      
       (Autorka je studentkinja Beogradskog univerziteta)


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu