Zbog konstantnog ucenjivanja s desnice, kabinet premijera Ivice Račana odlučio je da zaštiti mnoge tekovine Tuđmanovog doba, među kojima su policijski dosijei na počasnom mestu

      Mnogi u Hrvatskoj poslednjih dana nestrpljivo proveravaju poštanske sandučiće i dežuraju kraj telefona. Strah od antraksa naglo je pao u zaborav, a u modu je ponovo ušao stari refren "jedan poziv menja sve..." Takvom pozivu najviše se nadaju neki domaći novinari. Ako ga dočekaju ponovo će proživeti svoje zvezdane trenutke, baš kao i pre desetak godina. Profesionalni san hrvatskog žurnalizma sveo se danas na vruću želju da odabrani novinar zakorači u "policijsku čitaonicu". Kad se jednom nađe u maloj sobi prizemlja glavne zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova u Zagrebu, nema nikakve sumnje da će odande izaći kao potpuno drugačija ličnost. Od običnog novinara, postaće žurnalistički veteran dostojan nacionalnog divljenja, a njegova slava dobiće i zvaničnu policijsku potvrdu. Reč je o žrtvi nezakonitog prisluškivanja iz doba prethodnog režima. Mogućnost ovako neverovatne metamorfoze u Hrvatskoj je ponuđena odabranom krugu ljudi. Umesto imena i prezimena, oni se zovu "650 dosijea", među kojima je i lista od 126 besmrtnih imena novinarstva u Hrvata.
      
       Opijum za mase
       Sve je počelo kada se jedna od tajnih policija u Hrvatskoj, Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) odlučila za veliko spremanje svojih dosijea. Politička sezona nije mogla da bude bolja, a saradnja sa aktuelnom vladom u Zagrebu nadmašila je sva policijska očekivanja. Zbog konstantnog ucenjivanja s desnice, kabinet premijera Ivice Račana odlučio je da zaštiti mnoge tekovine Tuđmanovog doba, a razmnoženi policijski dosijei ovde imaju počasno mesto. Iza stručnog pročešljavanja podataka skupljenih o građanima Hrvatske koji su smatrani "državnim" ili "unutrašnjim" neprijateljima, ministar unutrašnjih poslova Šime Lučin pozvao je novinare na spektakularnu konferenciju za štampu. Tako se saznalo da će pomenuti broj građana uskoro biti pozvan da u prisustvu dve policijske službenice u već opisanoj sobi, u miru pročita sve ono što su operativci bivše vlasti pisali o njegovom profesionalnom i privatnom životu. Novinarska radoznalost i zavist počele su da rastu geometrijskom progresijom. Pogotovo kad su svima predočena stroga pravila ove "povlastice". Žrtve nezakonitog praćenja i prisluškivanja ne mogu da izrade kopije svojih dosijea, niti da o njima prave privatne beleške, a neće saznati ni ko su agenti koji su sakupljali podatke o njima. Čim se do kraja pročita sve što je policija imala da kaže, dosije biva uništen.
       Upravo ove ritualne lomače na kojima današnja vlast namerava da spali dokaze o harangama koje je podsticao bivši režim, predstavljaju pravi razlog za strah. Mada je ministar policije Šime Lučin najavio da se od otvaranja tajnih SZUP-ovih dosijea neće praviti javna predstava, ima mišljenja da je reč o sjajno zamišljenoj akciji koju zajednički sprovode bivša i sadašnja vlast u Hrvatskoj. Lučinova operacija zato je popularno prozvana "pročitaj i uništi", a namenjena je kako aboliranju prošlosti, tako i podsticanju novinarskih sujeta koje i te kako dobro mogu da posluže politici Račanove nomenklature i potezima njegovih ministara.
       Kao što je moglo i da se očekuje prvi su se oglasili novinari koji dnevnopolitičkim interesima Račanove vlade podilaze jednako revnosno kao što su to činili i u doba njegovog hadezeovskog prethodnika Zlatka Mateše. U pitanju je, očito, služenje instituciji, a ne sklonost ka određenim političarima ili, ne daj bože, vlastitoj profesiji. Mada je ambiciozna akcija ministra policije o "razotkrivanju" tajnih dosijea određenog broja građana Hrvatske u javnosti već prokazana kao "policijski opijum za mase", deo medija upozorava da je, ipak, najbolje podržati vladu.
      
       Privatne zbirke
       Praktično nepoznati novinari javnosti su odjednom predstavljeni kao ljuti borci protiv hadezeovske vlasti i politike pokojnog predsednika Franje Tuđmana, a njihova prepričavanja onoga što su o sebi pročitali u "policijskoj čitaonici" postala su glavno štivo domaćih tabloida. Kako su se tradicionalni medijski oportunisti odjednom pretvorili u žrtve mračnih policijskih progona, enigma je koja dokazuje da su na hrvatskom tržištu novinari i dalje najprodavanija roba. Mada je opštepoznato da najdeblji policijski dosije ima nekadašnji glavni i odgovorni urednik satiričnog splitskog "Feral tribjuna", upravo je on odbio ljubazni poziv ministra Šime Lučina da dođe u Zagreb i pročita sve što su policajci o njemu napisali u proteklih deset godina. Razlog je gotovo uvredljivo banalan. Kao glavni lik svih potraga za "nacionalnim izdajnicima", "orijunašima", "srbočetnicima", "djecom jugooficira" i ostalim "unutrašnjim neprijateljima", upravo je Viktor Ivančić, kao prvi čovek tadašnjeg "Ferala", postavio suštinsko pitanje policijskom aparatu današnje državne vlasti. "Mogu uništiti dosijee u MUP-u, no tko će spaliti dnevnu sobu Hrvoja Šarinića?" Znajući da odgovor na ovo pitanje nikada neće stići u njihovu redakciju, "Feral tribjun" uskratio je pravo Ministarstvu unutrašnjih poslova Hrvatske da uništi dosijee o novinarima i urednicima ovog lista. Ukoliko se to ipak dogodi, "Feral" je najavio da će sve odgovorne u vladi Ivice Račana tužiti zbog svesnog uništavanja dokaza o kriminalnoj delatnosti policije.
       Nešto slično najavila je i predsednica Odbora za nacionalnu sigurnost hrvatskog parlamenta Đurđa Adlešić. Ona smatra da svaki od 650 građana čijim se dosijeima sada licitira u dnevnopolitičke svrhe, ima pravo da tuži državu. Glavni optuženi u ovom imaginarnom procesu bili bi bivši ministar policije Ivan Penić, njegov prethodnik Ivan Jarnjak, kao i raniji šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Ivan Brzović i aktuelni Franjo Turek. Najava moguće tužbe splitskog "Feral tribjuna" pokazuje da bi prava istraga trebalo da se proširi i na mnoge druge funkcionere bivše i sadašnje vlasti.
      
       Stanari u slušalici
       U čitavoj ovoj javnoj predstavi namenjenoj kolektivnom zaboravu nacije najciničnija je činjenica da građani Hrvatske i dalje plaćaju, a današnja vlast još štiti upravo one agente koji su ranije stanovali u slušalicama tuđih telefona ili su noćivali u mračnim uglovima tuđih stanova. Pri tom je važno da se ne robuje predrasudama i naivnim stereotipima. Iako je na četiri miliona građana Hrvatske nekada bilo raspoređeno četiri hiljade specijalnih policijskih operativaca, nijedan od njih nije nosio sivi kišni mantil ili kožni kaput iz Berijinog doba. Upravo suprotno, bila su to uglađena gospoda koja, kako tvrde interni policijski priručnici, govore po nekoliko stranih jezika, a dugogodišnje glavno štivo bio je "Razlikovni rječnik" hrvatskog i srpskog jezika. Bilo je to mračno doba "hadezeovske diktature" u kome su junaci aktuelnog hrvatskog žurnalizma Zagrebom hodali sa barem dvojicom ličnih čuvara, a u njihovim mobilnim telefonima uvek je bio upisan broj blagonaklonog političara za "prvu pomoć". Policija se uglavnom nije zvala. I tada je, kao i danas, važilo staro pravilo: ne zovite nas, mi ćemo se javiti vama.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ
      
      

Pobegao Ante Gotovina Knjiga "Ratnik" bivšeg glavnog urednika zagrebačkog "Vjesnika" Nenada Ivankovića ne silazi s vrha lestvice čitanosti u Hrvatskoj. Dok nacija uživa u romansiranoj biografiji haškog osumnjičenika, njen glavni junak general Ante Gotovina mirno je napustio Hrvatsku. Ili, kako je javnost nedavno obavestio vicepremijer Goran Granić, Gotovina je jednostavno nestao. Niko ne zna ni kada, ni gde, ni kako. Niko se zbog toga i ne uzrujava. Premijer Ivica Račan iz Norveške tek kratko poručuje da će Ante Gotovina biti izručen Hagu "ako bude uhvaćen". Njegov zamenik Goran Granić misli da nije pošteno da se od vlade u Zagrebu traži da snosi odgovornost zbog bekstva generala osumnjičenog za ratne zločine nad srpskim civilima za vreme operacije "Oluja". Ministar policije Šime Lučin ćuti, jer zbog "tajnosti istrage" policija o ovom slučaju ne sme da iznosi nikakve podatke. Gde je Gotovina ne znaju ni tri njegova advokata, pošto svog klijenta nisu videli već nekoliko meseci. Ni u Hagu ništa ne znaju, jer čekaju da ih o svemu obavesti Račanova vlada u Zagrebu. Iz zavereničkog ćutanja na temu "ne znam ništa o tome" iskočio je jedino predsednik države Stjepan Mesić. Prvi čovek Hrvatske otvoreno se pribojava da će zemlja izgubiti sav svoj međunarodni kredibilitet. Iza skandaloznog bega haškog osumnjičenika niko više neće verovati da je Hrvatska u stanju da uhapsi ljude osumnjičene za ratne zločine i tako izvrši svoje međunarodne obaveze. Inače, poslednja informacija o generalu Anti Gotovini stigla je od autora zbirke njegovih ratnih i ljubavnih avantura. Nenad Ivanković još letos je, naime, izjavio da se "hrvatski general nalazi na zasluženom godišnjem odmoru".               Z. S.