NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Areta kao inspiracija

Prolazila sam kroz deonice nekih pesama Arete Frenklin ili Meri Xej Blajx samo da bih osetila odakle one pevaju. Prvi put kada mi je neko zadao bol, znala sam koje je to mesto

      Pesme sa prvog solo singla Aleksandre Kovač, Džou&Me, objavljenog prošlog leta, nedeljama se nalaze na prvim mestima domaćih lista popularne muzike. Utisku da ovo izdanje zvuči kao da je izašlo iz svetske muzičke produkcije najviše doprinosi njen vokal koji dominira u četiri numere koliko ih ima na singlu (dva snimka originalne verzije i dva remiksa), ali i iskusni muzičari sa kojima je sarađivala, poput Romana Goršeka (bas gitara), Rastka Aksentijevića (akustična gitara), Srđana Dunkića (bubnjevi), Zorana Živkovića (violina), kao i Kristine i Kornelija Kovača.
       Atmosfera na pesmama koje je Aleksandra komponovala i otpevala ispunjena je uticajima crnačke muzike, od naglašenog retro soul manira u pesmi For better or worse, koja otvara singl, do uticaja esid xeza i fanka u Džou & Me i najnovijih muzičkih stilova u remiksima. Iako je ovo njen prvi samostalni korak u karijeri, iza njega stoji desetogodišnje muzičko isustvo...
       - Ovo jeste moje prvo izdanje gde se pojavljujem kao solo izvođač, ali iza njega stoji timski rad. Nakon dugogodišnjeg rada sa mojom sestrom Kristinom i onoga što smo zajedno prošle i naučile živeći i radeći u Beogradu, Londonu i Madridu, poželele smo da se samostalno razvijamo kao kompozitori i izvođači. Našavši se u situaciji da sama pevam i komponujem, bacila sam se na ozbiljan rad i naučila neke nove stvari - od aranžiranja do muzičke produkcije.
       Provodila sam sate u sobi sa elektronskim instrumentima, radeći aranžmane, komponujući, puštajući da me inspiracija odvede daleko od Beograda 2000. Posle skoro godinu dana izolacije od sveta i vremena imali smo nešto sa čim smo bili ponosni.
       Aleksandra i njena sestra Kristina su kao vrlo mlade sarađivale sa poznatim imenima engleske muzičke scene, išle na turneje po Engleskoj, svirale u klubovima u King's Road-u. Koliko je to iskustvo bilo važno za njihovo muzičko sazrevanje?
       - U Londonu smo prvi put počele ozbiljno da se bavimo muzikom. To je bilo prvo susretanje sa turnejama, snimanjima u vrhunskim studijima i talentovanim i uspešnim muzičarima, producentima i menaxerima.
       Nakon mesec dana turneje sa frontmenom grupe Hot Chocolate - Errol Brown-om po čitavoj Engleskoj i Škotskoj, nastavile smo rad sa mladim crnačkim producentskim timom i naša do tada pop muzika je dobila novo soul ruho. Tako smo počele da tragamo za svojim muzičkim identitetom i da upoznajemo najraznovrsnije vrste muzike - od R&B-a do xangla. Otkrila sam novu vrstu fraziranja u pevanju i sasvim novu emociju...Sećam se koliko sam puta prolazila kroz deonice nekih pesama Arete Frenklin ili Meri Xej Blajx samo da bih osetila odakle ove žene pevaju, iz kog dela njihovog bića. Prvi put kada mi je neko u životu zadao bol, znala sam koje je to mesto.
       U prve dve pesme na singlu - For bettet or worse i You and Me - citirani su klasici soul-fanka Areta Frenklin, Slaj Ston, Kurtis Mejnfild... Osvrt na sedamdesete već nekoliko godina je i svetski muzički trend, a nekolicina mlađih crnih pevačica, od Erike Badu do Mejsi Grej, stekla je ogromnu popularnost upravo kombinujući tu tradiciju sa modernim muzičkim pravcima.
       - Od svoje 21. godine slušam R&B i hip-hop. Još kao tinejxerka u londonskim andergraund klubovima upoznala sam haus, xangl i rega mafin stil, ali se nikako nisam vraćala korenima ove muzike. Tek me je Roman Goršek, veliki fank i soul zaljubljenik, uveo u one najbitnije sfere crne muzike, puštajući mi Kurtisa Mejnfilda, Butsija Kolinsa i naravno Xorxa Klintona. Polako sam počela da se vraćam i otkrivam korene današnje R&B i hip-hop produkcije. Ipak, najveći uticaj na mene imala je Areta Frenklin. Njen album "Yeah" iz '65, sa vrhunskim muzičarima iz njenog kvarteta je moj kutak savršenstva u koji često odlazim kako bih našla inspiraciju i kako bih se podsetila šta znači vrhunsko pevanje.
       Kombinacija retro muzike sa modernom produkcijom u mojim pesmama je i nešto što se iskristalisalo na svetskoj muzičkoj sceni u vidu muzike Xil Skot, Enxi Ston, Mejsi Grej i drugih, gde se dobra pesma vraća u prvi plan, a produkcija je savremena, moderna i maštovita i u njoj se eksperimentiše na najrazličitije načine.
       Sve pesme na ovom CD-u su na engleskom. Da li je to zato što pevačica razmišlja o većem tržištu od našeg?
       - Dok sam pravila ove pesme, bila sam potpuno rasterećena i izolovana. Nisam se obazirala na zakone ovdašnjeg tržišta. Sigurno da ovo što smo uradili želimo da ponudimo Zapadu kao nešto sveže, iskreno, a dolazi sa ovih prostora.
       Kako izgleda nastupati kao samostalni autor kod nas s obzirom na to da nema pravog muzičkog tržišta?
       - I dalje je vrlo teško da se bavite kvalitetnom i progresivnom muzikom. Roman i ja, kao idejni i muzički tvorci, uspeli smo da iznesemo sve - od muzike do spota, fotografija, plakata i bilborda, bez podrške ijedne velike TV ili izdavačke kuće.
       Živim od komponovanja, manje na ovim prostorima, jer u tom slučaju ne bih imala šta da jedem (neki ljudi bi mogli da se pozabave piraterijom i zakonom o autorskim pravima!), već u susednim zemljama gde sistemi funkcionišu.
       Da li je u poslednje vreme nešto privuklo Aleksandrinu pažnju na domaćoj muzičkoj sceni?
       - Da, to su hip-hop klinci koji govore o tome kako zaista žive, šta rade i osećaju. Tu su i neki bendovi moderne elektronske muzike kao što je Speed Limit. Ako pogledamo mlade ljude danas, možemo da zaključimo da je pola njih besno i napaćeno onim što se u društvu dešavalo poslednjih godina. To je jedna hip-hop generacija koja želi da se bori i da živi normalno. Druga polovina je omađijana grčkim i turskim hitovima.
      
       ANA OTAŠEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu