NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Činjenice i mašta

Naslov: Mileva Ajnštajn
Autor: Vida Ognjenović
Reditelj: Vida Ognjenović
Pozorište: Narodno pozorište

      Vladimir Stamenković
      
       Pouzdan odgovor na pitanje šta je sa žanrovskog stanovišta "Mileva Ajnštajn", da li je ona samo dramatizovana biografija dvoje slavnih ljudi, ili je možda i nešto znatno više od biografske drame, jedino mogu da pruže reditelj i glumci, koji u predstavi na konkretan način otkrivaju pravi, skriveni potencijal jednog, u suštini, kompleksnog komada.
       To je u prvom redu posledica toga što je od građe koju je pružala ljubavna veza Ajnštajnovih, sklopljena razuđena, gotovo epska dramska hronika, u kojoj su strogo poštovane istorijske činjenice, pri čemu im je dodato i mnogo štošta privatno, intimni detalji do kojih je došlo i skribičnim proučavanjem onog što nam je u tom pogledu danas dostupno, ali i uz pomoć mašte. U stvari, Vida Ognjenović je iz života koji opisuje izvukla ono tragično što je u njemu sadržano, povezala je činjenično i fiktivno tako da se postigne postepeno, organsko rašćenje osnovne tematike drame, koja govori o jednom tužnom ljudskom nesporazumu, o usamljenosti čoveka u svetu. I pri tom je, u saglasnosti s realističkom poetikom, razvijala fabulu s težnjom da se ispolje društvena, emocionalna i intelektualna svojstva glavnih junaka, objasne socijalno-psihološki motivi njihovih postupaka.
       Ali, i kao pisac, i u ulozi reditelja, Vida Ognjenović je unekoliko odstupala od te poetike, od zahteva koje ona postavlja pred pozorišne stvaraoce. Jedno od tih odstupanja je što je u prvom redu komada, pa i predstave, uostalom razvučenim i raspričanim, dakle i nedramatičnim, prikazan relativno kratak period od nekoliko godina, dok je u nastavku došlo do rastezanja i životnog i dramskog vremena na opisivanje više decenija, do gomilanja događaja, često i do podređivanja glavnog onom što je sporedno. Zbog toga su, recimo, dva ključna toka radnje - opis pogubnog uticaja slave na ljudski deo jednog velikog čoveka i prikaz raspada braka u kojem supružnici postepeno postaju stranci jedno drugom - više prepričani nego što su prikazani na sceni, tek su indirektno ilustrovani pošto su se već dogodili negde izvan komada, izvan pozorišta.
       S druge strane, utisak o predstavi, ali i o drami, iz osnova se menja kako prilazimo njihovom kraju, koji je, budimo pravični, Vida Ognjenović strpljivo pripremala opisivanjem zbivanja u pozadini glavne radnje, u krugu porodice s hereditarnim duševnim opterećenjem, u kojoj dominira figura jednog skrhanog oca (Tihomir Stanić), iz koje izrasta glavna junakinja drame. U tih poslednjih, izvanrednih tridesetak minuta, manje zaslugom Igora Đorđevića, koji je izdaleka skicirao promenu što se odigrava u Ajnštajnu, koga je, istina, pre toga reljefno ocrtao i osvetlio s raznih strana, a neuporedivo više zahvaljujući briljantnoj glumi Anite Mančić u naslovnoj ulozi, progovaralo je i nešto iz domena istinske tragedije. Ona je tada uzbudljivo pokazivala herojsku stranu žene, čija je tragična krivica u prekomernom altruizmu, a tragedija što u tome prekoračuje krajnje, generičke granice ljudske prirode, ide do samoponištenja, u samouništavanje. A tu kreaciju je krunisao završni monolog, obojen pritajenim, pa ipak i silovitim emocijama, iskaz u kojem ta žena još za života posmatra i sebe i svoju sudbinu kao s neba, iz onostrane perspektive.
       Sasvim je razumljivo što je publika, pogotovo onaj njen deo koji isključivo uživa u dobrom, tradicionalnom pozorištu, frenetično pozdravila izvođenje "Mileve Ajnštajn", jednog od komada Vide Ognjenović u kojima preovlađuju realistički elementi.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu